-Amelia, ovo je Zara. Zara, Amelia.-, upoznao nas je Tom. Bila je to prilično zgodna crnokosa djevojka visoka otprilike 176 cm (otprilike kažem) i prilično mršava. Od mene definitivno mršavija. Nosila je ljetnu haljinu s uzorcima nekakve biljke smeđe boje na krem podlozi. Također je bila preplanula i vrlo lijepa u licu. Imala je zelenkaste oči. Pružila sam joj ruku. Prihvatila ju je i nasmješila se. Pogledala sam u Toma koji je sve to gledao sa smješkom, a zatim u Billa koji je izgledao kao da cijeli njegov plan pada u vodu. Primio se za lice. Kasnije su se i dečki upoznali sa Ameliom, a Tom je mene povukao na stranu.
-Što je ovo?- rekao je i pokazao rukom na mene.
-Što? Pa na ljetovanju smo!- rekla sam mu i stavila ruku na bok. Pogledao me podigavši jednu obrvu, primio za onu ruku na boku i bacio u stranu. Pogledala sam ga u čudu.
-Molim te da se ubuduće kad si samnom oblačiš manje kurvanjski, a više kao zaposlenica na odmoru. Jer ti to i jesi.-, rekao je blago se nasmješivši pokušavši ublažiti ovo što je upravo rekao. Blenula sam u njega.
-Manje kurvanjski? Više kao zaposlenica?- pogledala sam ga i tužnim glasom rekla. Potapšao me po ramenu.
-Mislim da bi bilo dobro da se odeš presvući.-, rekao je i pogladio me po ruci. Presvući? Koji je njemu kurac?
-Dobro. Oke. Eto me za par minuta.-, rekla sam i okrenula se kao da ću krenuti gore u sobu, a onda me Bill čudno pogledao i prišao mi.
-Aj gore samnom, idem se presvuć.-, rekla sam mu pozvavši ga rukom. Pridružio mi se u prilično brzom hodu.
-ZAŠTO?- bečnuo je na mene.
-Tom misli da bih se trebala pred njim oblačit, citiram, Manje kao kurva, a više kao zaposlenica.-, rekla sam imitirajući ga.
-Molim? Jel mi govorimo o istom Tomu? Mislim, možda si ti tu srela nekog Toma kojeg ja ne poznajem 20 GODINA!- zaderao se kroz šapat.
-A jebiga, nisam ni ja to očekivala. Nego, idem nabacit maramu na glavu i crnu halju. Opatica.-, nacerila sam se, a Bill se nasmijao. Uskoro smo došli do moje sobe i ja sam otključala vrata. Ušli smo unutra i Bill je počeo kopati po mini baru.
-Šta radiš ti?- pitala sam ga odrješito.
-Opijam se.-, nasmijao se, -Brat mi se ženi. Sad il' nikad.-, rekao je i iskapio mali jeger. Nasmijala sam se.
-Ma neće od toga ništ bit. Zamisli kad ti mama sazna.-, rekla sam, a smijeh je kod nas oboje prestao.
-MAMA!-
-SIMONE!- povikali smo u isto vrijeme i počeli trčati po sobi tražeći telefon. Kad smo ga napokon našli Bill je obavio vrlo neugodan telefonski razgovor, a ja sam se preobukla u tamne traperice do koljena i žutu majicu bez rukava. Kasnije smo se spustili natrag u predvorje. Kako je već bilo vrijeme ručka svi smo otišli u restoran. Ručali smo i upoznavali Ameliu svatko na svoj način. Nije da nam je Tom puno toga o njoj mogao reći, primjerice, koja joj je najdraža boja, najdraži dio dana, pa čak ni odakle je izvorno. Georga je cijela ta situacija iznimno zabavljala i to je pokazivao čestim napadajima smijeha zbog čega se nebrojeno puta morao ispričati cijelom restoranu. Ja sam se većinom smješkala i izgledala lijepo bez previše pitanja i upadica. Ipak sam ja "samo zaposlenica". Bill je bio očito zbunjen svime time i često odlazio na WC samo kako bi se maknuo od stola. Gustav većinu vremena nije ni pratio razgovor, već gledao kroz prozor ili nešto tome slično.
