JAZON
Pelija, Ezonov polubrat, Tirin i Posejdonov sin, bio je gladan moći te je htio steći nadmoć nad cijelom Tesalijom pa je zbacio kralja Ezona s prijestolja, ubivši sve njegove potomke koje je pronašao. Alkimeda, Ezonova žena, već je imala novorođenog sina Jazona kojeg Pelija nije pronašao, a skrila ga je tako što su je žene okružile i pravile se da se tek porađa. Poslije je sina poslala Kentauru Hironu na poučavanje jer se bojala da bi ga u domovini Pelija ubio. Istodobno, Pelija se, paranoičan da ga tkogod ne bi zbacio, posavjetovao s proročicom koja mu je rekla da se čuva čovjeka koji će doći u jednoj sandali.
Nekoliko godina poslije, Pelija je održavao igre u Posejdonovu čast, a Jazon je stigao u Jolk i izgubio jednu od svojih sandala u rijeci Anauru dok je pomagao starijoj ženi (prerušenoj Heri) da je prijeđe te ga je ona blagoslovila. Kad je Jazon ušao u grad, prozvali su ga kao čovjeka koji nosi jednu sandalu. Uplašeni je Jazon doveden pred Peliju, a on ga je pitao što bi on učinio kad bi bio suočen s čovjekom koji je njegova propast. Jazon mu je odgovorio da bi ga poslao po zlatno runo, nemoguću misiju, a Pelija ga je poslušao i to mu naredio.
Jazon je prikupio mnoge junake na brod Argo, nazvan po svom kreatoru Argu. To su bili: Boreadi, Heraklo, Filoktet, Pelej, Telamon, Orfej, Kastor i Polideuk, Atalanta i Eufem. Prema brodu, nazvani su Argonautima.
Lemno, na zapadnoj obali Male Azije, bio je otok naseljen ženama koje su pobile svoje muževe. Prekinule su sa štovanjem Afrodite, a boginja ih je za kaznu napravila da zaudaraju toliko da njihovi muževi ne mogu izdržati kraj njih. Muškarci su tako uzeli konkubine s tračkog kopna, a ljute su se žene osvetile ubivši svakog muškarca. Kralja Toju spasila je njegova kćer Hipzipila, kraljica ostalih žena, koja ga je stavila u more u škrinju da otpluta
Argonauti su zastali na otoku, a žene su ih dočekale nenaoružane. Jazon je s kraljicom Hipzipilom imao blizance, a ostali Argonauti imali su muške potomke sa ženama, obnovivši tako stanovništvo. Nakon godine dana boravka na otoku, nastavili su s pohodom na zlatno runo.
Nakon Lemna stigli su do Dolionaca čiji se kralj Kizik dobro odnosio prema njima. Argonauti su otplovili te se iste noći vratili na isto mjesto. U tami ih Dolionci nisu prepoznali te su ih zamijenili za neprijatelje. Tako su Argonauti ubili kralja Kizika, a Kizikova žena počinila je samoubojstvo. Kad je svanulo, shvatili su kakvu su užasnu grešku napravili.
Kad su stigli do Mizije, poslali su muškarce da nađu hrane i vode. Među njima bio je i Heraklov sluga Hil. Vodene nimfe zapazile su Hila te ga povukle u izvor. Heraklo se vratio svojim zadacima, ali Hil je zauvijek izgubljen.
Uskoro je Jazon stigao do dvora kralja Fineja u Trakiji, kojem je Apolon dao dar proročastva. Poslije je, zbog otkrivanja božanskih namjera ljudima, dobio izbor - da bude slijep i živi normalan život ili da bude prorok te kratko živi - a izabrao je da bude slijep. Helije, bog Sunca, poslao je čudovišne Harpije da spriječe Fineja da jede više nego što mu je potrebno za život, bivši ljut što je Finej izabrao život u tami umjesto na njegovu suncu.
Jazon se sažalio nad kraljem te je ubio Harpije kad su se vratile. Druga inačica mita govori da su ih otjerali Boreadi. Zauzvrat, Finej je otkrio Jazonu gdje je Kolhida smještena te mu je rekao kako da prijeđe Simplegade, začarane stijene.
Jazon je stigao u Kolhidu (crnomorska obala Gruzije) da bi uzeo zlatno runo. Kolhidski kralj Et obećao je da će mu ga dati, samo ako će uspjeti izvršiti tri teška zadatka. Kad ih je vidio, Jazon je pao u depresiju. No, Hera je nagovorila Afroditu da uvjeri svoga sina Erosa da pogodi Etovu kćer Medeju strelicom da se zaljubi u Jazona. Tako je zaljubljena Medeja pomogla Jazonu u izvršavanju zadataka.
Prvi je zadatak bio da poore polje s volovima koji rigaju vatru koje je sam morao upregnuti. Medeja mu je dala pomast koja ga je štitila od vatrenog daha. Potom je Jazon zasijao sjeme - zmajeve zube - iz kojih je nastala vojska ratnika. Medeja ga je prije bila upozorila na to te mu je rekla kako da ih pobijedi. Prije nego što su ga napali, bacio je kamen u gomilu. Vojnici nisu znali otkud je kamen došao te su se međusobno borili i poubijali. Posljednji je zadatak bio da svlada zmaja koji nikad nije spavao, a čuvao je zlatno runo. Jazon je omamio zmaja napitkom od bilja koji mu je dala Medeja, a potom je s njom otplovio. Njezin ih je otac Et gonio, ali uspjeli su pobjeći ubivši njezina brata Apsirta i bacivši dijelove njegova tijela u more te je Et zastao ga ih skupi.
