Marketing
Dragi moji...molim vas, pročitajte se ponovno....
Ovo što ste mi napisali, to je poezija duše, to je suosjećajnost u svijetu koji se samo površnom promatraču može činiti hladnim i otuđenim...dali ste sve od sebe u komentarima, a meni veliki podstrek da pišem i stvaram sve više i više, znajuć koliko su srca mnogih od vas puna bezuvjetne i svjetle ljubavi, čak i za potpuno nepoznate sudbine...
Baš svatko od nas ima neku bol koju nosi na leđima, neku suvišnu prtljagu, svežnjeve ključeva, a nijedan pravi, ranu koja peče i ne prolazi...
I uvijek nam se nekako čini da je baš naša situacija bezizlazna, gorka, usamljena u svijetu, nedokučivo teška ....
Tu smo da skupimo čela i pomognemo si barem riječima onako najbolje što znamo....
Znajte, da tako divni u svojoj nutrini, od mene uvijek možete očekivati samo najbolje....
Moj dječak se pomalo vraća...redovito dolazi i mogu opipati koliko mu nedostajem...
Ja glumim njegovo stablo,listam i cvatem kad mi je u blizini, a on je ptica željna leta u visine...u daljine..
Ponekad sam mu i more...nadlijeće me u svom visokom letu....
Potrebno mu je okusiti granice neba, svima nam je bilo u tim godinama...
Pobjedila sam svoju posesivnost i sad gledam što će se dalje događati....
S posebnom ljubavlju i sretna što vas ima, Vaša rokerica ;)))Vidrica.....:)))))))
Post je objavljen 30.03.2010. u 22:38 sati.