24.3.2010.,KASNO NAVEČER
Osjećam jaz između svojih želja i…svog stanja. Samo ovdje ću priznat da se često ne osjećam spremna, često upadam u tu zamku…u zamku nezadovoljstva i težnje za perfekcionizmom mada, paradoksalno, vjerojatno zapravo i funkcioniram solidno. Opet…unatoč svemu, ne želim upast ni u zamku sušnog života, kojim se želje, ideali, planovi , pa i snovi tumače kao nestabilnost, bolesti, ili što je pokvarenije, hirovi….uglavnom, odbacuje kao negativnu osobinu. Ne mogu vjerovati kakve stvari navodim ovdje…koga ja to navodim sad..? Kad ja ne mislim tako i jer sam svjesna ?
Ni s kim ne ratujem, samo…uhvatila sam se opet na misao da previše promišljam o ishodima i zavaravam se da tako pridonosim ostvarenju planova, i da je to zapravo važan i neizostavan, zapravo nužan korak prije akcije. A vrlo rijetko, ili nikad, nisam uspjela precizno predvidjeti stvarne ishode planova prije provedbe. Ne možeš se osloniti na to. Ne možeš ni živjet od straha i hranit se njime. Odlučila sam prestat se bojati.
Post je objavljen 29.03.2010. u 11:44 sati.