Na povratku u Jolk, Medeja je prorekla Eufemu da će jednog dana vladati Libijom, a to se ispunilo preko njegova potomka Bata.
Zeus je, da bi kaznio Medeju zbog ubojstva vlastita brata, poslao niz oluja na Argo i otpuhao ih s kursa. Brod je progovorio i rekao im da pročišćenje trebaju tražiti kod Kirke, nimfe koja je živjela na obližnjem otoku. Nakon čišćenja, nastavili su put kući.
Jazon donosi Peliji zlatno runo, detalj s apulijske posude, 4. stoljeće pr. Kr., Louvre
Kentaur Hiron rekao je Jazonu da bez Orfejove pomoći nikad neće moći uspjeti proći Sirene, iste one kojima je i Odisej odolijevao, koje pjevaju prekrasnu pjesmu što začara mornare te oni počine brodolom. Kad je Orfej začuo glasove, izvukao je svoju liru i svirao ljepšu glazbu od njihove te ih nadglasao.
Argonauti su stigli do Krete koju je čuvao brončani čovjek Tal. Kad se brod približio, Tal je bacao veliko kamenje na brod, zadržavajući ga u zaljevu. Tal je imao jednu krvnu žilu koja se protezala od njegova vrata pa sve do gležnja, a bila je zatvorena brončanim čavlom. Medeja je na nj bacila čaroliju da bi ga smirila, a potom je maknula čavao i iskrvario je do smrti, a Argonauti su nastavili dalje.
Medeja je, rabivši svoje čarobnjaštvo, tvrdila Pelijinim kćerima da može pomladiti njegova oca tako da ga raskomada i komade skuha s magičnim biljem u kotlu. To je demonstrirala s ovcom koja je iskočila iz kotla kao janje. Naivne su djevojke raskomadale oca i stavile ga u kotao, ali Medeja nije dodala svoje čarobno bilje te je Pelija ostao mrtav. Druga inačica mita govori da je Medeja pomladila Jazonova oca Ezona te su to kćeri vidjele pa su željele isto za svog oca.
Pelijin sin Akast prognao je Jazona i Medeju zbog ubojstva te su otišli živjeti u Korint. Ondje se Jazon oženio Kreuzom, kćeri korintskog kralja, da bi učvrstio političke veze. Medeja je bila bijesna na Jazona jer je prekršio bračne zavjete. Osvetila se tako što je, kao vjenčani dar, Kreuzi poklonila začaranu i prokletu haljinu. koja bi se prilijepila uz njezino tijelo i izgorjela kad bi je odjenula. Kreuzin je otac Kreont izgorio sa svojom kćeri kad ju je pokušao spasiti. Mahnita je Medeja potom ubila svu djecu koju je rodila Jazonu, bojeći se da će biti ubijeni ili porobljeni, te pobjegla u Atenu.
Poslije su Jazon i Pelej napali Akasta te osvojili prijestolje Jolka, a Jazonov je sin Tesal postao kralj. Jazon je, budući da je prekršio ljubavne zavjete s Medejom, izgubio Herinu naklonost te umro usamljen i nesretan. Spavao je ispod Arga koji je trunući pao na nj i ubio ga
PERZEJ
Perzej je junak koji je ubio čudovišnu Meduzu i osnovao Mikenu, a s njome i dinastiju Perzeida.
Danaja, kći Akrizija, kralja Arga, bila je arhetip i eponimski predak svih Danajaca - Grka. Akrizije, razočaran jer nije imao muških potomaka, savjetovao se s proročicom u Delfima koji ga je savjetovao da, premda neće imati sina, jednoga će ga dana ubiti sin njegove kćeri. Danaja nije imala djece te ju je on, da bi stanje takvo i ostalo, zatvorio u brončanu podzemnu sobu. Zeus (u nekim inačicama i Posejdon) stigao je u obličju zlatne kiše i oplodio je. Uskoro je rođen Perzej.
Akrizije se bojao, ali nije htio razbjesniti bogove tako što bi ubio Zeusova potomka, pa je stavio Danaju i Perzeja u drvene kutije i bacio ih u more (usporediti s mitovima o Mojsiju, Ozirisu i Karni). Na posljetku ih je more donijelo na otok Serif gdje ih je primio ribar Dikt koji je odgojio dječaka. Njegov brat Polidekt bio je vladar otoka.
Nakon nekog vremena, Polidekt se zaljubio u Danaju te je htio ukloniti Perzeja s otoka. Najavio je banket na kojem je svaki gost bio dužan donijeti konja, da bi mogao oženiti Hipodamiju ("pripitomljenica konja"). Perzej nije imao konja, ali je obećao da će donijeti Meduzinu glavu čije je lice pretvaralo ljude u kamen.
Perzej je dugo lutao tražeći Meduzu i njezine sestre Gorgone, ne znajući gdje bi tražio i kako bi je ubio. Hermes mu je dao mač, a Atena štit. Nisu znali put do samih Gorgona, ali znali su do Greja, njihovih sestara, starih žena s jednim okom i zubom. Perzej je uzeo oko dok su ga izmjenjivale i nije ga htio vratiti sve dok mu nisu dale upute kako da stigne do Gorgona.
