Odmah na početku ovoga pisma, da ne bi bilo zabune, želim istaknuti da ovo NIJE pismo podrške Vama i Vašem zakonu.
Obraćam Vam se vezano uz Zakon o medicinskoj oplodnji, u moje i supugovo ime, i želim Vam objasniti našu situaciju u svemu tome i zbog čega je za nas ovaj Zakon jednostavno neprihvatljiv kao temelj u liječenju neplodnosti.
Ispričavam se što ovo pismo neće biti stručno napisano, već je napisano potpuno subjektivno,iz moga srca. Evo naše priče...
Naime,imamo 31 godinu i u sretnome smo braku već 3 godine, a 4 godine pokušavamo ostvariti trudnoću. Mjeseci i mjeseci nadanja bačeno u vjetar... Pretragama je ustanovljeno da ja imam problem, odnosno Sindrom policističnih jajnika, te amenoreju (a Vi biste trebali znati da to znači da sam još prije 4 godine izgubila spontanu mjesečnicu). Iz toga proizlazi da nikako nije moguće da ostanem trudna bez pomoći MO. Ima ljudi koji znaju da prolazimo kroz pakao potpomognute oplodnje jer to nismo nikada skrivali. Nikako mi ne pomažu njihovi savjeti tipa „Opustite se, kad ne budete više mislili na to tada će se desiti...“, već me žaloste do te mjere da više ne želim niti iz kuće izaći jer se bojim takvih i sličnih komentara. Zar da svakome osobno objašnjavam da u mom tijelu uopće ne sazrijevaju jajne stanice i da nam je jedina šansa medicinska oplodnja? Ostali, koji ne znaju, svakodnevno me zaustavljaju i ispituju jesam li trudna, a meni ta pitanja slamaju srce. Već dvije godine smo u postupcima i pokušavamo uz razne lijekove postići trudnoću. Ne možete niti zamisliti kako se loše osjećam od tih lijekova, koliko je to sve skupa bolno i neugodno, niti koliko nam je teško svaki puta kada doživimo neuspjeh. Nakon bezbroj stimulacija raznim hormonima, sada čekam svoj drugi IVF postupak. Nadam se cijelim svojim bićem da ćemo ovaj puta uspjeti, jer ukoliko ne bude tako, slijedeći pokušaj možemo ostvariti tek nakon 6 mjeseci pauze. Odlučili smo još ovaj puta pokušati kod našeg liječnika, ali to je samo zbog njega jer imamo beskrajno povjerenje u tog divnog čovjeka. Da se ne radi o takvoj osobi koja nam je uvijek spremna pomoći, već bi davno promijenili destinaciju i krenuli putem za Sloveniju ili Češku. Trenutno štedimo za slijedeći pokušaj u Pragu, ako nam ovaj puta ne uspije, ali već i sada smo vrlo pesimistični što se izgleda tiče. Svakako ćemo Vam se tada javiti jednom razglednicom. Da naglasim, u Češku ćemo ići SAMO i ISKLJUČIVO zbog novog Zakona o medicinskoj oplodnji.
Moj problem je Sindrom Policističnih Jajnika (PCOS) i kod mene je jako izražen. Pojasniti ću, ne radi Vas, već onih koji će također čitati ovo pismo. Osim ostalih posljedica koje imam i trpim zbog takvog poremećaja hormona, navela sam samo onaj jedan, najvažniji u životu mene i moga supruga: Potpuni izostanak menstrualnih ciklusa (sekundarna amenoreja) i samim time i ovulacije (izbacivanja dozrijele jaj.stanice iz vodećeg folikula jajnika). Da bi se u mom slučaju postigla ovulacija, potrebna je stimulacija hormonima i obliku svakodnevnih višestrukih injekcija u prvom dijelu ciklusa kroz 14 dana. Nakon toga slijedi bolna punkcija folikula i aspiracija oocita. Kako se između svakog stimuliranog IVF postupka mora raditi pauza od 6 mjeseci, mi imamo šansu pokušati SAMO 2 puta godišnje, i to u najboljem slučaju. Naravno, obzirom na mali broj postupaka koji se sada obavlja u bolnicama radi nedostatka sredstava, desiti će se to da će biti moguće doći na red tek možda jednom u 1-2 godine.
A gdje smo mi zakinuti?! Meni kao i svim neplodnim parovima najveći problem jest OPLODNJA SAMO 3 JAJNE STANICE i NEMOGUĆNOST ZAMRZAVANJA ZAMETAKA. Iako i sami znate zašto, evo ja ću objasniti konkretno naš slučaj. U mojim jajnicima prisutno je bezbroj malenih cisti. Prilikom stimulacije injekcijama hormona kod pripreme za IVF, te ciste rastu zajedno sa par folikula koji sadrže jajnu stanicu. Nemoguće ih je razlikovati. Dakle kod mene će se punktirati više od 10-tak folikula na punkciji, da bi dobila samo 5-6 jajnih stanica. Dakle tu sam već zakinuta jer su preostali folikuli (mjehurići) prazni. Nadalje, te stanice su kod mene lošije kvalitete, pa je samim time manja vjerojatnost da će se oploditi kako treba. Znači, postoji velika vjerojatnost da se od 6 stanica oplode samo dvije, a sve ostale propadnu. Točno se to dogodilo prilikom mog prošlog IVF-a koji je napravljen još prema starom zakonu. Da je prema novom, postoji velika vjerojatnost da ne bih dobila niti jedan zametak. Dakle, kako onda od tih 6 stanica odabrati one 3 koje su u redu? Kako? Da li je biolog Bog pa to može? Nije. A ukoliko izabere pogrešne, sva moja patnja i nadanja padaju u vodu i moram sve ispočetka, ostajem bez toliko željenog transfera i bez svake nade. I opet čekanje 6-12 mjeseci. Čemu onda to sve?! Jednostavno, primorana sam dići kredit, naručiti se u izvan RH i na taj način barem ću znati da sam dala sve od sebe i da sam iskoristila sva moguća sredstva kako bih svome mužu podarila dijete.
