Jutarnji List,30.3.2010. donosi zanimljivu „podvojenost“ koja se radja na znanstvenoj pucini 21. stoljeca dugododisnjeg prijateljstva i suradnje na evolutivno bioloskom polju darwinozma dvaju najistaknutijih savremenih znanstvenika.
Francisco Ayala i Richard Dawkins kao da svode svoja filozofska gledista u medjusobne nesuglasice.
Ayala je u rodnoj Spaniji gradio svoju mladost kao Domenikanac, a kasnije u Americi kao biolog darwinista sto ga je i zblizilo sa Dawkinsonom. Potonji kao da nije imao srecu sirine obrazovnog dijaspanzona Francisca Ayale, te mu je sudjen onaj uski znanstveni „fundamentalizam“, kojeg Ayala nedvojbeno svrstava u materijalisticko pojmanje danasnjeg podrazumjevanja kao znanstveni anakronizam.
Ayala sili svoju domenikansku i darwinisticku olovku da njom pokopa svog mladjeg kolegu Dawkinsa u duboku funamentalisticku jazbinu i tako ostane neprikosnovena siroka dualisticka Jedinka znanstvenog laboratorija, cija su ulazna vrata oznacena sa Dvije Nule.
Nakon sto je Ayala svojim uvjerljivim utjecajem znatno pridonio Vaticanskom reformatorstvu na bratimljenju Krscanstva sa Darwinizmom, uskladjujuci ih u opci reformatorski sustav, koji hara gotovo na svim drustvenim poljima vec vise od jednog stoljeca u obliku, maltene, avangardne pod parolom : „Reformiraj da spasis postojece.“
Trgovi Firence kao da vec dugo zjape prazno u ocekivanju podizanja lomaca za nove fundamentalisticke Savanarole.
.
Post je objavljen 31.03.2010. u 07:52 sati.