Potom je otišao do Hiperborejaca koji su mu dali krilate sandale, čarobnu putničku torbu kisibis i Hadovu kacigu nevidljivosti. Zajedno s Ateninim i Hermesovim darom te darovima Hiperborejaca stigao je u gorgonsku pećinu gdje su Gorgone spavale. Vidjevši Meduzin odraz u štitu, mogao joj je sigurno prići i odsjeći glavu, a da ga ne skameni njezino lice. Druge su ga dvije Gorgone - Stena i Eurijala, besmrtne Meduzine sestre - slijedile, ali pobjegao je uz pomoć svoje kacige nevidljivosti.
Na povratku na otok Serif, zastao je u Etiopiji gdje je vladao kralj Kefej i kraljica Kasiopeja.
Posejdon je poslao poplavu i morsko čudovište na Kasiopeju koja se hvalila da je ljepotom jednaka morskim nimfama Nereidama. Amonska je proročica izrekla da je jedini lijek taj da kralj izloži svoju kćer Andromedu čudovištu Ketu. Privezali su je za stijenu na obali, a Perzej je, pošto je odsjekao Meduzinu glavu, rekao da će je spasiti ako je potom dobije za ženu. Roditelji su pristali, a on je tom čudovištu također odsjekao glavu i oženio je, usprskos Fineju kojem je bila obećana. Na vjenčanju je među njima došlo do svađe među dvojicom, a Finej je sa svojim ljudima napao Perzeja koji je prijateljima ubrzo rekao da skrenu pogled. Izvadio je Gorgoninu glavu, a Finej se, nakon što ju je vidio, pretvorio u kamen, zajedno sa svojim ljudima.
Prema jednoj inačici mita, Perzej je do Andromede odletio svojim letećim sandalama.
Andromeda je slijedila svoga muža u Arg i postala predak obitelji Perzeida, zbog svog sina Perza. Imali su šest sinova: Perz, Alkej, Helej, Mestor, Stenel, Elektrion i kći Gorgofonu (nazvana po Gorgoni). Njihovi su potomci vladali Mikenom te uključuju i velikog Herakla.
Postoji nekoliko inačica mitova o tome što se dogodilo nakon Meduzina ubojstva.
Perzej se vratio na otok te je ubio nasilnog Polidekta Meduzinom glavom, a Dikta učinio kraljem. Perzej je poslije vratio sve čarobne posuđene stvari, a Meduzinu glavu dao je Ateni za njezin štit - gorgonion.
Pauzanije tvrdi da nije otišao u Arg, nego u Larisu gdje su održane atletske igre. Ondje je Perzej izmislio novu igru - bacanje prstenova/koluta/obruča na štap. Akrizije je došao, ali stajao je u putanji obruča te je ubijen, a proročanstvo je ispunjeno.
Prema Apolodoru, Perzej se vratio u Arg, ali, čuvši proročanstvo, povukao se u Tesaliju. Ondje je Teutamida, kraljica Larise, održavala pogrebne igre za svoga oca. Perzej je, natječući se, pogodio Akrizija u nogu i ubio ga.
Prema Ovidiju, Akrizija je prognao njegov brat Protej. Perzej ga je Meduzinom glavom pretvorio u kamen i vratio Akrizija na prijestolje.
Izuzevši potonju inačicu, Perzej je nakon Akrizijeve smrti dao prijestolje Proteju.
Pauzanije piše da su Grci vjerovali da je Perzej osnovao Mikenu. Donosi da je Perzejova grobnica bila s lijeve strane ceste od Mikene prema Argu te da je postojala sveta mikenska fontana - Perzeja (koja je možda bila izvor koji je opskrbljivao grad vodom).
Narodna mitologija govori da je Perzej našao gljivu (myces) te da je na tome mjestu osnovao Mikenu. Prema drugim inačicama, spustio je kapu na to mjesto ili je pak sama Mikena nazvana po Inahovoj kćeri - Mikeni.
Apolodor piše da je sama Mikena već postojala, ali Perzej ju je utvrdio. Potom je postao kraljem toga grada, zajedno sa svojom ženom Andromedom.
TEZEJ
Tezej u grčkoj mitologiji legendarni je atenski kralj; Etrin i Posejdonov/Egejov sin.
Egej, jedan od prvih atenskih kraljeva, oženio se Etrom. Na njihovu prvu bračnu noć, Etra je pobjegla morem do otoka gdje je spavala s Posejdonom. Mješavina Egejova i Posejdonova sjemena dala je Tezeju božanske i smrtne karakteristike. Kad je Etra zatrudnjela, Egej se odlučio vratiti u Atenu. Ali prije nego što je otišao, zakopao je svoje sandale i mač ispod velika kamena. Etri je rekao da bi jednog dana njihov sin trebao sam pomaknuti kamen, a ako bi bio velik junak, uzeo bi oružje za sebe, kao dokaz svoga kraljevskoga roda. U Ateni je Egej bio s Medejom koja je pobjegla iz Korinta nakon što je ubila Jazonovu i svoju djecu zbog ljubomore.
