USTRAJANJE
Zašto je ponekad tako teško naći motivaciju, nastavit dalje ili počet iznova? Nastavljamo samo ako su rezultati opipljivi i dobro vidljivi. Ne želimo nastaviti, a ponekad ni početi jer se bojimo perfekcionizma. Perfekcionizam nas ubija. Perfekcionizam je nezakonita sestra uspjehu.Uvijek je bolje sjediti i čekati neku bolju priliku, ili čekati da ideja bolje sjedne, da sjedne tako dobro dok se ne uhljebi, počne se hranit od naših energija, dok oteža i skroz ne izgubi svoj smisao, dok ne postane prazni predložak za neki novi skup iluzija od kojih će nam još neko vrijeme živjet ego. Perfekcionizam i odgađanje su formula kako od mladih ideja napraviti stare iluzije. Danas je za odvikavanje od perfekcionizma potrebno mnogo smjernosti, mnogo mudrosti i discipline. Ili samo mnogo mudrosti. Svi znamo i probali smo da stvari i planovi, tj.njihove provedbe nikad ne teku sasvim glatko, a svejedno stalno zapinjemo pokušavajući nasilu izgladiti život i učinit ga potpunom bonacom, mada život često više puta svojom prirodno posjeća na kakav divlji planinski brzac. Zašto više cijenimo idilu, LAKOĆU i stvari koje su nam došle same? Smiješno, za njih ćemo prvo pretpostaviti da nam pripadaju. Možda i ne…ali kvragu, zašto priželjkujemo da nam stvari dođu same, da sve dođe k nama?
A što se tiče života…. I perfekcionizma..Zašto se ne bi prepustili životu, učili, griješili i radili svoje, i strpljivo, strpljivo se prepustili? Jer jedino je to i bitno…Kako nastaviti s radom, zadatkom ako je pomak malen ili skoro nikakav , jel se isplati nastaviti? Možda to nešto nije za nas? Ili imamo neki drugu poteškoću, neki kompleksniji problem koji nam je na putu? Kako ćemo prepoznati jeli neka želja prava, o čemu se od ovoga dvoje radi? Jer doista postoji mogućnost da smo odabrali nešto što nije za nas..da smo fulali i vagon, i stanicu? Btw, što je uopće uspjeh?
Kako prihvatiti sve „postaje“ puta? Bol nije ugodna, još manje duševna bol, no bol, kada ima svoju putanju, ima i smisao. Trpimo da bi uživali u plodovima prosvjetljenja. Ali gdje je tu raj, kako uživati u boli kad bol nije namijenjena uživanju? Bol je namijenjena triježnjenju, shvaćam, bol nije ugodna….ali za ljepotu valja trpjeti…još jedna u nizu mudrosti koju je svijet isprostituirao i izvrnuo. Ko i zapravo većinu toga. Ako smo prepuni iluzija, što jesmo, tada razočaranja znaju biti posebno gorka, no pod cijenu buđenja…tko zna što naš čeka kad se probudimo…no ako ćemo raditi što smo i dosad radili, dobivat ćemo ono što smo uvijek dobivali. Nikad ne znamo kamo će nas bol odvesti, no ipak joj se instinktivno utičemo, nadajući da će nas otrijezniti i oživjeti, ili ako nas zdrobi, da će nas bar uništiti. Da će u nama ubiti ono što valja umrijeti, ono što je prijeko potrebno. No što dalje odlutamo u iluzije, na što smo više njih gradili svoju kulu snova, to je sve teže prihvatit razočaranja. Badava lijepa kula ako je korišten loš materijal, ako su ignorirani savjeti struke, ako je izgrađena na klizavom terenu. Ne znam zašto ljudi misle da će ih gajenje iluzija održati na životu. Zašto nam je tako teško prihvatiti životne logičnosti poput onih da ne možemo natjerati neke ljude da nešto SHVATE ili natjerat ih da nas VOLE, ili SLUŠAJU. Bit neovisan je težak zadatak ako se ne voliš.
Teško je izgraditi samopouzdanje. Taman kad pomisliš da si naišao na osobu koja nema problema sa tim, shvatiš da to nije to, i da samopouzdanje nije to što ti se činilo prije, tj., osjećao si vjerojatno uvijek što bi to moglo biti, ali si se izgubio onog dana kad su ti drugi uspjeli silom nametnuti svoje viđenje tog pojma, tog moćnog svojstva što ga posjeduju samo odabrani.. Ko da to nosiš u genima pa nije svatko u stanju rodit se s tim.
I tako shvatiš jednu jebenu istinu da se nije rodio nijedan kreten koji se rodio i ostao samopouzdan, i koji nije ostao kreten. I da će uvijek biti dovoljno kretena koje će ta iluzija zadovoljiti.Toliko o tome. Za te iste koji zlorabe riječ uspjeh,i sve ostalo što im je poklonjeno u životu. Da skratim, ne postoji kreten koji je samopouzdan, postoji samo kreten koji je napuhan. Razlika je očita, treba samo znati značenje riječi hrv.jezika i neće biti zabune.
Sve ovo su jednostavne teme, razlažem ih kako ne bi bilo zabune i naknadnih lutanja. Mada postoji i kraća verzija. Ne znam točno otkud dolazi, ali znam, možda jer osjećam. Moj je cilj osjetiti svoje misli, doživjeti ih. Ovako sama dolazim do zaključaka umjesto da ih o nekog drugog učim i prepisujem. Dolazim do jednostavnih istina, i dok god ja sama dolazim do njih, imat će smisla.
Biblija, i tisuću dobrih izvora koje sadrže fantastične misli još uvijek su jednostavne istine. No vrijedi ih sve dobro propitati, da se ne bi ulovili u zamci vlastita spasenja.
Post je objavljen 31.03.2010. u 15:58 sati.