
Razmišljam o geografiji koju bih sutra mogao odgovarati. Puno mi se misli mota po glavi. Učili smo o Italiji. U knjizi piše: „Članica sastava G-8 i Europske unije.“ Ima li ta rečenica neko veliko značenje? Što će li Europska unija promijeniti u našim životima? Hoće li biti manje nasilja i nezadovoljstva, a više ljubavi i sreće ili će samo kune postati euri? Ne znam, ali bih uskoro mogao otkriti jer je Hrvatska sve bliže i bliže ulasku u najveću Europsku zajednicu.
Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska… Neke od članica EU. Što ih to povezuje? Kakva je to tajna sila koja ih spaja u jedno? Nije prošao ni jedan dan, a da mi na svojim malim ekranima nismo čuli za spor Hrvatske i Slovenije. Mi, djeca, tada kažemo svoja mišljenja jer volimo biti upućeni u neke stvari, koje nekada i nisu za naše uši, a onda se javljaju roditelji: „Ma daj, do malo prije nisi ni vezice na patikama znao vezati, a sada se baviš političkim problemima“. Istina je, katkada se i petljamo tamo gdje nam nije mjesto, ali i nas treba poslušati, možda i mi imamo kakvu dobru ideju. Onda sam okrenu svoju debelu knjigu iz geografije na sto osamdeset i sedmu stranicu i pronašao jednu važnu tvrdnju. Knjiga kaže: „EU je jezgra europskog gospodarstva i najjača trgovačka sila svijeta“. Pomislih: „Zašto?“ No odgovor mi je bio ispred nosa. Zemlje Europske unije, kojih je dvadeset i sedam, su se međusobno udružile, čineći jednu izvrsnu cjelinu, bogatu i nezaustavljivu u svojim ciljevima. Nitko lud nije izrekao izreku: „Složna braća kuću grade, a nesložna ju ruše“. No pitanje, koje danas muči hrvatski narod je: „Kada će Europska unija dostići Hrvatsku ili pak Hrvatska treba dostići Europsku uniju?“ Imamo li šansu? Mislim da trenutno imamo i to vrlo veliku, koju sada ne smijemo samo tako odbaciti. Ključna rečenica je „Hrvatska se ne predaje tako lako“. Nismo veliki, nismo bogati niti hvalisavi, ali smo ponosni, ponosni jer imamo dom, predivan dom, našu Hrvatsku. Ja vjerujem da će se Hrvatska moći pridružiti tih dvadeset i sedam zemalja, te postati velika dvadeset i osma. Ali to i je jedino što je važno-vjera. Vjera u dobrotu, ljubav, čovječanstvo, čovjekov um, savjest i svijest. Ako to imamo, onda imamo dovoljno materijala za ostvarivanje svih naših snova i želja.
Europska unija, za mene ne tako važan pojam, za odrasle pojam od neizmjerne važnosti. Stalno želimo nešto bolje, nikad nam nije dovoljno onoliko koliko imamo. Ah, ljudi su takvi bili, takvi će i ostati. No, zapitajte se: „Jesmo li zaista sretni“? I ne znamo koliko. Imamo dom koji je nekima uskraćen, kao onima koji nemaju za cjepivo protiv gripe ili za koricu kruha. Mi se probudimo ujutro, dobro naspavani, ali ima i nekih koji zauvijek žele zaspati. Kažemo: „Ne sviđa mi se ručak, napravit ću si sendvič“, a neki nemaju izbora. Onda, što je točno sreća i kakav je osjećaj biti sretan? Samo zavirite u svoje srce i odgovor će biti tamo.
undefined
Post je objavljen 02.04.2010. u 04:02 sati.