MIT O NASTANKU SVIJETA
Svijet je, kao što govore mitovi, nastao iz golemog ponora Ginnungagap, Beskrajne praznine. Ginnungagap je na jugu graničio s Muspellom, prebivalištem vatre, a to je mjesto plamenim mačem čuvao vatreni div Surt. Na sjeveru se nalazila smrznuta zemlja Niflheim, koja je kasnije postala zemljom mrtvih. Ondje je dvadeset rijeka naviralo iz kotla imenom Hvergelmir, izlijevajući svoje vode u Ginnungagap. U njegovim su se neistraženim dubinama one smrzavale, postupno ispunjavajući ogromni ponor. Kako se led uzdizao, tako ga je doticala vrelina Muspella, a iz tog je spoja nastala vlaga koja se na neki način pretvorila u glinu. Naposljetku je ta glina oživjela u obliku Ymira, praiskonskog diva mraza. Kako bi Ymir imao od čega živjeti, nastalo je još jedno stvorenje - ogromna krava imenom Audhumla, Hraniteljica, iz čijeg je vimena krenulo mlijeko. Kako bi se nahranila, Audhumla je mogla samo lizati slano inje. Dok je to radila, pod njezinim jezikom počeli su se pojavljivati obrisi čovjeka. To je bio Buri, Proizvođač, a on je kasnije postao djedom Odina, najvećeg vikinškog boga.
Nakon toga, proces stvaranja se ubrzao, jer je i Ymir iz vlastitog znoja stvorio par, točnije prvi par divova, neumoljivih neprijatelja bogova. Kao predstavnici dobra i zla, te su dvije rase bile osuđene na vječite sukobe. Ipak, i oni su se mogli međusobno družiti s vremena na vrijeme - Odin je bio plod veze Burijevog sina Bora i žene diva.
Unatoč svom miješanom porijeklu, Odin se odrastajući, pretvorio u pravu pokoru za rasu divova, planirajući sa svojom dvojicom braće uništiti Ymira, čija je krv napravila takvu poplavu da je potopila cijelo njegovo potomstvo divova, osim jednog jedinog para. Ti su preživjeli pobjegli u Jotunheim - doslovce Dom divova - gdje su začeli novu rasu čiji je jedini cilj bio istrijebiti Odina i svu njegovu rodbinu.
Dovršivši taj čin uništenja, Odin i njegova braća okrenuli su se stvaranju. Od Ymirova tijela napravili su svijet kakvog danas poznajemo; od njegove krvi nastala su mora i rijeke, od njegovog mesa kopno, od kostiju planine, a od lubanje nebo. Četiri jaka patuljka, Sjever, Jug, Istok i Zapad postavljeni su kako bi podupirali kutove nebeskog svoda, dok su bogovi po njemu rasipali iskrice iz Muspella od kojih su nastale zvijezde. Sunce i mjesec stavljeni su u kočije kako bi neprestano slijedili jedno drugo nebom, naganjani od dva strašna vuka, Skolla (''Gađenje'') i Hatija (''Mržnja''), koji će na kraju vremena proždrijeti nebeska svjetla.
Stvorivši fizički svijet, Odin i njegova braća potom su stvorili bića koja će ga nastanjivati. Prvo su nastali patuljci, koji su izrasli iz ličinki koje su napale Ymirovo istrunulo tijelo; bogovi su im dali svijest i naselili ih ispod zemlje da traže zlato. U nekim mitovima, ti su patuljci pobrkani s Vilenjacima tame, zamišljenima slično, kao rudarima koji prebivaju u tami. Za razliku od njih, Vilenjaci svjetla prebivali su u carstvu Alfheim, u blizini samih bogova. Nakon patuljaka, trojica su bogova stvorili ljude - iz naplavina koje su pronašli na obali mora. Ljudima su dodijelili centralno područje, Midgard, zbog zaštite okruženo ogradom napravljenom od Ymirovih obrva. Tek nakon što su dovršili Midgard, izgradili su i vlastiti dom Asgard, ispunivši ga velikim dvoranama i palačama. Do Asgarda se moglo stići jedino preko mosta koji je čuvao Heimdall, božanski stražar. Most se zvao Bifrost, a ljudima je izgledao poput duge.
