… da misao tvoja tek misao jest,
… da svijet tvoj tek slika svijeta jest,
… da slika koju vidiš tek po tebi jest,
…da osjet tvoj tobom dat jest,
… da stvarnost tvoja misao tvoja jest,
… da stvarno ništa ne vidiš …, zastati češ bez pitanja, al još uvijek u namjeri da pitaš. I kao da neka energija će tražiti, kome, što i kako.
Udaljiti češ se od predstave što u tebi jest, tražeći ono stvvarno, al od sebe otići… kako? Tko si uopće da odeš od sebe? Kamo da pođeš kada ni ne vidiš gdje si stvarno?
Vidjeti bi htio, jer navikao si gledati. Svijetlost ti je donosila poticaje očnom živcu i slika je stvarana i prenošena. Slika poticana svijetlošću. A kako da vidiš ono što svijetlost ne zraći, pa čak i da zrači, ali van uobičajena spektra? Kako spoznati ono što nema interakcije sa tobom. Misliš li da tako što ne može postojati? Tako misliti možeš. Ta misao puno toga može. Čudna je ta misao tvoja.
Promjenom misli tvoje mijenjao bi ti se 'svijet tvoj'.
Kako se mijenja misao?
Tko misao stvara i kako?
Vidiš li kako postepeno netko ulazi u nju? Ta stalno je tako, samo to se niti ne zapaža. Vanjski svijet, ma šzo on bio, i ma kako izgledao, stalno djeluje na misao. Tu su poticaji senzorima, ali misao nastaje i mijenjanjem materijalnoga tijela tvoga. No nije samo to, jer i 'ti' postojiš. Da, po mislima svojim. Tako i ti djeluješ iznutra na misao svoju i gradiš je i razvijaš dalje. Uleti tako u tebe poticaj i zavitla mislima tvojim. Reljef, koji je u tebi, dirigira promjenama, što mislima ih nazivaš. I sve to ide uz tvoje mišljenje kako je to svijet takav. Hm, a nisi li to ti takav?
U mnogih te nutarnje oluje zavitlaju čovjeka da izgubi smjer i vrijednosti prosudbi svojih. Tada mu loše izgleda dobro, a dobro loše i to često biva. Procesi ga tada rastaču i smanjuju vrijednost opstojnosti procesa kojima je on dat. Vrijedilo bi tada stati i vidjeto što stvarno se zbiva.
Da, ali kako, što već rekoh, kada jest samo slika u tebi.
Dobro mi došao prijatelju. Ako vidiš što rekoh, došao si do vrata u svijet istine. Tu nečeš naći formulu čarobnu, ni pravila igre. Vidjeti češ ovaj isti svijet u kojem oduvijek postojiš, ali drugačije. Vidjeti češ zajedništvo postojanja i radost tvoja biti će radost svijeta. Vidjeti češ da tuga je osama života i pružati češ ruku svakome u namjeri da otvori oči i priđe ovim vratima… vratima istine.
Tada češ shvatiti da život je čudo, koje čudo nije. Tada češ vidjeti da čudo jest lutanje u kojem mnogi neznaju stati i vidjeti istinu, tražeći zaborav u prolaznim slastima. Ona redovno vode u prazninu i osjećaj izgubljensti i nemoći. I sve to kada je istina stalno ovdje uz tebe. Odbacivana je i previđana, jer nije nametljiva kao mnoga 'svijetla i bogatstva'. Ona je na putu skromnosti, jer nitko nije iznad istine, a ona jest u zajedništvu svega što postoji. Ni prostor, ni vrijeme, ni posjed nisu njeni čimbenici, jer ona jest cjelovitošću. Tada kao da ništa ne činiš, a činiš sve.
Prijatelji dragi, malo sam oslikavao pristup mnogima neuobičajenim gledanjem, ako se to gledanjem može zvati. U svijetu istine nema vlasništva ni bogatstva, mada se neki služe tim nazivima. Navikli …
Volim vas i želim vam da otkrijete put životne radosti i zadovoljstva i dijelite ga sa svijetom … :)
Post je objavljen 01.04.2010. u 17:24 sati.