Tezej je bio odgojen u majčinu rodnome kraju. Kad je odrastao, pomaknuo je kamen i otkrio oružje. Majka mu je rekla istinu o identitetu njegova oca te da mora odnijeti oružje svome ocu i tražiti svoje pravo. Da bi stigao do Atene, Tezej je mogao ići morem, sigurnijim putem, ili pak kopnom, opasnijim putem. Tezej je odlučio ići kopnenim putem. Na njemu je postojao opasan put do Saronskog zaljeva gdje je susreo niz od šest ulaza u podzemni svijet, a sve su ulaze čuvali opasni razbojnici.
U Epidauru, Apolonovu i Asklepijevu svetištu, Tezej je naišao na Perifeta, Hefestova sina. Perifet je bio hrom poput svoga oca, imao je moćne ruke i ogromno tijelo. Bio je grozan, svakog je putnika ubio svojom željeznom palicom. Tezej ga je lako pobijedio, a kao znak te pobjede uzeo je sa sobom njegovu palicu.
Kod Istmanskog zaljeva Tezej se našao u šumi posvećenoj bogu Posejdonu. Ondje je susreo Sinida, savijača borova. On bi putnike podvrgao mukama - savio bi dva bora da im se vrhovi dodiruju, privezao putnika za borove i pustio ih. Borovi bi se velikom silom ispravili i rastrgali putnikovo tijelo. Tezej je dohvatio oba bora rukama, privezao Sinida za njih i ubio ga na isti način kao što je i on svoje žrtve. U tom je kraju Tezej ustanovio istamske igre kao znak svoje pobjede.
Tezej je stigao u Kromion gdje je ubio ogromnu svinju Feju, Tifonova i Ehidnina potomka, zato što su ga to zamolili sami stanovnici. Tezej je sustigao svinju i probo je svojim mačem.
Na granici s Megarom, Tezej se susreo s razbojnikom Skironom. On bi putnike natjerao da mu operu noge. Kad bi se tkogod sagnuo da to učini, Skiron bi ga udario nogom i zbacio sa stijene u more gdje bi se putnici ubili o oštrome stijenju ili bi ih pojela čudovišna kornjača. Kad ga je Skiron htio gurnuti, Tezej je njega uhvatio za nogu i bacio ga u more.
Kod Eleuzine Tezej se morao boriti s Kerkionom. On bi putnike izazvao na hrvanje, a potom bi ih ubio. Tezej ga je uhvatio rukama i stegnuo te ga tako ubio, a ujedno i oslobodio njegovu kćer Alopu, a vlast predao Alopinu i Posejdonovu sinu Hipotontu.
Tezej je zatim stigao do razbojnika Damasta kojeg su nazivali Prokrust ("istezač"). On je imao krevet na koji bi polegao svoju žrtvu. Ako bi krevet bio prevelik, Prokrust bi putnika rastezao sve dok mu noge ne bi dotakle rub, a ako je bio prekratak, odrezao bi mu noge. Tezej ga je svladao i polegao na krevet. Budući da je bio div, ležaj mu je bio prekratak te ga je Tezej ubio onako kako je on ubijao svoje žrtve.
Nakon tih podviga, Tezej nije htio ući u Atenu okaljan krvlju svojih žrtava. Molio je Filatide da ga očiste na Zeusovu oltaru. Filatide su mu ispunile molbu i očistile ga od prolivene krvi te je krenuo u Atenu svome ocu Egeju.
Kad je Tezej stigao u Atenu, nije se odmah razotkrio. Dočekao ga je Egej zajedno sa svojom ženom Medejom koja ga je odmah prepoznala. Brinula se da će on preuzeti prijestolje umjesto njezina sina Meda. Pokušala je izazvati Tezejovu smrt tražeći ga da uhvati maratonskog bika, simbola kretske moći.
Na putu za Maraton, Tezej se sklonio od oluje u kolibu starice zvane Hekala. Ona se zavjetovala Zeusu da će prinijeti žrtvu ako uspije uhvatiti bika. Tezej je to i učinio, ali kad se vratio u kolibu, ona je već bila umrla. U njezinu je čast osnovao provinciju, demu koja je nosila njezino ime.
Kad se pobjedonosno vratio u Atenu da žrtvuje bika, Medeja ga je pokušala otrovati davši mu pehar otrovanog vina. No, u posljednjem je trenutku Egej prepoznao svoje sandale, štit i oružje te mu je izmaknuo pehar iz ruku. Otac i sin tako su ponovno sretno združeni.
Androgeja, Minosova sina, ubili su Atenjani, ljubomorni na njegove pobjede na Panatenskom festivalu, Egejovim igrama, gdje je svaki put pobijedio. Druga inačica mita govori da ga je ubio kretski bik na Maratonu, na Egejovu zapovijed. Da bi osvetio sinovu smrt, Minos je zaratio s Atenom. Zahtijevao je da se sedam atenskih djevojaka i mladića (izabranih izvlačenjem slamki) žrtvuje Minotauru svakih devet godina (ili prema nekim izvorima svake godine; prema kretskoj astronomiji, pun je Mjesec bio u ekvinociju svakih osam godina). Kad se treće žrtvovanje bližilo, Tezej se dobrovoljno javio da će ubiti čudovište. Obećao je svome ocu Egeju da će postaviti bijela jedra ako pohod bude uspješan.
Arijadna, Minosova kći, zaljubila se u Tezeja i pomogla mu da izađe iz Labirinta davši mu klupko vune kojim je slijedio vlastiti trag. Tezej je ubio Minotaura magičnim mačem koji mu je dala Arijadna te je pustio ostale Atenjane iz labirinta. No, Tezej je zaboravio promijeniti crna jedra tugovanja na brodu s bijelima, te je njegov otac Egej shrvan počinio samoubojstvo. Naime, danima je gledao na pučinu, i kad je vidio crna jedna, od tuge se bacio u more koje je po njemu nazvano Egejsko more.