Geografija vikinškog kozmosa nikada nije bila egzaktna, razlikujući se u pojedinostima od mita do mita. Ipak, bila je dosljedna u prikazu mnoštva različitih svjetova. Prema tradiciji, postojalo je ukupno devet svjetova, uključujući svjetove ljudi, divova i više od jedne rase bogova. Najnižim od svih svjetova vladala je Hel, mračna božica podzemlja, koja je bila napola živa žena a napola istrunulo truplo. Devet svjetova nisu supostojali u miru; ponekada bi njihovi stanovnici stvarali saveze, ali češće su se sukobljavali i radili smicalice jedni drugima. I u tom je smislu kozmos odražavao stvarni svijet kakav su Vikinzi poznavali - nemirno mjesto promjenjivih saveza i sukobljenih carstava, prepun opasnosti i pod kontrolom neumoljive sudbine.
VUK
Vukovi zauzimaju važno mjesto u skandinavskoj mitologiji. Prema legendi Odin i njegova braća stvoriše svijet. Kako mu bijaše dosadno, za vrijeme svog putovanja, Odin stvori prve vukove. Odin im namijeni zadaću da ga prate na njegovim putovanjima i da mu pomažu u lovu. Nadjene im imena Geri i Freki.
Geri i Freki bijahu odani svom gospodaru Odinu te ga pratiše i čuvahu na njegovim putovanjima. Odin putova s njima po cijelom svijetu. /to objašnjava kako su vukovi rasprostranjeni po cijelom svijetu/ Na svojim putovanjima s Odinom, Geri i Freki ostavljahu svoju odraslu mladunčad koja tako nastaniše cijeli Novi svijet. Način na koji vukovi slavljahu život ispunjavao je Odina radošću.
Odin također stvori dva gavrana, namijenivši im službu izviđanja terena. Nadjene im imena Hugin i Munin. Hugin i Munin bijahu vrlo dobri u pronalaženju plijena, ali uvijek gladni.
Hugin i Munin nikako ne uspijevahu sami uloviti plijen, zato se udružiše sa Frekijem i Gerijem, i zajedničkim radom bijahu dobro hranjeni. / I dan danas vidjet ćete gavrane u društvu njihovih prijatelja vukova. Gavrani i dalje pronalaze plijen za vukove, koji im u znak zahvalnosti ostavljaju dio hrane/
Kad Odin stvori prve ljude, Emblu i Aska / od kojih potječu svi ljudi / naloži im da uče od svog prijatelja vuka. Vukovi ih naučiše kako da se brinu za svoju obitelj, kako da surađuju međusobno u potrazi za hranom, te kako da štite i brane svoju obitelj.
Vuk im je prenio mnogo mudrosti i poučio prve ljude mnogim vještinama, te je u stara vremena bio vrlo poštovan i cijenjen.
BALDROVA SMRT
Dogodilo se tako da je počeo sanjati o vlastitoj smrti i to ga je jako tištalo. (Ovdje se izvori razlikuju i prema jednoj je verziji njegova majka Frigg usnula taj san.) Odin odlazi u Niflheim, zemlju mrtvih, gdje se nalazi grob proročice Volve koju prisiljava da ustane iz groba i kaže mu sudbinu njegova sina. Ona kaže da će ga ubiti drugi Odinov sin, slijepi bog Hodr.
Frigg putuje svijetom i od svake žive i mrtve stvari traži da se zakune da neće nauditi Baldru. I tako bi. Baldr postane potpuno neranjiv, a bogovi se zabavljahu bacajući razne predmete na njega. Ali Lokiju se nije sviđalo što je Baldr neranjiv. Kako je mogao mijenjati obličja, preuze lik starice i od Frigg na prijevaru sazna da se imela nije zaklela jer ju je smatrala suviše mladom i bezopasnom.
