Posljednjih nekoliko dana nisam imala previše vremena za čitanje (iako su mi u pripremi «Nasljeđe gubitka» Kiran Desai, «Hrabri mali krojač» Erica Chevillarda, te dvije knjige o teoriji čitanja: «Povijest čitanja» Alberta Manguela i «Sudbina knjige» Aleksandra Stipčevića) pa vas moram prepustiti onima koji su imali. U prvom redu to je Bookmarkerica koja je telegrafski izvijestila o svemu što je pročitala.
LINK
Tako ona spominje Brunu Šulca («Prodavnice cimetove boje») kojega je preporučila i prije (pogledajte ovdje), Isabell Allende («Afrodita») za koju sam uvjerena da sam čula, ali imam dojam da ništa njezino nisam čitala (što se i potvrdilo nakon što sam pregledala fajlove koji se tiču knjiga), Živorada Mihajlovića Slavinskog («Ključevi psihičke magije»), za kojega sam također bila uvjerena da imam nekoliko njegovih skeniranih knjiga, ali i ponovno – to nije bio slučaj. Nadalje, govori o knjizi «Tri senseija o aikidu», o «Mitu o ljepoti» Naomi Wolff (bacala sam oko na tu knjigu milijun puta na Interliberu, ali se nikad nisam odvažila kupiti je), o «Stilskim vježbama» (tko o čemu: Bookmarkerica o kazališnoj predstavi, a ja o književnom predlošku Raymonda Queneaua – pročitajte ovdje). Nadalje, govori o «Povijesti srca», zbirci poezije Vicentea Aleixandrea (autor je književni nobelovac, što nisam znala) i o «Osnovnim statističkim metodama» (za nematematičare?) Borisa Petza (ne znam zašto ironično, Bookmarkerice, nema ništa ljepše od statistike!)
Isto tako se slažem s Bookmarkeričinom jednadžbom za životno zadovoljstvo, samo... ja još nisam dospjela do tog stadija da me ne grize savjest u svakom trenutku kad ne radim – to su ti seljački, radoholičarski geni!
Oduvijek sam željela biti kulturni turist, tzv. kulturist. Odnosno, kulturistica, kako tu pojavu naziva i naš najjači teleoperater. Imam plan da jednom, kad budem imala pregršt love i višak slobodnog vremena (već sam se osudila na neuspjeh ako kumulativno ne ispunim obje točke) posjetim dvadeset najljepših knjižnica svijeta. Isto tako, osim zagrebačkog Interlibera i osječkog simboličnog Sajma knjiga koji se događa ili ne događa ovisno o količini novca u gradskoj kasi i entuzijazmu nekolicine pojedinaca, nisam posjetila niti jedan sajam knjiga. Zato me razveselilo što je Dona Julia s bloga Pardon my french postala fotografije i svoje dojmove sa francuskog Sajma knjiga u Porte de Versailles (jesam dobro napisala?) gdje je imala prilike uživo vidjeti divnu Amelie Nothomb zbog kakve se prilike ni sama ne bih bunila. No, evo linka.
LINK
Kao treće, ne smijemo zaboraviti da se dijele neke knjige, o čemu izvještava bloger Rant (post je objavljen 1. aprila s posebnom napomenom – nije prvoaprilska šala). Više o tome kod Ranta.
LINK
I na kraju, želim vam svima da se našunkirate i najajite, nahrenite i nalukirate, da se nauživate proljetnog sunca i da zaobiđete klasične uskrsne želučane tegobe. Katolički Uskrs slavili ili ne slavili, želim vam da se dobro provedete i odmorite za predstojeći radni tjedan.
Post je objavljen 03.04.2010. u 16:51 sati.