Inace Bolognu sam posjetio lj.g. 1996, kad smo malo djiravali oko Due Torri i Universita di Bologna dok smo cekali na koncert AC/DC koji se zgodio u Cassalechu di Renu u Palasportu, onoj istoj dvorani di je Virtus tamanio Cibonu dok se jos igrala kosarka (jebote nemam Alzheimer-jos). U ta vremena panduri i gradjani su picili biciklima jer eto imali su ljudi svijest o tome kako auta sporkivaju njihov grad pas u dopustili turistima da pice kroz prokurative ili staliti vec.
No jucer me zapala duznost da moram primjeniti Bolognu na djelu, odnosno da ocjenim iliti ga evaluiram studente.
Dunkve trebali su procitati par znanstvenih clanaka, izvuci bit, napraviti powerpointz, ispredavati i ukratko napraviti neki svoj model stanicne signalizacije glede i unatoca ispredavanog (to vam je ono: kad dodjes do mog gumna, onda skreni livo jer tamo su jezgra i jezgrica, a onda pitaj ludu Maru kako ces izaci).
Tocka jedan : prezentacija je bila na engleskom, a milozvucni francuski, talijanski i kineski akcenti i naaaaaglaaasci su odzvanjali auditorijem.
Good!
Ocjenjivanje je bazirano na rubricnim podacima: Dakle ima deset kategorija: prisustvo na predavanjima, sudjelaovanje na seminarima, ukljucenost, prezentacija kao takva, vaznost i vrijednost predavanja, retorika, artikuliranost, rijecnik, prijemcivost i originalnost. U skladu s time tri ocjene bazirane na opisnim podacima: nedovoljan (3), dovoljan (4) i pozeljan (6). Onda zbrojis i podijelis i dobijes konacnu ocjenu.
Zgodno kako je CHEF pogodio sve ocjene i bez podataka, ali je jos k tome dodao da sad studenti ne mogu podici tuzbu potiv njega jer ima sad napismeno kako su ocjenjeni.
Najdrazi od Ratova zvijezda mi je "Imperija uzvraca udarac".
Post je objavljen 31.03.2010. u 13:26 sati.