Minos je bio ljut što je Tezej uspio pobjeći te je zatvorio Dedala i njegova sina Ikara u Labirint ili, prema nekim izvorima, u toranj. Uspjeli su pobjeći tako što su napravili krila. No, Ikar je letio previsoko te se vosak na krilima otopio, a on je pao u more.
Druga inačica mita govori da je Minos odustao od rata jer je volio Tezeja.
Tezejov je najbolji prijatelj bio Pirit, lapitski princ. On je čuo priče o Tezejovoj hrabrosti, ali želio je dokaz, stoga je sjurio Tezejovu stoku s Maratona, a Tezej se zaputio u potjeru. Potom su se susreli i borili jedan s drugim. Na posljetku su bili zadivljeni borbenim umijećem onog drugog te su se zavjetovali na prijateljstvo.
Tezej i Pirit zavjetovali su se da će oženiti Zeusove kćeri. Tezej je izabrao Helenu te su je oteli namjeravajući je držati sve dok ne odraste i postane spremna za udaju. Pirit je pak izabrao Perzefonu. Otišli su s Tezejovom majkom Etrom u podzemni svijet gdje je vladao Had s Perzefonom. Had se pravio gostoljubivim, ali čim su sjeli, zmije su im se omotale oko nogu i prikovale ih. U drugoj inačici mita, kamen na kojem su sjedili narastao je i prikovao ih.
Kad je Heraklo došao u Had da obavi posljednji zadatak, oslobodio je Tezeja, ali kad je pokušao osloboditi Pirita, zatresla se zemlja te je on morao vječno ostati u Hadu. Mit govori da je Tezej, nakon što ga je Heraklo oslobodio, okrznuo bedro što je objašnjavalo takozvana slaba bedra Atenjana. Kad se Tezej vratio u Atenu, Kastor i Polideuk odveli su Helenu i Etru natrag u Spartu.
Fedra, Tezejova druga žena, rodila mu je dva sina - Demofona i Akama. Dok su oni još bili djeca, Fedra se zaljubila u Hipolita, Tezejova sina kojeg je imao s Hipolitom. Hipolit je ismijao Afrodita te je ona za kaznu natjerala Fedru da se zaljubi u nj.
Druga, Euripidova inačica mita govori da je Fedrina dadilja rekla Hipolitu da se Fedra zaljubila u nj, ali da on ne smije odati tko mu je to rekao. Kako bi se osigurala da će dostojanstveno umrijeti, Fedra je pisala Tezeju da ju je Hipolit silovao prije nego što se objesio. Tezej joj je povjerovao te je iskoristio jednu od svoje tri želje koje je dobio od Posejdona. Kletva je uzrokovala da se Hipolitovi konji uplaše morskog čudovišta i da odvedu svog jahača u smrt. Artemida je poslije Tezeju rekla istinu.
Treća inačica mita govori da je Fedra rekla Tezeju da ju je Hipolit silovao, a Tezej ga je potom ubio. Fedra je zatim počinila samoubojstvo zbog grižnje savjesti jer nije htjela da Hipolit umre.
U posljednjoj inačici, Fedra je rekla Tezeju da ju je Hipolit silovao, ali nije se ubila, Dioniz je poslao divljeg bika koji je preplašio Hipolitove konje.
ODISEJ
Odisej , glavni je lik u Homerovoj Odiseji koja opisuje Odisejeve pustolovine. Odisejeve su karakteristike mudrost, lukavost i oštroumnost.
Odisej je bio jedan od Heleninih prosaca. Tezej i Pirit zavjetovali su se da će oženiti Zeusove kćeri, a Tezej je izabrao Helenu. On i Pirit oteli su je i zadržali sve dok nije bila dovoljno zrela za udaju. Pirit je izabrao Perzefonu, Hadovu ženu. S Tezejevom majkom Etrom otišli su u Had oteti Perzefonu. Had se pravio gostoljubiv, ali čim su sjeli za gozbeni stol, zmije su ih prikovale za mjesta. Helenu su spasila njezina braća Kastor i Polideuk i vratila je u Spartu.
Kad je došlo vrijeme za Heleninu udaju, mnogi su prosci došli po njezinu ruku iz cijeloga svijeta. Među proscima bili su Odisej, Menest, Ajant, Patroklo, Idomen, ali favorit je bio Menelaj, koji nije došao osobno - predstavljao ga je njegov brat Agamemnon. Helenin otac Tindarej nije znao kako će otpraviti preostale prosce, a da ne započne svađu. Odisej je obećao da će on to riješiti ako ga zauzvrat podrži u njegovu udvaranju Penelopi. Tindarej se složio, a Odisej je rekao da svi prosci moraju položiti zakletvu da će prihvatiti i poslije braniti izabranog muža. Na posljetku se Helena udala za Menelaja. Nakon Tindarejeve smrti, Menelaj je postao kralj Sparte, jer Tindarejevi sinovi Kastor i Polideuk bili su već mrtvi i uzneseni na Olimp.