-Zara, vi mi malo govorite. Čime se bavite?- pitala me kad me ulovila kako se igram vilicom od silne dosade koju mi je beskonačno naporan razgovor koji se za stolom vodio priređivao.
-Ma prijeđimo na ti, molim te.-, rekla sam i nasmješila se, a ona je kimnula glavom.
-Ja ti radim za njih četvoricu. Sad sam zamjenica menagera.-, rukom sam pokazala na Josta koji je odmah odgovorio potvrdno više kako bi iskazao sebe nego mene. Uskoro su se ova petorica poprilično zapričala pa smo i ja i Amelia počele razgovarati. Razgovarale smo o stvarno puno stvari, činila se vrlo simpatičnom. Tom je primjetio da smo se nas dvije prilično zbližile te se zadovoljno osmijehnuo.
-Moram na toalet, ideš samnom?- pitala me. Nasmijala sam se jer me žene ne zovu baš često na toalet. Tom ju je u čudu pogledao.
-Naravno, eto me.-, rekla sam i odložila krpu na stol te krenula za njom.
-Kuda ćeš, srećice?- zazvao ju je pa se okrenula, a za njom i ja.
-Na WC, ljube. Brzo ćemo doći.-, rekla mu je i poslala pusu koju je on, kakti, uhvatio u ruku. Nasmijala sam se i pošla za Ameliom.
***
Ušla sam s njom u prostoriju u kojoj se nalazio umivaonik i sušilo za ruke, a ona je kroz podulji hodnik potražila slobodni WC. Naslonila sam se na smeđkastu mramornu ploču na kojoj je bio umivaonik i prekrižila ruke na prsima. Čekala sam ju. Uskoro je izašla. Nasmješila mi se i počela prati ruke. Krenula je prema vratima i mislila sam da će povući kvaku, ali umjesto toga ona ih je zaključala. Najgora stvar je što nismo bile jedine u WC-u. Bilo je tamo još mladih i starijih dama.
-Amelia, što radiš?- šapnula sam kroz zube.
-Zara, ne mogu ja ovo!- rekla je, sjela na umivaonik i počela plakati.
-Što ti je? Što ne možeš?- nisam pojma imala o čemu govori.
-UDATI SE! ZA NJEGA!- rekla je, a ja sam je primila za ruke.
-On je dobar, vidjet ćeš. S njim ćeš imati stvarno sve što ti treba.-, ohrabrivala sam ju.
-On se želi oženiti za tri dana.-, šapnula je i obrisala suze.
-ZA TRI DANA?- pogledala sam ju. Kimnula je. U to je neka gospođa izašla iz kabine, oprala ruke i stala pored Amelie primivši je za rame.
-Oprosti, nisam mogla ne čuti razgovor koji ste vodile.-, rekla je i nasmješila se.
-Ispričaj mi sve.-, rekla joj je i povukla ka sebi na što je Amelia skoro upala u umivaonik. Gospođa Lester, kako smo kasnije doznale, sve je slušala sa sumnjom u očima. Kasnije su nam se pridružile i preostale tri djevojke, Sabina, Gabrielle i Lexie. Sve su davale razne savjete Amelii, a ona kao da se najviše pouzdala u mene. Odlučila sam joj izići u susret.
-Obriši suze, Amelia. Sve će biti dobro.-, rekla sam i pružila joj papirnati ubrus, -Ako ti je to prerano, možeš s njim razgovarati, sigurna sam da će shvatiti. On je stvarno dobar čovjek, udaj se za njega. Voliš li ga?- pitala sam ju.
-Da. Volim ga. Valjda, nisam sigurna.-, rekla je, a djevojke su to popratile cmoktanjem.
