Puno hvala Sandri što je svoje iskustvo podijelila s nama!
Evo prema dogovoru javljam se kao mlada mama :-)
Dakle, da podsjetim: imam 35 godina, skoliozu sam operirala s 20 godina kod dr.Kovaca i otad se redovito bavila sportom (sto natjecateljski - brdski biciklizam i triatlon, sto rekreativno - trcanje, turno skijanje, planinarenje), a posljednjih nekoliko godina u teretani redovno radila vjezbe za ledja. 23.03., pred 10 dana, rodila sam prekrasnu curicu Petru. Evo moje price.
Trudnocu sam podnijela odlicno. Niti u jednom trenutku nisam imala problema s ledjima. Ok, imala sam problema sa spavanjem na boku, sto ne volim, ili s time da mi se puno spavalo, ali nista od toga nije imalo veze s operacijom skolioze. Moram priznati da sam se bojala poroda. Dr.Kovac mi je, kao i drugim curama, rekao da moja operacija nema nikakve veze s trudnocom i porodom tj. da nije indikacija za porod carskim rezom, sto sam ja htjela - zbog straha od bolova jer se s operiranom kraljeznicom epiduralna analgezija uistinu ne moze primiti.
Posljednjih tjedana trudnoce odslusala sam trudnicki tecaj u KBC Rijeka i shvatila da se nemam cega bojati, svi su bili ljubazni i vidjelo se da su strucni tj.da ne nema straha jer ce rijesiti eventualne komplikacije. Prikupila sam sve nalaze potrebne za porod u vodi. Odabrala sam porod u vodi racunajuci da se tijelo u vodi bolje opusti nego na stolu, i nisam pogrijesila. Do kraja prvog porodnog doba tj.do kraja otvaranja (nesto manje od 2 sata) bila sam u udobnoj, ogromnoj kadi s vrucom vodom, u drustvu s muzem i super babicom. Mogla sam zauzeti polozaj koji mi je u tom trenutku pasao, vrtiti se, okretati, polijevati hladnom vodom kada su se trudovi pojacali. Nije da su trudovi bili manje bolni nego na stolu, nego je period izmedju njih bio puno ugodniji i vise sam se mogla opustiti.
U drugom porodnom dobu, kada se dijete tiska van, bila sam na stolu za radjanje. Prilicno je boljelo, ali boli svakoga. Na ledja u tim trenucima stvarno nisam ni mogla ni trebala misliti. Trenutak kada se Petra rodila i kad su mi je stavili na prsa nikad necu zaboraviti - adrenalin i radost zatomili su svaku bol.
Dva dana nakon poroda osjetila sam bolove u ledjima. Kako je doslo do pomicanja zdjelice i cega sve ne dolje, to je utjecalo i na ledja tj.kriza. Pretpostavljam da se kod carskog reza zdjelica i ostalo manje siri i napreze i da iz tog razloga eventualno manje bole ledja. Ali to mi je samo pretpostavka. Cinjenica je da su mi i ti bolovi prosli kad sam dosla natrag kuci spavati u svoj tvrdi krevet. Danas, 10 dana nakon poroda, ne mogu reci da me ledja uopce ne bole i da je sve kao prije - ponekad mi je tesko previjati bebu sagnuta nad stolicem za previjanje, a i ne mogu se razgibati jer dosta toga "dolje" treba zacijeliti.
U svakom slucaju, ako ponovno budem trudna, za porod cu odabrati vodu i stol, ili samo vodu.
Cure, ne bojte se - istina je da nam operacija i trudnoca nisu u nikakvoj medjusobnoj vezi (barem ne vecini nas).
Post je objavljen 03.04.2010. u 13:00 sati.