Kad je Helenu oteo Paris, Menelaj je, pozvavši se na zakletvu, pozvao prosce da mu pomognu da je vrati. Budući da je proročica prorekla da se neće dugo, dugo vratiti, Odisej nije želio ići u rat, nego se pravio da je lud tako što je orao i sijao sol, a ne sjemenke. Agamemnon, Menelajev brat poslao je Palameda da uvjeri Odiseja da se priključi proscima. Palamed je bio inteligentan te je stavio Telemaha, Odisejeva novorođena sina, ispred pluga. Odisej ga nije mogao ubiti te je tako Palamed otkrio da je mentalno zdrav pa je krenuo u Trojanski rat.
Agamemnon je, sad kad je imao Odiseja, u svojoj vojsci htio i Ahileja, jer proročanstvo govori da Troja bez njega ne može biti osvojena. Odisej je bio jedan od poslanika koji su otišli uvjeriti ga da se pridruži vojsci.
Naime, proročica je pretkazala da će ili živjeti dug ali dosadan život ili kratak ali uzbudljiv; tako da se Ahilej bojao ratnih posljedica. Vrač Kalhant prorekao je da mu je suđeno da umre u Troji. Tetida ga je stoga odvela na Skiru, kralju Likomedu i prerušila ga u djevojku. Na tom je dvoru s Didamijom imao sina Neoptolema. Odisej je pitao može li prinijeti darove ženama te je izložio dragulje, a također i oružje - mač, koplje i štit. Sve su se djevojke divile nakitu, a samo se Ahilej divio oružju te ga je Odisej tako prepoznao. Odisej mu je dopustio da zadrži oružje, a potom su krenuli u rat. Druga inačica mita govori da se začula ratna trublja te da je Ahilej instinktivno zgrabio oružje.
Prije rata, Odisej se pridružio Menelaju i Palamedu u pokušaju da mirno vrate Helenu, ali nisu uspjeli. Nakon rasprave na Prijamovu dvoru, Trojanci su vrijeđali Menelaja i Odiseja, osim Antenora koji je bio gostoljubiv. Zbog toga su ga poštedjeli u razrušenju Troje.
Odisej je bio jedan od glavnih junaka u Trojanskom ratu koji Homer vjerno opisuje u svojoj Ilijadi.
Kad su ahejski brodovi pristali na trojanskim obalama, nitko nije prvi izašao, jer je prorečeno da će prvi Ahejac koji stane na trojansko tlo umrijeti. Odisej je bacio svoj štit na obalu i skočio na štit. Slijedio ga je Protesilaj koji je skočio na tlo i poslije prvi umro.
Odisej nikad nije oprostio Palamedu raskrinkavanje njegova "ludila" te mu je podmetnuo izdajništvo. Naime, uvjerio je trojanskog zarobljenika da napiše pismo koje je izgledalo kao da ga je Palamed poslao, a u pismu je bio zahtjev da mu se pošalje zlato kao nagrada za izdaju. Odisej je ubio zarobljenika i skrio zlato u Palamedov šator. Namjestio je da pismo bude pronađeno te je Agamemnonu dao upute kako da dođe do zlata. Grci su potom kamenovali Palameda. Druga inačica mita govori da su Diomed i Odisej potaknuli Palameda da se spusti sa zida, tvrdeći da je blago na dnu. Kad se Palamed spustio, kamenovali su ga.
Odisej je bio jedan od najutjecajnijih grčkih prvaka u ratu, savjetnik i borac. Kad je Agamemnon, da bi provjerio ahejski moral, predložio povlačenje, Odisej je vratio red u taborima. Poslije, mnogi su junaci ležali ozlijeđeni, uključujući i samog Odiseja i Agamemnona, ali Odisej je uvjerio Agamemnona da se ne povuku. Također je bio u poslaništvu koje je pokušalo uvjeriti Ahileja da sudjeluje u ratu, usprskos svojoj srdžbi koja je i glavna okosnica Homerove Ilijade.
Kad je Hektor predložio dvoboj koji bi sve riješio, Odisej se dobrovoljno javio (premda se na posljetku borio Ajant). Odisej je pomogao Diomedu da ubije Reza, jer bilo je proreknuto da sve dok njegovi konji piju vodu iz rijeke Skamandar, Troja neće moći biti osvojena.
Nakon što je Patroklo ubijen, Odisej je uvjerio Ahileja da pusti Ahejce da jedu i da se odmore, a Ahilej je odmah htio sve Trojance ubiti.
Poslije, kad su držane pogrebne igre u Patroklovu čast, Odisej se hrvao s Ajantom, a također i sudjelovao u utrci. Atena mu je pomogla te je pobijedio u utrci i izvukao neriješeno u hrvanju, bez obzira na Apolona koji je pomagao ostalima.
Kad je Ahilej ubijen u bitki, Odisej i Ajant vratili su njegovo tijelo te oružje. Za vrijeme pogrebnih igara u Ahilejevu čast, Odisej se opet borio s Ajantom. Tetida je rekla da će njegovo oružje ići najhrabrijem Grku. Obojica su se borila da bi dobila taj naslov i Ahilejevo oružje, ali Grci nijednog nisu htjeli proglasiti pobjednikom, da onog drugog ne bi uvrijedili. Nestor je predložio da trojanski zarobljenici odluče o pobjedniku. Moguće je da je tajni glas Grka odlučio o pobjedniku. U svakom je slučaju Ajant izgubio, podivljao i na posljetku se ubio mačem koji mu je darovao Hektor, a do toga ga je dovela Atena da bi zaštitila Odiseja od osvete.
