Ministre Milinović
U ovome pismu dotaknut ću se 2 problema koje je Vaš vrli zakon prouzročio u životu mene i mog životnog partnera.
Prvo, imamo 35 i 37 godina, zatrudnjeti pokušavamo već skoro 3 godine. Na žalost kada smo počeli obilaziti doktore i tražiti razlog nezatrudnjivanja, počelo je izglasavanje Vašeg zakona i naš se život višestruko zakomplicirao. Naime, sve pretrage su pokazale da ne postoji objektivni razlog zbog kojeg do začeća ne dolazi i dobili smo dijagnozu "idiopatska nepolodnost". U rujnu 2009. su nam rekli da ćemo u siječnju 2010. ići na postupak inseminacije. Zašto 4 mjeseca pauze, pitate? Zato što u to doba nitko nije znao što bi i kako po novom zakonu, iako ste vi uredno u medijima tvrdili da sve funkcionira normalno.
U prosincu 2009. smo krenuli skupljati potrebnu papirologiju. Ta papirologija je priča za sebe.
Ne postoje riječi koje bi opisale kako smo se jadno i poniženo osjećali dok smo kod javnog bilježnika dokazivali našu nevjenčanu zajednicu (zar vi stvarno smatrate da je nečiji jednomjesečni brak vrijedniji od naše skladne osmogodišnje veze?). Pravno «savjetovanje» je smijurija koja je trajala 5 minuta, ali smo zato s posla izostali cijelo jutro. A onda dolazimo do psihološkog savjetovanja koje je bilo sve samo ne savjetovanje (naravno i zbog toga smo izostali s posla). Ministre možete li nam objasniti zbog čega smo nas dvoje morali odraditi sat vremena psihološkog testiranja, kao da je želja za vlastitim djetetom teška zarazna bolest. Tužno, jako tužno i ponižavajuće. Ali želja za djetetom je sve to učinila prolaznim i odradili smo sve što ste tražili od nas.
U ovom trenutku su iza nas dvije bezuspješne inseminacije i doktor je odlučio da dalje idemo s IVF-om. Znate kada? Tek u rujnu 2010. Opet pitate, zašto tolika pauza? Nema novaca za lijekove i doktori rade listu čekanja. Da, surova stvarnost hrvatskih neplodnih parova koji godinama uplaćuju sredstva u zdravstveno osiguranje.
I tu dolazimo do drugog problema.
Do rujna 2010. ja ću već imati dobrano 36 godina. Vi kao ginekolog bi dobro trebali znati da u mojim godinama svako odgađanje smanjuje šanse za uspješnost postupaka. Po Vašem zakonu, meni će se nakon, nimalo simpatične, stimulacije birat jajne stanice za oplodnju. Znači neki biolog će se malo poigrat prirode i odabrati stanice za oplodnju. Tko meni garantira da će on izabrat najbolje stanice za oplodnju i da će se te stanice uopće oplodit? Nitko, na žalost, a najmanje vi misnistre. O zamrznutim jajnim stanicama neću uopće ni počinjat, jer svatko, iole internetski pismen, će za 5 minuta reć da je to smiješno. Da ni ne spominjem da doktori to izbjegavaju i radit, jer je skupo i neučinkovito.
I sad Vam ministre želim zahvaliti što nas u ovakvoj situaciji tjerate da dignemo kredit i odemo u inozemstvo po svoju bebu, tj na postupak gdje će nam ipak bit kudikamo veće šanse, obzirom na pokušaj opođivanja svih aspiriranih jajnih stanica i zamrznute embrije. Ne mislite li da bi nam taj novac možda bolje došao da toj bebi omogućimo sretno djetinjstvo u kojem roditelji ne grcaju u kreditima?
Vi kao ginekolog znate da je prvo što će vam bilo tko reći, kad pokušavate zatrudnjeti, da se opustite i izbjegavate stres. "Hvala" Vam ministre što ste mi "olakšali" put do roditeljstva i "lišili" me svog nepotrebnog stresa na tom putu.
Vaše nedavne medijske ispade i očito iznošenje neistina, ne želim uopće komentirati. Ne želim se spuštati na taj nivo. Samo ću Vam reći da sam se osjećala vrlo poniženo, a nadasve bespomoćno, gledajuć Vas kako se cerekate s ekrana.
Očekujte moju razglednicu iz Slovenije, čim ostvarimo kredit.
S NEpoštovanjem
Tanja iz Rijeke
Post je objavljen 30.03.2010. u 22:12 sati.