Razdražljiva
Razdražljiva, a tako tiha,
sva si od vatre koja gori.
Daj mi, u tamno zdanje stiha
ljepotu tvoju da zatvorim.
Gle, kako su preobražene
u žaru kućice abažura,
kraj zida, kraj okna, naše sjene
i obrisi naših figura.
S nogama sjediš na divanu,
po turski ih pod sobom splete,
svejedno- na svjetlu i u tami
ti vazda sudiš kao dijete.
Pričajući na konac nižeš
zrnca što ti padoše s vrata.
Pogled je tvoj i odveć tužan,
a riječ naivna, umiljata.
Riječ "ljubav" prošla, ti si prava;
drugo ću ime naći lako,
za te ću sav svijet preimenovat,
samo ako ti želiš tako.
Možda će čuvstva blago tajno
tvoj tamni pogled da istoči
i tvog srca bogatstvo sjajno?!
Zašto li tugom mutiš oči?
Arsen Dedić
Podsjetila si me da sam još živ komentarom pa kao nekad davno
izvukla iz tame u koju sam upao očekujući da ću za Uskrs kući.Ništa od toga!
A, ovdje je sve tako prazno i bezbojno i besmisleno.
Puca me valjda nostalgija.
Najplavije su moje oči, kaže kolegica na sveučilištu, pa onda možeš
zamisliti o čemu pričam.
Očajnički sam, nazovem , pa se ne javiš.
Onda opet pokušam, pa si zauzeta.
Onda ostavim komentar na FB pa ne odgovoriš.
I onda odlučim zatvoriti vrata. Ostaviti tamu samo
s ove unutrašnje strane, samo moje i samo sebe zamračiti .
I ti si u nekom od svojih crno-bijelih filmova. Dovoljno te znam
da to mogu sa sigurnošću reći.
Inspiracije ne manjka, samo je vrlo teško probavljiva u tonalitetima
u kojima se pojavljuje pa ću zato ostaviti jednu pjesmu za koju znam
da će ti se svidjeti jer je i meni odmah dozvala u sjećanje podvijene noge,
tvrdoglavo nakošenu glavu i prkosno podignut nosić!
Uživaj!
Post je objavljen 01.04.2010. u 13:00 sati.