Razmišljam o tebi; tako navikao na udarce da ih više i ne primjećuješ.
Na ljubav se izbezumiš, a ipak se sa toliko povjerenja predaješ u moje ruke.
Svako toliko osjetim trzaj, u očekivanju neželjenog, samo se malo pogneš i svejedno izjaviš ljubav, ponovo, ponovo, ponovo.
Navikla na napuštanje, samo te promatram kada će umjesto lica biti leđa, kada češ uzeti najbolji komad mene, a ostalo baciti.......
U početku sam sjekla ljubav u korijenu, zakon je stajao kao rešetka , zid.
A onda sam stala.........
Pustila .....
Volim te........
Voljena sam.......
Oboje u nevjerici stojimo jedno pred drugim i sve je manje trzaja, jednostavno je zagrljaj prejak.
Post je objavljen 03.04.2010. u 23:34 sati.