Da nismo ukradeni ciganima
Bili bi sretni oduvjek
A ne samo ponekad , jednom
i sljepi ne bi bili kao
tapšanja po ramenu
govori na televiziji
Da nismo ukradeni ciganima
Bili bi ovdje sve šarene dane
a ne samo preskakajući jedan
i slabi ne bi bili
kao cjepljenja protiv hrabrosti
protiv gripa izmišljenih
Da nismo ukradeni ciganima
ne bi nas zadesile nepostojeće nesreće
jer jedine smo sada mi sami
i nedostupni ne bi bili kao jadni ostaci
naše ljudskosti
u glasovima
po sekretaricama mobitela
Da nismo ukradeni ciganima
umiveni živom vatrom i gitarom
gledali bi kako padaju sve kulise i laži
sve kule od karata
oduvijek
smrtno pogođene slobodom
Post je objavljen 29.03.2010. u 20:07 sati.