Jednom, dok se bogovi zabavljaše s Baldrom, Loki napravi strjelicu od imele i nagovori slijepoga Hodra, koji je stajao po strani i nije gađao brata, da i on pokuša pogoditi Baldra. Pogođen imelom, Baldr umire.
Zavladala je neopisiva žalost.
Frigg pošalje svoga drugoga sina Hermoda u Hel da bi Hel ponudio otkupninu za brata. Hermod zajaše Odinova konja Sleipnira i krene na put koji će trajati devet dana i devet noći.
Bogovi su u međuvremenu odnijeli Baldrovo tijelo na njegov brod Hringhorni na kojem su htjeli napraviti lomaču za najboljeg među njima. Pritom je Odin rekao nešto na Baldrovo uho što je ostalo nerazjašnjena tajna. Njegova supruga Nanna u tome trenutku umre od tuge te i nju polože pored Baldra. Tor je maljem Mjollnirom blagoslivljao lomaču, a pod njegovim je nogama trčkarao patuljak Lit ili Šareni te ga je Tor slučajno gurnuo u vatru tako da je izgorio. Na Baldrovu se spaljivanju skupilo mnogo rodova. Odin je na lomaču položio svoj čarobni prsten Draupnir, a do lomače je doveden i Baldrov konj.
Hermod stiže u Hel gdje sretne Baldrada i ostane uz njega preko noći. Ujutro zamoli Hel da Baldra pusti da pođe s njime kući jer bogovi jako tuguju za njim. Hel pristaje da ga pusti iz svoga carstva pod uvjetom da ga sve živo i neživo oplakuje. Hermod se oprosti s Baldrom i Nannom i krene obavijestiti Ase, a na oproštaju mu Baldr dadne prsten Draupnir da ga vrati Odinu kao uspomenu.
Asi razglasiše po cijelom svijetu da sve mora tugovati za Baldrom. I sve je plakalo. Ipak, jedna žena–div po imenu Tokk nije htjela plakati za njim te tako on ostaje u carstvu mrtvih. Mnogi vjeruju da je to bio prerušeni Loki.
Njegova je smrt početak niza nesretnih događaja koji će pogoditi bogove i cijeli svijet, a kulminirat će u Ragnaroku. U trenutku Baldrove smrti, Odin shvaća da je sudbina bogova i svijeta konačna i se više ne može promijeniti.
Saxo Grammaticus priča potpuno drugačiju priču o Baldru. On je pokvareni, zlobni, pohotni polubog koji je bio rival bratu Hodru za ruku Nanne. Nakon mnogih sukoba, Hodr ga je probo mačem. Da bi ga osvetio, Odin siluje lijepu Rind koja rodi Valija koji ubi Hodra.
MIT O SIFINOJ KOSI
Recimo, u slučaju Sifine kose, Tor je uhvatio Lokija i prijetio da će ga ubiti sve dok Loki nije obećao da će naći način da popravi ono što je učinio. Loki je tada otišao kod velikog patuljačkog kovača, Dvalina i zamolio ga da napravi ne samo novu kosu za Sif, već i poklone za Odina i Freya koji su također bili jako ljuti na njega. Dvalin je ispunio ove zahtjeve, stvarajući novu, magičnu kosu od niti čistog zlata, za koje je obećao da će postati žive čim dotaknu boginjinu glavu; zatim, preradio je Odinovo koplje tako da nikada ne promaši cilj, i konačno napravio je Freyu magični brod Skidbladnir [mašta], koji je mogao i letjeti i toliko se smanjiti da stane u džep tunike. Loki je bio toliko zadovoljan ovim poklonima da je proglasio Dvalina za najvećeg živog kovača.
Čuvši ovo, patuljak Brok uzvikne da je siguran da bi njegov brat, veliki kovač Sindri, mogao napraviti još bolje poklone za Bogove. Loki, opijen srećom što je uspio neći način da se izvuče od Torovog gnjeva, odmah uzvrati sa izazovom, tražeći od patuljka da dokaže svoje riječi.
