Marketing
Otrežnjenje
Nakon što preletim izvještaje hrvatskih medija redovito se upitam na što sam protratila život. Zaposliš se u devetnaestoj, diplomiraš, nastaviš se školovati, objavljuješ radove, hrmbaš istovremeno na tri, četiri različita posla, radni dan ti traje 12, 13 sati, da bi na kraju dobila drek na šibici. Biografija mi je za naše prilike krajnje bizarna: nikog nisam ubila, ništa nisam opljačkala, nikog silovala… Još uvijek poprilično godina udaljena od pune političke zrelosti (u dvije vodeće hrvatske stranke zrelost nastupa s 35, do tad su omladinci), nakon 18 godina uludo protraćenih na učenje, nakon desetljeća nevjerojatnih radnih odnosa, ustanovila sam da sam totalno bez šanse. Čitam u novinama: kravica se udala za nogometaša i vozi auto o kojem ja mogu sanjati i da imam deset doktorata, ljetuje na mjestima na koja ja mogu dospjeti jedino da me netko otme, živi u kućama čija je cijena jednaka ukupnom godišnjem dohotku osrednjeg hrvatskog grada. Ili kad vidim da je polupismena fuksa riješila sva svoja egzistencijalna pitanja nakon što se skinula na televiziji pa postala hrvatski celebrity.
Ponavljati mantru kako nije sve u novcu te nastaviti živjeti u tržišnom okruženju znači osuditi samog sebe na luzersku poziciju socijalno neprilagođene osobe. Novac jeste mjerna jedinica tržišne vrijednosti. Stan koji košta dvostruko više u pravilu je i dvostruko bolji. Fizičar koji na tržištu rada zaradi tisuću eura mjesečno u pravilu je znatno lošiji od onog koji zarađuje 5, 6 puta više za isti vremenski period. Sustav počiva na činjenici da su ljudi svjesni tih kriterija i da se ponašaju logično. Iz tržišne pozicije proizlazi i društveni status. O tome se slažu čak i apsolutni politički i ekonomski antipodi u širokoj lepezi od Miltona Friedmana do Karla Marxa. Naopako je jedino to što su nas zadojili sasvim pogrešnim stvarima, što su kroz sustav idiotskog obrazovanja u nas usađivali totalne budalaštine: da ćemo uspjeti ako se školujemo, vrijedno radimo i budemo pošteni. Zato mi danas iz pozicije prekasno otriježnjene šteberice dođe da pred svojom bivšom školom ili faksom organiziram „sačekušu“ za sve one idealizmom impregnirane profesore i da im bejzbol-palicom polomim noge. Luzeri prokleti! Koja sam ja bila koza! Zbog tih idiota sam ja osjećala grižnju savjesti što nisam diplomirala s prosjekom 5,0 nego samo 4,81. Čak sam htjela ponovno izlaziti na ispite koji su ocijenjeni s 4 da bih si popravila prosjek ocjena.
A onda čitam jučer, kokica kojoj je posao da bude lijepa i da hoda pred ljudima u novoj odjeći zarađuje dnevno 4 mjesečne profesorske plaće. Jedna dobro pozicionirana manekenka zarađuje kao prosječna tekstilna tvornica sa 100-tinjak krojačica. To je realan tržišni odnos. Tržišno orijentirani mediji to danomice potvrđuju: svaki manekenkin korak prate horde novinara, za njima trče fotoreporteri, o njihovim međusobnim sukobima izvještavaju nacionalni TV-kanali, njihovim razvodima i dečkima bave se perjanice hrvatskog istraživačkog novinarstva. O tome s kime se popularna modna djelatnica spanđala nakon partyja, direktno ovise sudbine tisuća švelja što marljivo šiju u svojim izbama, ili novinarima koji ispisuju o njima tomove dubinskih analiza, ili nesretnicima što promoviraju gospodarske trendove, proizvode cipele, torbice, bave se medicinom, ugostiteljstvom, turizmom…
Mediji odražavaju realnost. Oni su upravo zbog tog svojstva prvorazredan povijesni izvor. Velik dio onog što danas znamo, primjerice, o Churchillu, Hitleru ili Kubanskoj krizi, znamo iz medija koji su pomno pratili značajne aktualne događaje i izvještavali o njima. Zna se: veća ukupna površina članaka - značajnija tema. Kraća minutaža – beznačajnija vijest. Pod dojmom tih novostečenih spoznaja često se pitam kako će izgledati udžbenici naše nacionalne povijesti za 50, 60 godina? Kao prvo, povijesna razdoblja bit će razdijeljena prema zaslužnim manekenima, pjevačima, modnim dizajnerima, striptizetama i drugim celebrity osobama. Današnje vrijeme neće biti upamćeno po nekom povijesnom potezu naše premijerke ili predsjednika, ni po proklamacijama Sabora, a bogme niti po 317 tisuća nezaposlenih (tko bi uopće i zašto pamtio takve efemerne budalaštine?) Naša će buduća povijest biti omeđena značajnim utakmicama, modnim revijama, festivalima, pojavljivanjem poludugih šik haljinica u pastelnim bojama s dizajniranim šalovima i nakitom te osobito tektonskim društvenim promjenama koje su nastupile nakon što je manekenka X svoju kolegicu Y na nacionalnoj televiziji poslala u materinu.
Post je objavljen 02.04.2010. u 22:31 sati.