Poslije se ispostavilo da se rat ne može dobiti bez Heraklova luka koji je bio kod napuštenog Filokteta. Naime, ranjenog su Filokteta ostavili na otoku. Odisej i Diomed pošli su vratiti luk, a prema drugim izvorima, bili su to Odisej i Neoptolem. Filoktet je, premda je patio, bio gnjevan i željan osvete. Bez obzira na to, Odisej i njegov pratitelj smirili su Filokteta uz pomoć bogova, a na posljetku su se vratili s Filoktetom te lukom i strijelama. Još je jedno proročanstvo govorilo da se rat ne može dobiti bez Ahilejeva sina Neoptolema te je Odisej otišao po njega, a poslije mu je podao oružje njegova oca.
Poslije je, u ratu, Odisej zarobio Prijamova sina, proroka Helena koji im je rekao da Troja ne može biti osvojena, ako ne otmu Palladium koji je štitio grad. Odisej i Diomed krenuli su po nj. Prema nekim inačicama mita, Diomed je na Odisejevim ramenima ušao u grad i nije pustio Odiseja. Poslije je Odisej, kad se Diomed vratio s plijenom, bio bijesan. Htio ga je ubiti i sebi pripisati zaslugu, potegao je mač, ali Diomed je vidio odraz u mjesečini te se okrenuo i razoružao ga. Potom su se vratili u tabor. Druga inačica mita govori da su zajedno ušli u grad i obavili zadatak. Prema nekim inačicama mita, Odisej je sam potajno ušao u grad prerušen u prosjaka odjevena u krvave krpe. Nitko ga nije prepoznao osim Helene i Hekabe, tako da se s plijenom vratio neozlijeđen u grčke tabore.
Odisej je također smislio poznatog trojanskog konja. Ogromnog, drvenog konja sagradio je Epej, a u njemu su se sakrili veliki grčki ratnici predvođeni Odisejem. Menelaj se složio s time da se konj dovede pred trojanska vrata, kao "dar", a ostatak grčke vojske skrio se iza Tenedosa. U međuvremenu je grčki špijun Sinon uvjerio Trojance da je to dar, bez obzira na Laokontova i Kasandrina upozorenja. Budući da su Trojanci, misleći da su se Grci povukli, slavili kraj opsade, napili su se i slavili te su na posljetku uveli drvenog konja u grad. Grčki su ratnici iskočili iz konja i otvorili vrata tako da i ostali Grci mogu ući.
Razrušili su grad, ubili muškarce, a žene i djecu prodali kao roblje. Prvo su izišli Odisej i Menelaj koji su se otišli boriti s princom Difobom, Prijamovim sinom i Heleninim trećim mužem. Menelaj je također htio ubiti Helenu jer ga je ostavila, ali Odisej ga je spriječio i natjerao ga da se zakune da je neće ubiti. Druga inačica mita govori da je Menelaj potegao mač na nju, ali zaslijepila ga je njezina još uvijek očaravajuća ljepota te je odustao od ubojstva.
Zbog svojih zločina, uključujući ubojstvo tebanskih ratnika dok su spavali, bogovi su osudili Odiseja da izdrži deset godina nevolja prije nego što se vrati kući. No, ostali su Grci počinili teške zločine, primjerice ubojstvo kralja Prijama ili Ajantovo silovanje Kasandre, što je razbjesnilo Atenu jer Kasandra bješe njezina svećenica. Odisej je potom savjetovao Grke da kamenuju Ajanta zbog njegova zločina, ali Grci su odbili, a gnjevna je Atena poslala oluju koja je uništila većinu grčke flote.
Nakon što se Odisej sa svojim suborcima vratio iz Troje, pristali su blizu euriloške zemlje, uvjerivši Odiseja da su bogovi na njihovoj strani. Potom su opljačkali grad Ismaru koji se odmah predao bez borbe. Odisej je mudro rekao suborcima da se brzo ukrcaju u brodove, ali oni su odbili te se najeli i zaspali na plaži. Sljedećeg su se jutra Kikonijci (Kikonci), trojanski saveznici i veliki ratnici, vratili naoružani i bijesni. Odisej i Ahejci pobjegli su u svoje brodove, ali sa žrtvama.
Kad su Odisej i njegovi ljudi stigli na otok Lotosojeda, Odisej je poslao izviđačku skupinu koja je jela lotos s urođenicima. Ovo ih je uspavalo i prestali su brinuti o povratku kući. Odisej je potom otišao po te ljude i prisilno ih vratio na brod te su otplovili dalje.
Odisej je sa svojim ljudima stigao na teritorij Kiklopa te su naišli na veliku pećinu. Ušli su u nju i napravili gozbu jer su pronašli svakojaku hranu. Nisu znali da je pećina dom Kiklopa Polifema, jednookog diva, koji se uskoro vratio. Polifem ih je zatočio u pećini blokirajući izlaz velikim kamenom koji smrtnici nisu mogli pomaknuti. Svakog je dana jeo par muškaraca, ali ubrzo je Odisej smislio kako će pobjeći.