Brok je pozvao Sindrija, koji je u svojim pećima zatim napravio Gullinbursta, zlatnog divljeg vepra na kome Frey od tada jaše; magični prsten Draupnir za Odina, simbol plodnosti; i konačno, kao poklon za Tora, veliki čekić, grom, najmoćnije oružje ikada napravljeno.
Svi Bogovi su se okupili za presudu, i mada su svi predmeti bili izuzetni, dodijeli su pobjedu Sindriju, jer će čekić biti vrijedan Bogovima u njihovoj borbi protiv divova.
LEDENI DUH
Mada su Bogovi bili dobro zaštićeni u Asgardu, do koga se moglo doći samo prelaskom Bifrost (duga), koga je čuvao Bog-čuvar Heimdall, ipak je postojala velika briga među njima da će divovi uspijeti jednog dana se i probiti , i zato su počeli planirati građenje velikih utvrda oko čitavog Asgarda. Kada se ovo pročulo, na kapijama Asgarda se pojavio nepoznati arhitekt na divnom konju, i zatražio posao gradnje. Kada su ga Bogovi pitali za cijenu, on je odgovorio da će izgraditi neosvojivu tvrđav, ali da zauzvrat traži sunce, mjesec, i Boginju mladosti i ljepote, Freyu.
Bogovi su bili bijesni zbog tog zahtjeva, ali ih je Loki odvratio,predlažući da mu postave nemoguće uvjete za osvajanje nagrade. Njegov plan je bio prihvaćen, i arhitektu je rečeno da će dobiti traženu nagradu, ako završi cijeli posao u toku jedne zime, bez ikakve pomoći osim svog konja Svaldifarea.
Arhitekt prihvati uvjete, i počne graditi zidine fantastičnom brzinom, uz pomoć Svaldifarea, za koga se ispostavilo da je magična životinja fantastičnih sposobnosti. Tri dana pred kraj zime, postalo je očigledno da će arhitekt uspjeti dovršiti zidine, pošto mu je ostao samo jedan portal do završetka posla. Bogovi su se tada okrenuli na Lokija, optužili njega da je kriv za situaciju u kojoj su se našli, i zahtijevali od njega da nađe način da prevari arhitekta kako ne bi morali predajti Freyu.
Loki zaista smisli način: pretvori se u divnu kobilu, iskoči pred Svaldifarea, i počne da njišti pozivajući. Pastuh, naravno, odmah skoči prema kobili, koja mu se stalno izmicala, vukući ga duboko u šumu, sve dok nije postalo očigledno da arhitekt neće uspjeti.
Arhitekt, u stvari veoma moćni Ledeni Duh, strahovito bijesan zbog prevare preuzme svoje uobičajeno obličje, i napadne Asgard, gdje bi uspjeo pobijediti Bogove da ga Tor, koji se upravo vratio sa putovanja, nije pobedio uz pomoć čekića.
PRSTEN ANDVARINOV
Prsten je uvelike sličan Odinovu velikom prstenu Draupniru, tkao je zlatno bogatstvo, ali je bio okaljan Andvarijevom gorkom kletvom. Najslavniji zanatlije nordijskog svijeta, bili su mudri i nadareni patuljci koji su radili u podzemnim špiljama prepunim draguljima. Nadljudskim umijećem i tajnim znanjima oblikovali su neprocjenjive dragocjenosti i amajlije. A dok su oni tklai zlato u dubinama zemlje, u vodama Rajne živjele su nebeske Rajnske djevice, vile koje su zimi živjele u rijekama i jezerima, a ljeti bi izranjale iz vode kako bi lepršale šumama.
