Ljubim da umirem, umirem jer tako jako ljubim,želim toliko jako da izgaram zbrkanih misli , večeras tužan, radostan, i lomljiv ...
tuga me nočas pokupila,
u luk me savila,
crnom bojom
obraze obojila,
do obzora prenjela,
tamo me spustila,
u samoću stavila.
sjenu osvijetlila........,
samoću mi dodijelia....
.samoća koja tijelo razdire,
na komadiće ga lomi i
razbacuje
sam biti.....
u svojoj samoći,
s tobom.....
na sapima ljubavi,
tvoje ljubavi
jedino moje.
oprosti ljubavi na ovim zbrkanim riječima, nekako idu nepovezano kao i ja večera
Post je objavljen 02.04.2010. u 21:47 sati.