Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sjenovitastranamoguma

Marketing

24.3. Što čini dobrog pisca, semantika ili sposobnost da motivira?



Što čini dobrog pisca ? Što se podrazumijeva kad se kaže za nekog da ima smisla za pisanje, talent za pisanje? Je li to vještina sumiranja stvari ili vještina obrazlaganja stvari? Odnosno, je li to osoba koja teži recenziranju teksta, da se ono što se želi reći, poanta, poruka priče, informacije prenesu u čim kraćem, smislenijem i jezgrovitijem obliku, ili je to umjetnost tajanstvenog izražavanja, da se kroz priču, metafore i analogije izazove čitatelja, navede ga na razmišljanje, izvlačenje vlastitih zaključaka? Je li se pod to ubraja i vještina vođenja priče u pravom smjeru ne izostavljajući ništa važno, te pravilnog (i pravovremenog) doziranja izraza i ....elemenata?
Ili dobar autor mora sadržavati sve te kvalitete? Ili su to već dramaturške, glumačke sposobnosti autora...a možda je u pitanju karizma, kojom se navodi slušateljstvo na interes, (bez da se koristi seksualnim aluzijama, i ako je to u konačnici uopće moguće,haha laze).. Ili je pak kvaliteta ostati svoj, ne tražeći nagradu, ne tražeći publiku, ne tražeći ništa zauzvrat, nego puko uzgajanje stavova iz glave te čisto njihovo prenošenje? Nije li to možda jedan od bitnih vidova umjetnosti..? I odakle izvire tuđa ekscentričnost? Je li moguće postići sintezu tih dviju suprotnosti, i koristit ih obje po potrebi?
Koja bi trebala bit poanta ovog bloga, nisam sigurna. Prvotna namjena je bila da meni posluži kao neki spremnik misli, predložaka iz psihe, mjesto gdje bi velik dio bio na sigurnom i mirnom, izdvojenom području, bez da mi terorizira psihu. Pa možda netko od svega toga izvuče i nekaj korisno, ako ja ne uspijem. Tko zna jesu li svi oni pisci knjiga za samopomoć ustvari stabilni...tko zna jesu li njihove namjere bile uistinu sasvim čiste? Možda stvarno u njima ima pametnih stvari, pametnih dijelova, a možda je u pojedinim knjigama više brzinskih recepata i prečaca, i senzacija nego li istinske pameti. Nešto mi govori da ,,,,,,,,,uostalom sve su te knjige različite..a možda sam ja prepuna predrasuda. Ne znam. Ja nekako više vjerujem u poticaje ljudi...poticanje na korištenje vlastitog uma i srca, na vlastitu odgovornost. Poticaj u smislu pružanja vlastitog primjera, no još važnije, poticanje na postavljanje PITANJA. To je naš cilj, a ne....jer čak i da imamo savršen koncept/recept za...za pardon, što? Za bezbolan život, naglo izlječenje..? Za brzo bogaćenje?? Znamo mi... Kaj stvarno tak nekaj moguće? Brijem da je...čak, pitam se zašto već nije izumljeno nešto na kemijskoj bazi, neki eliksir mladosti, tj.ljepote? Evo ti savršenog načina za dopiranje do srca žena...i beskrajnog povjerenja. Ili je možda ponuda "dobrog" rješenja pod velikom prijetnjom ipak bolji pokretač....?! Čime zapravo ljudi služe pri motiviranju drugih? MOĆ (iluzija moći), tj.novac, SEKS, ljepota, konkurencija. Bi li bilo pošteno od mene da se i ja na taj način trudim zainteresirati druge? KAKO bi to uopće završilo..? Sigurno ne dobro....o, ne nikako. Da vas golim sisama navodim na čitanje...? Mislim, ja i dalje imam sise, i da se razumije, i one služe svojoj svrsi... Možda bi moje misli mogle pomoći ljudima da se osvijeste? Ne skrivam da mi je to želja...time bi moje trabunjanje dobilo neku novu dimenziju, ja se više ne bi osjećala tako bezveze.
Bila bi sretna da nađem makar jednu osobu, koja će mi reći da me itekako shvaća. Makar ijednu osobu, koja ću uspjet potaknut na razmišljanje... Ne valja držat stvari u sebi...nikako, nitko od toga zapravo nema koristi...dapače, smatram da mi je to čak i dužnost. Mene npr. stvarno obraduje kad čujem ili pročitam da je netko neke stvari javno rekao, u vezi nekih stvari..da se izrazio...ne onako kako bi to učinio Barrak Obama, već-iskreno... Trebalo bi čim više ljudi govoriti što misle, iskreno, hrabro i- MIRNO... jer sve ono što se javno kaže, isto tako i svaki drek koji ljudima uđe u glavu preko medija dok pokušavaju živjet nekako, preživjet obavljajući svoje dužnosti živeći....sve to oblikuje kolektivno mišljenje. Pa zašto se nebi reklo na glas? Pa kad smo već u manjini... E, da...humor je isto jedna jaaako dobra stvar...



Post je objavljen 29.03.2010. u 14:46 sati.