Djevice su u mirnim vodama čuvale silna blaga, a legenda kaže da boje voda u rijakama i jezerima održavaju nimfne raspoloženja, tako da vode postaju crne od jaka kada su Rajnske djevice ljute i tužne. Dogodilo se to kada su nimfe izbile svoje zlato. U davna vremena, još prije nestanka božanskog dvorca Valhalle kojeg su izgradili divovi, vrsni kovač patuljak Alberich ili bolje poznat kao Andvarin iz Niebelungenlieda, iskovao je od rajnskog zlata ukradena Rajnskim djevicama prsten moći.
Potekle su novosti o toj pljački zlata i prstenu moćii stigle su i do Asgarda, grada bogova, uzburkavši bogove i divove. Divovi Fafner i Fasolt zahtijevali su upravo to zlato za izgradnju Valhalle, te su oteli boginju plodnosti Freyju kao taoca. Kako bi bogovi povratili svoju družicu, sam Odin odlučio je krenuti u potragu za zlatom, a pridružili su mu se brat Honir i lukavi bog vatre Loki.
No Loki im se pridružio kako bi se domogao zlata za svoj račun. Na putovanju u Midgard “zemlju ljudi”, Loki kamenom ubije unulu vidru. Noseći tako mrtvu životinju Loki zajedno sa Odinom i Honirom nailazi na posjed ured šume i prnude se podijeliti meso s ukućanima ako im zauzvrat pruže prenoćište.
Zemljoposjednik kojeg su zamolili da prenoće bio je poznati poljodjelac - čarobnjak Hreidmar. Hreidmar je imao trojicu sinova Regina, Fafnara i Ottera. Na užas Hreidmara, te njegovih sinova Regina i Fafnara, bijaše mu ponuđen nitko drugi nego njegov vlastiti sin Otter (vidra).
Odin je tvrio da je nevin i da nije mogao znati da je vidra Hreidmaraov sin a kako je Otter imao sposobnost pretvaranja, to i nije bilo daleko od istinie. No nije se dalo ništa učiniti kako bi se ublažila Hreidmarova bol. U tuzi Hreidmar je naprije otpjevao čaroliju koja je oslabila noge, tako ih zatočivši. Nakon upornog uvjeravanja trojice bogova uvjeriše Hreidmara da ih pusti, koji ima obeća slobodu izračunavši cijenu smrti svog sina Ottera: dovoljno zlata da pokrije Otterovu kožu, iznutra i izvana. Ohrabreni bogovi osmjehnuše se i ponudiše mu svo zlato koje su sa sobom imali No bijaše tu ipak jedna nezgoda. Oderana koža bila je obdarena čarobnim moćima jer je dječak u trenutku smrti bio obavijen čarolijom, koža se mogla rastegnuti do goleme veličine i takno ni jedna prosječna količina zlata nije mogla biti prihvaćena za naknadu.
Znajući da će pomoću Andvarinova blaga za kojim su ionako bili u potrazi, zacijelo uspjeti iskupiti Hreidmara, Loki je napokon nagovorio kućedomaćina da ga pusti u potragu za tim velikim bogatstvom, dok su Odin i Honir ostali na posjedu kao taoci i jamstvo Lokijeva povratka.
Došavši na morsku obalu nakon mnogo dana, Loki zazove Ran, ženu boga mora Aegira. Zatraživši pomoć u potrazi za Andvarijev od nje, Ran mu dade mrežu za utapanje i uputi ga skroz kroz labirint pokislih tunela kroz koji se mora spustiti sve do podzemnog jezera.
Našavši se u dubinama zemlje, Loki je sporo napredovao, ali je na kraju došao do velikog podzemnog jezera koje je svjetilo neizmjerno sjajnom svjetlošću, opazio veliku štuku. Mreža boginje Ran pomogla mu je da ju s lakoćom uhvati. Pokazalo se da je ta riba, kao i vidra prije nje, nešto više od onog što se isprva činilo. Pred Lokijevim očima, riba se na suhom pretvori u najbogatijeg stanovnika podzemlja, patuljka Andvaria. Moćnim i užasnim prijetnjama Loki prisili Andvarija da mu preda zlato, a kad iz njegovog skroviša blaga Loki silom otme i taj jedan prsten, Andvarijev prsten koji stvara zlato, patuljak poskakujući od bijesa prokle prsten sudbinom vječne pohlepe, Andvarijevo prokletstvo prstena moći prouzročit će propast svakome tko ga bude nosio.