-A što ćemo onda, ha?- nasmješila sam se, -Voliš li ga ili ne?- ponovno sam pitala. Nasmješila se.
-Volim. I udat ću se za njega, zaslužio je.-, sve smo se nasmijale.
-To je to. Ajmo sad natrag, sigurno se već brine za tebe.-, nasmješila sam joj se i pogladila je po ruci.
-Još jedna stvar.-, rekla je kad sam krenula prema vratima, -Hoćeš li mi biti kuma? Ne poznajem ovdje puno ljudi...hoćeš li?- rekla je, a cure su uzdahnule.
-Ma...-, malo sam se kolebala, -Hajde, naravno!- rekla sam i nasmijala se. Zagrlila me.
-Hvala ti, puno mi to znači! Najbolja prijateljice!- nasmijala se. Ja sam se nasmijala samo zadnjem dijelu.
-Naravno, računaj na mene.-, rekla sam, a djevojke su to sve popratile pljeskom. Izašle smo van iz WC-a i vratile se za stol.
-Hej, pa gdje ste...-, Amelia ga je poljubila, -...vas dvije?-, nastavio je Tom nakon poljupca.
-Srele smo par zanimljivih cura.-, nasmijala se, a on ju je vjerojatno primio za ruku ili koljeno. Nije da sam gledala. Uskoro je ponovno započeo razgovor, a onda se Tom digao.
-Oprostite, moram vam nešto najaviti.-, rekao je i pružio Amelii ruku. Primila ju je i digla se.
-Dakle, kao što već znate, Amelia i ja se ženimo. ALI ne znate kad!- naglasio je onaj ali na što je Bill okrenuo očima, a Amelia se zahihotala.
-Ženimo se za tri dana.-, rekao je tiho, a Georg se, kako je upravo stavio zalogaj u usta, gotovo ugušio hranom. Sva sreća pa je Gustav uvijek hladne glave pa ga je udario po lopaticama par puta. Bill si je upravo točio vodu u čašu dok je Tom govorio, ali nije prestao točiti. Voda se počela izlijevati iz čaše, a on je blijedo piljio, malo u Toma, malo u Ameliu. Nakašljala sam se na što se Bill probudio iz transa i zgrabio krpu kako bi posušio onu vodu koju je prolio. Gustav je pozvao konobaricu koja je brzo promijenila stolnjak dok su Tom i Amelia sjedali. Onda se ova ponovno digla.
-Da, ja isto moram nešto reći.-, rekla je i nasmješila mi se. Bill je duboko uzdahnuo još držeći bocu u ruci.
-Oprosti, molim te, samo tren.-, rekao je Gustav i mirnim pokretima Billu oduzeo bocu, a Georgu pokrao sav pribor za jelo.
-Nastavi, molim te.-, kimnuo je glavom i naslonio se. Tom je čudno pogledao u Ameliu. Nakašljala se.
-Znači, moram odabrati kumu, zar ne?- pogledala je u Toma. Kimnuo je.
-Paaa...ja sam odabrala Zaru.-, rekla je uzbuđeno, a kad je Tom pogledao u mene samo sam sramežljivo slegnula ramenima i nasmješila se. Bill je, piljeći u Ameliu, zgrabio onu bocu koju mu je Gustav oduzeo ni ne gledajući u nju. Zatim je pružio Georgu njegov pribor za jelo još uvijek gledajući samo u Ameliu. Otvorio je bocu i počeo lijevati u Gustavovu čašu, a Georg je za to vrijeme strpao zalogaj u usta i zakašljao se. Par puta sam ga lupila po leđima.
-Bill...uhm, Bill...PROLJEVAŠ!- viknuo je Gustav i prenuo Billa iz transa.
-Uh, sorry!- nasmješio se.
-Račun, molim.-, Jost je sramežljivo podigao ruku u zrak. Samo sam se spustila u stolcu. Nikad mi do sad nije bilo ovako neugodno.
Post je objavljen 29.03.2010. u 20:24 sati.