Marketing
Punk ni hin, samo t'ko smrdi kot da jst...
Dragi moji, drage moje, ovo vam pišem sporo jer znam da ne znate brzo čitati... ovaj post koji ćete možda pronaći nakon uvoda koji je pred vama, a pošto me dobro poznate i znate kako kad pišem uvode, ti uvodi pojednu sadržaj, kojeg nije niti bilo, može se vrlo lako desiti da ne bude niti uvoda niti posta, odnosno onog što bi trebalo doći nakon uvoda... yet again, it's yet to be seen, kak' bi rekli stari Grci. No, kaj sam htel reći... početkom travnja sam počeo iznova prvo surfati blogom, a potom, kao što ste, nažalost, imali prilike vidjeti i na svoje sirote oči - i čitati - nešto i počeo pisati. Poučen iskustvom kako... jabuka ne pada daleko od stabla, pogotovo ako je stablo jabukovo... koji mi je vrag, danas me opsjedaju jabuke... opsada Fort Mad Dog-a, jabuke protiv sjevernjaka; obračun kod O.K. voćnjaka i... o Svete mi digresije... dakle - poučen iskustvom kako znam početi pisati, a potom prestanem, napravio sam rezervni post za popunjavanje rupe.
E, kako se vrijeme predviđene objave (ovo pišem 14.04.2010 oko 19:47, kao dopunu, a post bi trebao izići 15.04.2010 u 19:07) već približilo, i kako sam već dva puta premještao vrijeme objave posta (jednom na 05.04, drugi puta na 10.04), i kako mi se ne da birstai post i kako će to, čini mi se, biti 110-ti po redu (u četiri godine, sram me bilo), onda vam (fanfare... trututulilulitrutrutruuuuuuuuuuu...) ga evo:
mada McLaren nije bio ništa doli menadžer, ali da ga nije bilo, tko zna što bi bilo sa punkom i bi li ga uopće bilo s ove strane Velike bare... Obajvio bi ja i pokoju guzicu ili kakav registar, ali s time - ne raspolažem... imam na poslu nešto registratora, ako bi vas to zadovoljilo...
Ovaj je zapis posvećen takozvanim promašenim blogovima, koje nemam namjeru reklamirati, tako da ću u svakom slučaju pokušati ograničiti se na slikovne prikaze, bez da radim linkove.
Riječ je o tri bloga koji su objavili svoje nove članke prije nekih desetak dana, a objavljujem to sada, nek' se nađe, u slučaju da sam opet napravio rupu među postovima...
Dobro, nije niti ovo gdje sam objavio ovu bedastoću, baš neki blog, sa nekim sadržajem koji bi bio prihvatljiv široj blogerskoj zajednici i istina je da ima skoro pa cijela dva čitatelja (ako računamo i autora), ipak ova tri primjera koja slijede, svojim sadržajem, namjenom, bilo čime, ne spadaju nikud...
1. punknihin – žao mi je što bi to trebao biti informativan blog koji nas obavještava o događanjima na jednoj specifičnoj sceni kao što je Mariborski ŠTUK, ali po ovome Punk ni hin, samo tako smrdi kao da je – čovjek je očito zamijenio twitter i blog, a nitko ga nije upozorio na elementarna pravila pisanja (ono, velika slova = DERANJE, i slično...)
2. abababa – randomly poredana slova a i b – ako ste kladioničar, moglo bi vas i zanimati, barem ćete znati kako složiti koeficijente vama u prilog, a ako se kladite, bolje vam je da ovo niti ne vidite – jer se lik hvali svojim uspjesima na kladionici...mislim da možemo svi početi plaćati svom bookiju da nam piše blog...
3. na kraju balade, ili kao šećer na kraju, makar nam u zadnje vrijeme govore kako je šećer štetan, ako ste mislili kako botovi ne mogu objavljivati blogove, grdno ste se prevarili... a ako lik nije bot, onda sam ja svoje ocjene iz engleskog kupio na Hreliću...
Uzgred budi rečeno, tko kaže da se ja nisam našao na nečijem tuđem popisu promašenih postova... Gustlov bus ne vozi na istok (De gustibus non disputandum est) ili o ukusima se ne raspravlja, tako da kategorija "promašeni blog" nema apsolutno nikakve veze sa cool, almost cool, fresh i kojekakvim drugim listama... samo sam, onako prepotentno smislio kako urbi et orbi svim objaviti kakve blogove smatram promašenima... tko mi je kriv kad ne znam gađati, zar ne?
Toliko... barem u prvom valu inspiracije...
Post je objavljen 15.04.2010. u 19:07 sati.