Kad se Loki sa zlatom vratio na Hreidmarov posjed, nevoljko priznade da se domogao i prstena moći kojeg Hreidmar odmah zatraži, tako da su Odin i Honir bili oslobođeni. Iako ga je Loki upozoravao na prokletstvo, Hreidmar bijaše toliko zadovoljan zlatom da ga prokletstvo uopće nije zanimalo. Odin u znak sklonosti poklanja Hreidmaru čudesni mač prije odlaska. Bogovi tada odoše natovareni sa dovoljno zlata da otkupe svoju družicu Freyju, boginju plodnosti iz ruku divova koji tako završiše gradnju dvorova Vlahalle. No u Hreidmarovoj kući andvarijevo prokletstvo zavuklo se u srce njegovog drugog sina Fafnira.
Kada je Fafnir ugledao na očevom prstu prsten, počinje žudjeti za njim i za blagom koje je mogao stvoriti posjedovavši ga. Bez mnogo premišljanja nagovara brata Regina da ubiju oca. Usmrtivši Hreidmara upravo onim mačem koji mu je poklonio Odin, mač se tada slomi u krhotinu, a Fafnir želeći blago samo za sebe pobjegne s prokletim bogatstvom.
Hreidmarov posjed napustilo je Andvarijevo prokletstvo zajedno s Fafnirom te ga je naslijedio Hreidmarov treći sin Regin. Nakon mnogo vremena na Hreidmarov posjed dječak Siegfried, poznatiji kao Sigurd, ne imavši sina Regin posvaja dječaka koji izrasta u stasitog mladića. Regin se s vremenom izvještio u majstorstvu kovanja metala, te je postao tako postao kovač na dvoru kralj Hjaloprreka u Jutlandu. Iako na vrijeme je oslobođen prokletsva prstena, Regin ne prestaje misliti na brata Fafnira za kojeg je saznao gdje se krije i u što ga je prokletstvo pretvorilo.
Fafnir, izopaćen zbog silnog bogatstva pretvoren pohlepom u karakteru i obliku, pretvorio se u grozomornog zmaja kako bi sačuvao svoju hrpu blaga. Mnoge nadobudne junake u potrazi za slavom i bogatstvom privukla je legenda u njegovu jazbinu. Većina ih se nije uspjela ni približiti njegovom brlogu, a već ih je našla smrt na prokletoj pustopoljini ispred njegove jazbine. Tako se proširila priča o nevjerojatnom blagu te je došla i do Regina i njegovog posinka Sigurda.
Želeći se dokazati, mlađahni Sigurd poželi poći u potragu za zmajem no Regin ga zaustavlja i teška srca mu ispripovijeda tužnu priču o svom bratu. Sigurd potišten zbog voljenog poočima povlači se u sobe a Regin se posvećuju svom poslu sve dok jednog dana Regin ne odlčuje iskovati iz krhotina mača svog pokojnog oca ošticu čudesna mača koji mu je sam Odin poklonio.
Regin poklanja Sigurdu iskovani Odinov mač i prevodi mladića sve to zmajeva utočišta okreuženo zadahom smrti. Reginom zadnji savjet Sigurdu biješe, neka umorenom zmaju ispeče srce i popije njegovu krv kako bi naučio jezik ptica. Sigurd lukavo odlučuje ne izlagati se izravnoj opasnosti i suočiti se sa zmajem, već se sakriva u rupi od zmajeva otiska u glib.
