Marketing
UMBRELLA
Nedavno me uhvatio pljusak nespremnu. Popušila dvije cigarete čekajući kraj pod strehom, ali kako se on zagubio u sve krupnijim kapima, otrčim s vrećicom na glavi u Konzum i kupim kišobran. Obradovala me akcija u pravi čas, pa sam umjesto 19,90 platila 9,90 i za razliku popila kapučino još uvijek se nadajući prestanku kiše.
Pijući taj moj napitak po cijeni kišobrana sjetim se kako sam pri zadnjoj generalki zatekla u kući osam tuđih kišobrana s drvenom drškom i tri sklopiva. Čiji su, nemamo pojma; pitam sina što ću s njima, a on kaže: Ako ti smetaju... Baci!
I ostavi me samu u dilemi što raditi...pa nije tuđi kišobran tuđa čačkalica. Ali, ako ga nitko nije potražio, znači da mu nije ni vrijedan. I tako se blago nervirajući vratim u vrijeme kada je kišobran bio skupa i neophodna roba. U kući su, ovisno o broju članova, postojala obično dva primjerka, fiksni i sklopivi, ili češće muški i ženski, jer je tad bilo smiješno vidjeti muškarca sa cvjetastim kišobranom. To je već bilo na granici fetiša ili ne daj Bože čega još i „goreg“.
I sjetim se jedne žestoke bračne svađe. Muž je imao Knirpsov kišobran, koji sam ja izgubila. Tj. nisam ga baš izgubila, nego zaboravila u tramvaju, a njemu rekla da mi ga je tamo netko ukrao u Nami (narodni magazin). Bilo je to vrijeme, sjećate li se...kada ste kupljene stvari u drugom dućanu slobodno ostavljali na vješalicama pri ulasku u Robne kuće, bez straha da će vam ih netko popaliti. Jer rijetko bi tko sebi dozvolio da uzme tuđu vrećicu i da ga blagajnica pri okretu vidi ili vlasnik od nekud prozove. Tako i kišobrane. Znajući to, muž je bio ljut jer je skužio da ga lažem, a ja sam pak krivicu lažno svaljivala na druge, svjesna kako je Knirpsov kišobran skup i trajan, i da smo mojom nepažnjom na šteti.
Danas na ulazu u veće trgovine imate ormariće i pod ključem odlažete robu, a često i svoje torbice. To je uvozni način ponašanja, široko prihvaćen na domaćem terenu. Praktičan ili ne, više govori o tom kako nitko nikom ne vjeruje i kako se podrazumijeva da ćete i vi kao kupac doći u iskušenje da nešto jamite u svoju torbicu.
Bolje rečeno, smatra se da svi krademo.
A po onoj „Tko laže taj i krade“, ja sam tad, davno, već do ponoći, uz smijeh, priznala svoju laž. I opet zbog one „Tko prizna, pola mu se prašta“.
Bilo kako bilo, ja još uvijek ne mogu baciti kišobrane...šteta je, a i tuđe je, bez obzira na njihovu cijenu, a po cijenu da me proglase smiješnim umbrellanostalgičarem.
Ženski: 
Muški: 
Post je objavljen 29.03.2010. u 22:24 sati.