Stojimo na Zemlji
prerušeni u osobnost
kao mumije;u životnost
Dok zvijeri čekaju
na lovinu i srne
na pojilu
Mi čekamo autobus...
Blijede sjećanja
unutar vremena
trve i krhaju se
kao mrve
Svi živi oblici neprestano
zijevaju; neumorno
nešto zahtijevaju
i gutaju na prazno.
Post je objavljen 03.04.2010. u 22:10 sati.