Marketing
Bacili smo mandolinu u more Jadransko!
"Ljudi! U Jadransko smo more bacili ješku! Mandolinu! Ulovili smo kita!", tim riječima moguće je opisati naš prvi posjet drevnome hrvatskome gradu talijanskih kraljeva, gradu čija se ljepota mjeri njegovom čistoćom, ali mjeri se i ljubavlju kojom taj grad grije ćeliju heroja, a ne zločinca!
Krenuli smo automobilom. S CD-a piči Gibonni, pjesmu koju je Popularni Jole nazvao "Potoćaj" pustio sam na repeat jer mi se oduvijek jako sviđala. Đibo je iz splita, ali Grdović je iz Zadra. Pokojni Tomislav Ivčić (Stop the War in Croatia, Tata vozi polako i drugi hitovi) također. Sjetili smo se kako je u sastavu "Duo pegla" (Grdović & Ivčić United) harao hrvatskim akvatorijem, a ovih dana preostalo nam je samo odati mu počast.
Zato prvu fotografiju posvećujemo njemu.
Zadar smo upoznali kao vlastiti dlan. Barkice, zidovi, crkve, Kalelarga, hotel Zagreb i pripadajući mu restoran Zadar, prazna menza, Joletovo predavanje o ekonomskoj demokraciji... Svega ima u Zadru! Brzo je stigla noć provedena u dormitorijumu. Samo zadarske dobre vile mogu stvoriti tako ugodno prenoćište. Jole kaže da je i pogled kroz prozor bio impresivan, ali nisam otvorio grilje, pa to ne mogu i osobno potvrditi.
Na putu od poluotoka do dormitorijuma pažljivo oko uočit će jasnu poruku zadarskih malih obrtnika. Mesopromet.
Čudom sam se čudio Zadranima. Kako li uspijevaju zadržati miran duh uz tako lijep ambijent i uz heroja u pritvoru? Stoga sam izradio dvije fotografije, koje posvećujem minusiplus herojima.
Fotografija 1: Spiridon Brusina u društvu dvije zadarske ljepotice
Fotografija 2: Spiridon Brusina u društvu dvije zadarske ljepotice, dva gospodina i stablo
Nakon drugog dana pala je druga noć! Krenuli smo u grad, ali stop! Nije nam bio dopušten ulazak u sam centar grada. Gnojivo koje smo planirali prodati lokalnim ugostiteljima morali smo ostaviti u obližnjem dječjem vrtiću.
Prilike su nalagale da drugu noć provedemo izvan dormitorijuma uz koji nas vežu tolike uspomene. Proveli smo je u podrumu jedne kuće u zadarskome predgrađu. Tamo su nas čekale palačinke s Nutellom i sok od naranče. I medvjedić nam je odaslao svjetlost. Hvala ti medvjediću!
Medvjedić svoje noći provodi pored tipičnog zadarskog kreveta, izrađenom po recepturi starih zadarskih izrađivača namještaja.
Oplemenjen osmjehom zahvalnosti, Jole je sa sjetom gledao na majicu koju dobismo na poklon. Hvala Vam, zadarski sociolozi! Vaša ljubav doista nema granica, pravo je govorio Miroslav Krleža, zaslužan za osnutak Vašega Sveučilišta!
S vjetrom u kosi napustili smo grad Zadar. Prošli smo Sveti Rok, autoput i poslušali Jacquesa Rancierea u Rijeci. On kaže da učitelj može biti i neznalica. Zadre, ti si naš učitelj znalica! Hvala ti na tome!
oksi
Post je objavljen 03.04.2010. u 16:51 sati.