Pregled posta

Ulazna kapija

Kad tad dođe i vrijeme da se zatvori ulaz u dvorište. Bez same ograde i kapije dešavalo nam se da nenamjerno uđu u dvorište razni ljudi pručavajući okolicu (naše dvorište), analizirajući boju fasade ili informirajući se za kupnju stanova. Ekipa nam se pomoćno okretala na parceli ili čak parkirala oko kuće. Naravno svi bi se uvijek iznenadili kada bi im rekli da se radi o obiteljskoj kući. Sada više te dileme definitivno nema.

Iskreno, ja nisam bio za ulazne kapije od kovanog željeza. Naime vidio sam jedno zanimljivo rješenje ograde od niza drvenih panela na skrivenoj metalnoj konstrukciji. Meni je djelovalo dosta prirodnije, neki moderniji štih je imalo, no rješenje nije prošlo na obiteljskoj skupštini :D Nemojte zaboraviti da nas šest odlučuje u kući. Splet okolnosti je bio da se u to neko vrijeme odlučivanja održavao obrtnički sajam u Puli, gdje su izlagale mnoge tvrtke koje rade kapije od kovanog željeza i jednostavno sve se to zalajfalo u tom smjeru. Bilo je tu tvrtki (obrta) iz cijele Hrvatske koje nude usluge diljem lijepe naše i ovo je oborilo rekord u broju ponuda koje sam dobio za bilo koji proizvod koji smo kupovali za gradnju i opremanje kuće. Radi se o broju 8. Naravno imao sam ja za određene usluge mnogo više informativnih razgovora, no ovdje su svih osam ponuđača došli na teren te sa detaljnim opisom što želimo dali ponudu. Neki su po meni čak pretjerali sa detaljima.

U praksi tu su se formirale dvije skupine ponuđača. Jedna koja mora detaljno izračunati svaku zakovicu i druga koja iz iskustva može drmnuti za određeni dizajn cifru po m2 kapije, te znati da neće izgubiti na tom poslu. U principu ovi koji su ekstremno detaljno razrađivali ponudu su i oni koji su bili najskuplji. Sama kapija ima neke detalje koji se moraju odlučiti, a neki detalji predstavljaju i određeni standard. Prvi detalj su elementi koji nose samu kapiju. Doljnji profil i rubni profil. Mi smo se odlučili staviti dolje u kapiju profil od 80x40 mm iz dva razloga. Jedan je statika, a drugi je želja da su kotačići skriveni u profilu. Mnogi su nudili 40x40 mm, a jedni čak 100x40 mm. Po meni vidljivi kotačići na kapiji su baš bezveze, osobito što sada znam da se može izvesti da se gotovo ne vide. Rubni profil je standardno bio svima u ponudi 40x40 mm.

Sve ostalo su sada nijanse. Sljedeće što se mora odabrati su šipke od punog željeza. Dvije veličine su se nudile 14x14 mm i 16x16 mm. Oni koji su inicijalno nudili 16x16 su govorili da 14mm je premalo i da izgleda prazno, pa smo se i mi odlučili na 16 mm šipke. Sada na red dolaze poprečne tanje šipke (imaju neki naziv samo se ne mogu sjetiti) koje povezuju osnovne šipke za cijelu konstrukciju. Standardno su svima u ponudi 30x6 mm. One uvijek idu u paru, a između njih prolaze one 16x16 mm šipke. Tu smo se mi odlučili za 40x8mm. Iz više razloga. Jedan je bio (po nama) radi bolje čvrstoće, drugi jer su i rubni profili od 40mm, a treći jer je kod našeg odabranog ponuđača bila ista cijena.