Kad je zmaj izašao iz jazbine i na svojem dnevnom izletu do prljave šumske bare puzao iznad Sigurda, on mu zabija mač u trbuh, tako ga usmrtivši. Sigurd, osvojivši tako Andvarijevo zlato i zmajevu mudrost, budući da je sad razumio jezik ptica, ovo djelo donijelo mu je slavu i neizmerno bogatstvo. Da bi se još jednom dokazalo na djelu prstenovo prokletvo , Regin domogavši se prstena, biva obuzet neizmjernom pohlepom. U želji da Sigurdu preotme zlato, pokušava ga ubiti no prije nego što išta uspijeva Sigurd ga u obrani usmrćuje te tako nasljeđuju prsten za kojeg ni ne sluti kakvo prokletsvo nosi u sebi.
Valkiria Bynhild, bila je jedna od najljepših Odinom anđela. Valkirie su oduvijek hitro i bespogovorno izvršavale Odinovu volju na bojnom polju. Odinovoj se volje Brynhild suprotstavila pomogavši svojem polubratu Siegmundu. Bila je zbog toga osuđena za pokoru bespomoćno ležati na vrhu brijega dok je smrtnik ne zatraži. Usprkos volji ostalih bogova Odin popusti lijepoj Brynhild i ublaži joj kaznu zatočivši je unutar vatrenog prstena. Vatreni prsten joj je omogućio začarani san i štito ju od svega soim najhrabrijeg junaka.
Ubivši zmaja Fafnira, i svog poočima Regina, Sigurd je otpočeo pustolovna lutanja po Midgardu i postao hvaljeni junak hrabra srca. Kada je naišao tijekom svojih putovanja, na vatreni obruč, jedino se on usudio ući u plameni krugi da osvoji uspavanu ljepoticu. njegov neustrašivi duh proveo ga je tajanstveno neozljeđena kroz plameni obruč, kao što su predvidjele one ptice čiji je pjev razumio. Kada je Sigurd probudio Brynhild iz začarana sna pokrenulo se tajanstveno Andvarijevo prokletstvo. Mladić je u zavjet svoje ljubavi dao Brynhild začarani prsten, nesvjestan njegova prokletstva i tako ih oboje poveo ka nesretnom kraju.
Ljubavnici su putujući kroz Midgard naposlejdtku došli i do Niebelungena. Kraljica Niebelunga Grinhild ugostila je Sigurda i njegovu voljenu. Bila je Grimhild slavljena ali i pribojavana zbog njene magije. Svojim činima i napitcima mogla je osobi izbrisati pamćenje i upravljati njezinom voljom. Grimhildina kćer Gudrun, zagledala se u lijepog mladića te ljubomorna na ljepoticu Brynhild zamoli majku da ih rastavi.
Kad Sigurdu ponudila svoju čarobnu medovinu, on ej zaboravio na svoju ljubav prema Brynhild i zaljubio se i oženio Grimhildinu kćer. Otkrivši Sigurdovu izdaju i ne znajući ništa o Grimhlidinim činima, izdana Brynhild u želji za osvetom požuruje braću Gunner i Hogria koje Sigurdovo zlato neizmjerno privlačilo da ga ubiju. Očaran Brynhildom Gunner je uz Grimhildinu pomoć osvaja i ženi se njome. Braća ubijaju Sigurda kome se vratilo sjećanje te pativši od grižnje savjeti i jada dok je izdisao umirući zazivaše Brynhild. Kada je Bryngild shvatila prijevaru, nadvladana dubokom žalošću, usmrtila se kako bi joj tijelo mogli položiti pokraj Sigurdova u grob. Braća Niebelunga uvučena su u mrežu tragedije koju je ispleo prokleti prsten, umiru oboje nakon što ih je vladar Atli isto tako u žudnji za zlatom osudio na smrt u zmijskoj jami.
Svaki život koji je Andvrijem prsten dotakao okončao je besmisleno u pohlepi prokletstvu, a Nordijska mitologija isprepletena je i nadalje čarobnim prstenjem i drugim sudbinama koje su zamršene, oblikovale tajanstvene priče.
Post je objavljen 29.03.2010. u 00:02 sati.