Pregled posta

Oralno

Ilitiga usmeno izlaganje. Danas sam imala tu (ne)sreću da prisustvujem usmenom izlaganju nekih seminara od strane mojih kolega (od 8 kolega samo je jedna osoba održala koliko-toliko normalno izlaganje). Medin i moj red je tek negdje za 2 tjedna ili tako nešto. Izlagala sam seminara i seminara otkad sam na faxu, a bome sam ih i u srednjoj držala svako malo. Napravila sam hrpu ppt prezentacija i sigurno ću još koju napraviti do kraja školovanja. I postoje neka pravila kojih se mora čovjek pridržavati inače ode sve k' vragu u najmanju ruku.

Danas sam bila na rubu suza, em zbog katastrofalno napravljenih prezentacija, em zbog nikakvog izražavanja kolega, em zbog gledanja u leđa dotičnih koji su držali prezentacije...

Ajmo dakle redom.

Prezentacija. Power point prezentacija je jako lijepo pomagalo, ali osobno mislim da ljudima više odmaže nego što pomaže. Zašto? Velika većina uopće ne zna složiti prezentaciju. Nema se šta gore pisati traktate. Par riječi po slajdu, eventualno rečenica su maksimum maksimuma. Nema se što čitati sa slajda. Riječi su podsjetnik izlagaču na bitne stvari i ništa više od toga. Roman napisan na prezentaciji odvlači pažnju gledateljima/slušateljima od predavača. Još gore je kada predavač čita sa slajdova i okreće leđa auditoriju. Pa daj se pobogu pripremi za izlaganje, mislim da je svatko, ali stvarno svatko, sposoban u 2 sata naučiti ispričati nešto o bilo kojoj temi. Moja vizija idealnog slajda je neka lijepa slika ili graf koja opisuje zadanu problematiku, a onaj koji drži predavanje lijepo i suvislo objašnjava sliku ili graf te na taj način ne opterećuje publiku sa previše teksta, ali ne stavlja niti sebe u prvi plan, već temu koja je zapravo i najbitnija.


Izražavanje i stav. Jasno je meni da je ljudima generalno problem pričati pred publikom, srame se, neugodno im je, počnu mucati i šta ja znam šta sve ne, ali reći ću vam samo jedno: vježbom do savršenstva! I meni je bilo bed u početku, nije mi bilo ugodno pred velikom publikom, gdje svi slušaju što imate za reći, ali prešla sam preko toga. Malo se zbuniš, našališ se na svoj račun i život ide dalje. Nakon 5 minuta se nitko neće sjećati što si izvalio, ali svima će ostati u pamćenju izlaganje kao jako naporno ako svakih 5,5 sekundi koristiš neku poštapalicu tipa: znači (najučestalija), ovaj, hmmm, itd. Treba se pripremiti prije, to je ključno i treba jako dobro poznavati temu. Onda neće biti niti treme niti straha, ako ste sigurni u svoje znanje. Ako vam je i dalje uberneugodno, sigurno imate nekog prijatelja, frendicu ili nešto treće u publici, pa gledajte u njega/nju i zamislite da samo toj osobi pričate o toj temi.

Nikako, ali nikako se ne smije čitati sa slajdova. Pa znaju svi čitati, ne morate nam dokazivati svoje čitalačke vještine, to se trebalo svladati još u osnovnoj školi. Ako čitate sa slajdova, okrećete leđa publici i zapravo pokazujete kako ste nesigurni i ne znate o čemu pričate, jer niste u stanju sklepati samostalno jednu suvislu zavisno složenu rečenicu.


Iduće je izražavanje. Ja sam lajava, i to poprilično, mogu o tome svjedočiti svi koji su me imali priliku upoznati in vivo. Pa mi nije problem mljeti suvislo (ili da barem zvučim suvislo :) satima. Vjerojatno je tome pripomogla i činjenica da imam veliku obitelj, pa treba doći do izražaja, a i išla sam na retoriku u srednjoj školi. Dakle treba biti glasan, da nas i u zadnjem redu čuju, ali opet ne treba se derati, nismo na placu. Treba imati smislene rečenice i znati gdje nam je početak, a gdje kraj, jer ako ni sami ne znamo o čemu pričamo, kako će nas tek ostali pratiti. Treba se izražavati razumljivo i razgovjetno da nas svi razumiju. Jasno mi je da ovo sve ponekad zna biti teško, ali ako ste svjesni da vam neke stvari ne idu, stanite ispred ogledala i vježbajte. Također je važna brzina, ne treba pričati ko navijen, ali bome ne treba niti rastezati do beskraja. Neki umjereni tempo bi bio idealan, ali naravno osjećaj za njega dobivamo isključivo vježbanjem.


I da, skoro sam zaboravila, vremensko ograničenje. Gotovo uvijek imamo neko zadano ograničenje unutar kojeg moramo ispričati sve o temi koja nam je zadana. Neukusno je, a i da ne kažem bezobrazno raspredati na dugo i široko o nečemu, a npr. ima još kolega nakon nas koji moraju održati svoje prezentacije. Ugurajte svoj ego u 15 ili 20 zadanih minuta i budite kolegijalni.


Poanta cijelog ovog posta je to da se kroz ovakve stvari učimo izražavati, ali zapravo je najvažnije što se moramo naučiti dobro prodati. Morate znati što želite i kako stići do tamo. Ljudi više nemaju strpljenja za mnoge stvari, pa tako ni za one koji ne znaju kako se izraziti i kako svoje kvalitete staviti u prvi plan. Znam da nije lako, ali tako je danas, potrebna je prilagodba. Mogla bih reći da morate evoluirati, ako još niste. I eto, opet smo na evoluciji. Well, isn't she a bitch or what?



Post je objavljen 29.03.2010. u 21:15 sati.