Nakon osnove nosive konstrukcije potrebno je još odlučiti se za defakto ukrase. Uglavnom radi se o varijacijama slova C, S, O, završetcima šipki u obliku raznih kopalja?, te nekih struktura zvanih puž i sl. Ovdje sam naveo klasične ukrase koji dominiraju svugdje u raznim oblicima, a naravno ima ih koliko god možete zamisliti. Zapravo postoje i razni ručni radovi majstora, pa tko voli neka izvoli. Očekivao sam ovdje dosta problema pošto je trebalo uskladiti sve ukuse u kući, no splet okolnosti je bio da se jedan dizajn iz kataloga svidio mnogima i da je jedna takva ograda napravljena dosta blizu pa smo je mogli pogledati i na kraju smo se odlučili na nju. Svi ovi mogući ukrasi, profili i šipke postoje u dvije varijante. Pravilne pravokutne i lupane. Mi smo odabrali za sve elemente (gdje je imalo smisla) lupano željezo. Ima tu još jedan detalj, a bitan je vj. za cijenu i rad majstora. Radi se o principu povezivanja okomitih i poprečnih šipki. Jedan dio skupljih majstora zapravo po njima buši sve šipke i doslovno ih zakiva, a jeftiniji vare spojeve i prave lažne glave zakovicama. Mi smo se odlučili na jeftiniju varijantu.

Za osnovnu skupinu konstruktivnih profila i šipki zapravo cijenu određuje količine (težina) željeza i u razgovoru za određene varijacije zapravo su ljudi preračunavali promjenu u težinu i govorili za koliko se poveća iznos. Glavnina majstora ima kataloge talijanske firme Rik Fer i vjerojatno mnogi nabavljaju od njih ili njihovih distributera, no ovaj naš majstor mi je rekao kako danas prilično dostupno kovano željezo iz BiH sa potpuno identičnim dizajnom (izgleda ga rade po katalogu) i naravno mnogo jeftinije. Jedan od ponuđača mi se raspričao o tome žašto je talijansko željezo bolje od BiH željeza, no iskreno bio je prilično neuvjerljiv. Inače uspio sam negdje na internetu iskopati katalog. Bio je u flash formatu sa mogućnošću exporta koji je trajao nekoliko sati (ipak je to 130 MB).

Kako se u većini ograda (određene visine) pojavljuju tri uobičajene zone ispunjavanja ukrasima, a izgleda da i cijena tih ukrasa ne razlike se predrastično, tako mnogi odmah mogu otprilike nuditi cijenu po m2 umjesto po svakom mogućem elementu i kilogramu željeza. Konačne ponuđene cijene su bile od 136 eura do 300 eura po m2. Mi smo se odlučili na najjeftinijeg ponuđača. Na sve to je išla dodatno i cijena za cinčanje. Naime odlučili smo se da kapiju cinčamo kako ne bi morali svako toliko sanirati ogradu. Zanimljivo ali i tu se cijene prilično razlikuju, premda ne bi trebale baš toliko, a to ovisi vj. o količini dodatnog posla zbog cinčanja. Svi oni odnose kapije u specijalizirane tvrtke koje se time bave i cijena obično sadrži dodatni trošak transporta od majstora do cinčaonica i nazad. Naše kapije su konačno imale oko 520 kg, a dodatni transport nas je koštao 400 kn. Ponuđene cijene cinčanja su bile od 7 kn do 11 kn po kg željeza. Na kraju smo platili cinčanje zapravo 6 kn po kg jer su toliko naplatili i majstoru. Mislim da je odluka o cinčanju bila pravi pogodak, pošto ima tu još nekih dodatnih djelova koje nisu cinčane i već se počinje nazirati hrđa.

Jedan bitan detalj na koji se mora pripaziti kod same kapije je i tehnika vezanja vodilice, te osiguravanja dovoljne čvrstoće. Ovaj naš majstor je imao i neke prilično loše prijedloge za samu vodilicu manje kapije, tipa umjesto da je vodilica u ovliku recimo obrnutog slova U, on bi stavio vodilicu normalno položenog slova L, gdje bi se kroz nju vidjela ograda, nakupljala prašina i sl., a to je napravio jednima tu u susjedstvu. Blagi užas. Imao sam raspravu sa njim oko te izvedbe i naravno da smo napravili to kako treba i funkcionalno i estetski. Glede samog odabira majstora, još imamo internu dilemu kako je obavio posao. Dosta smo ga morali usmjeravati, mijenjati neke sitne detalje, morao je dodatno fino podešavati vodilice da u konačnici to sve fino paše. Možda bi netko prešao preko dosta njegovih prijedloga, no mi smo ipak 'perfekcionisti' ako je negdje to realno moguće i treba očekivati.

Gotove kapije i vrata možete vidjeti na slikama. Na slikama se vidi postavljena i automatika, no o njoj ću više u sljedećem postu.

Post je objavljen 29.03.2010. u 10:22 sati.