To se nažalost događa mnogim ženama. Sada se svi pravdaju da nema lijekova (lijekova ima ali nema novaca). Uz sva Vaša silna obećanja o 6 „besplatnih“ pokušaja i povećanju iznosa sredstava za MO, ali na to ste i računali. Nakon što je Zakon donesen, sredstva su se toliko smanjila da bi se tih 6 pokušaja moglo rastegnuti na 6 godina, a zna se da će to za većinu nas već biti prekasno. Sramota! I da se nadovežem, za mene ti postupci nisu nimalo besplatni ako rezimiram stvari na slijedeći način; Od moje plaće se već punih 10 godina odvaja 1800 kn za zdr.osiguranje + 130 kn za dopunsko poslijednjih godinu dana, a to iznosi cca 217.000,00kn, a kod svakog postupka IVF-a moram biti na bolovanju minimalno 4 tjedna i tada mi se plaća umanji za 1.500,00kn. Prema tome, za mene nikako ti postupci nisu besplatni, itekako me financijski koštaju, a da ne spominjem vrijeme koje prebrzo prolazi i život koji se vrti samo oko jedne stvari. Ovo je prvi puta u 10 godina da mi zapravo treba nešto više od HZZO-a od lijekova za prehladu.
Sad još uz to moramo odvojiti ogromne svote za prelazak u inozemne klinike. Pa zar nikome nije u interesu da se ti novci zadrže ovdje unutar naših granica? Ovako odlaze u privatne klinike diljem Europe. Troškovi dosežu čak 20-30.000 kn po jednom jedinom postupku. Gdje je tu logika? Toliko stručnjaka radi u našim bolnicama, a ograničeni su na toliko malo postupaka godišnje. Čemu onda sva ta silna oprema i znanje ako ne služi svrsi?
Uvijek sam poštivala politički vrh u RH, bez obzira na stranku jer smo vas mi izabrali. Ali sad vidim da sam bila mlada i naivna. Sada sam Vašu bešćutnost i okrutnost osjetila na svojoj koži, ni kriva ni dužna. Nisam mogla vjerovati što se događa kada ste osmislili i izglasali ovaj ponižavajući Zakon. Ne vjerujem ni sada... Što smo mi krivi da nas tako kažnjavate, da nam oduzimate pravo na medicinska dostignuća koja su nam na dohvat ruke, kako bismo konačno ostvarili samo jednu želju...a to je nositi srce ispod svoga srca! Ja svojom željom nikoga ne ugrožavam, a moje tijelo je samo moje i smatram da sa svojim tijelom i jajnim stanicama mogu raditi što me volja. Tko ste VI da mi to uskratite?! Tko Vas pita što radite sa svojim djecom i jeste li sposoban biti otac?
Želim se osvrnuti na Vašu osobnost i riječi koje su bile objavljene na teletekstu HRT-a, bilo je davno ali ih nikada neću zaboraviti. Tada navodite da onaj čovjek koji nije spreman stupiti u brak, nije sposoban brinuti se za dijete (ispričavam se, nisam citirala). Želim poručiti Vama i svima odgovornima za donošenje ovog Zakona; I sami znate koliko ljudi danas ostvari neželjenu trudnoću, koliko je abortusa, koliko je nezbrinute djece, koliko novorođenčadi završi na smetlištima. Vi imate statistike, ne ja. Ali zar zaista mislite da bi jedan par koji nije sposoban brinuti se za dijete, prolazio ovo što ja i suprug (i mnogi drugi parovi) prolazimo već toliko puno vremena, sa jednom jedinom željom, a to je stvoriti jedan mali život koji će postati smisao našega života. Onu ljubav koju mi možemo dati našoj djeci ako ikad postanemo roditelji, niti jedan jedini čovjek koji je bez problema postao roditelj, ne može niti zamisliti.
Znate, stalno se nadam da u Vama ipak negdje postoji zrno ljudskosti, ali gledajući iznova Vaše izjave proteklih dana ne mogu se načuditi tom hladnom pogledu, ciničnom osmjehu, dok izgovarate neistine bez imalo srama i samilosti prema nama, ljudima kojima ste u potpunosti zagorčali život i doveli nas do očaja.
Nažalost, nema tu ljudskosti jer jedan čovjek i nadasve liječnik nikada ovako nebi trebao postupati prema drugom ljudskom biću. Sramite se! Vi žene ne poštujete i to se vidi iz svake Vaše rečenice.
Ispričavam se na dužini pisma ali jednostavno želim da svi znaju kroz što prolazimo, jer sutra će se možda ovaj Zakon odnositi i na njih i njihovu djecu. A možda i Vašu???
Post je objavljen 30.03.2010. u 22:10 sati.