Odisej mu je dao nerazrijeđena vina da ga napije. Kad ga je Polifem pitao kako se zove, Odisej je rekao - Nitko. Da bi mu zahvalio na vinu, Polifem je rekao da će ga posljednjega pojesti. Kad je div pijan zaspao, Odisej i njegovi ljudi pretvorili su bor u veliko koplje, koje su pripremili dok je Polifem vani čuvao svoje stado, i oslijepili ga. Polifem je jecao i zapomagao, a ostali su ga Kiklopi čuli i pitali tko mu je probo oko. On je uzvratio - Nitko. Kiklopi su otišli misleći da je poludio ili je žrtva bogova.
Ujutro je Polifem maknuo kamen s ulaza da bi pustio ovce na ispašu. Budući da je bio slijep, nije mogao vidjeti Odiseja i njegove ljude, ali opipao je vrhove ovaca, da ih slučajno nisu zajahali. Međutim, oni su se privezali ispod ovaca i tako pobjegli i uskočili u svoje brodovlje.
Kad su odmakli, Odisej je viknuo Polifemu svoje ime i pobjedonosno uzviknuo. Gnjevni je Polifem bacio ogromnu stijenu na njih, ali promašio je jer ih nije mogao vidjeti. Potom se pomolio svome ocu Posejdonu, znajući sada Odisejevo ime, da ne dopusti Odiseju da se vrati na rodnu Itaku ili da samo on stigne u stranome brodu, a da mu cijela posada umre.
Odisej je došao i u Eoliju, dom Eola, boga vjetra. Eol je bio gostoljubiv prema Odiseju i njegovoj posadi, a Odisej mu je zauzvrat pričao zanimljive priče. Eol mu je također dao vreću ispunjenu vjetrovima koji bi ga odveli kući. Odisejevi su ljudi pomislili da je unutra blago jer je Odisej stalno čuvao vreću ne spavajući. Odlučili su je otvoriti prije nego što su stigli kući, a odmah ih je jaka oluja vratila u Eoliju, a Eol im više nije htio pomoći jer je mislio da su ih bogovi prokleli. Odisej je morao opet krenuti na put iz Eolije na Itaku.
Stigli su do Telepila, uporišta Lama, kralja Lestrigonaca. Odisej je poslao dva vojnika i glasnika koji su susreli urođenicu. Pričekali su njezina muža, a kad je stigao, razderao je glasnika, a vojnici su kroz prozore pobjegli na brod. Lestrigonci su bili ljudožderi i napali su Odisejeve ljude stijenama, potopivši sve brodove osim jednog.
Stigli su potom na Kirkin otok gdje je Odisej poslao ljude da izvide teritorij. Kirka ih je pozvala na gozbu koja je bila začinjena magičnim napicima, a potom ih je čarobnim štapićem pretvorila u svinje. Samo je Euriloh uspio pobjeći i obavijestiti Odiseja. Odisej je zatim krenuo spasiti svoje ljude, ali presreo ga je Hermes rekavši da će mu dati posebnu biljku koja će spriječiti Kirkinu čaroliju. To je i bilo učinjeno te je Kirku natjerao da njegove suborce pretvori iz svinja opet u ljude.Kirka se zaljubila u Odiseja i nije htjela da ode, ali nakon godinu dana ipak ih je pustila da odu.
Na Kirkinu je otoku Elpenor, najmlađi član Odisejeve posade, umro. Prema jednoj inačici mita pao je s Kirkina krova te ga je pad ubio, a prema drugoj umro je nakon što je otišao s otoka kad ga je otpuhao snažan vjetar te je umro na brodskoj palubi. Posada je, nakon što je umro, vidjela bijelu pticu koja je proletjela te su to shvatili kao da ih njegova duša vodi dalje, a da je njegovu smrt uzrokovala boginja Atena.
Odisej je želio razgovarati s Tiresijom te su se uputili do rijeke Aheront u Had gdje su prinijeli žrtve da bi mogli razgovarati s mrtvim dušama. Odiseju su njegova majka, suborac Elpenor i Ahilej dali razne savjete kako da prođe prepreke koje ga čekaju. Odisej je žrtvovao ovna te je krv privukla duhove. Zadržao ih je u zaljevu i zahtijevao da razgovara s Tiresijom koji mu je rekao kako da prođe Helijeva stada i vrtlog Haribdu.
Tiresija je rekao Odiseju da, nakon što se vrati na Itaku, mora prinijeti žrtvu Posejdonu da bi ga umirio. Također mu je rekao da će, ako to učini, umrijeti kao mudar i star čovjek.
AHILEJ
Ahilej, sin mirmidonskog kralja Peleja i nimfe Tetide. Kad je počeo Trojanski rat, sudjeluje u njemu na strani napadača. Štoviše, ne samo da sudjeluje nego je u Homerovoj Ilijadi predstavljen kao glavni junak na čelu svoje male vojske Mirmidonaca. Ubio je Hektora, trojanskog junaka i sina kralja Prijama.
Ahilej je sin smrtnika Peleja, kralja Mirmidonaca u Pitiji, jugoistočnoj Tesaliji i morske nimfe Tetide. Zeus i Posejdon bili su rivali za Tetidinu ruku, sve dok Prometej nije prorekao da će Tetida roditi sina većeg od svog oca. Zbog tog su se razloga obojica povukli i dali njezinu ruku Peleju.
Kad se Ahilej rodio, Tetida ga je htjela učiniti besmrtnim tako što ga je uronila u rijeku Stiks. No, zaboravila je smočiti petu za koju ga je držala dok ga je uranjala, tako da je to mjesto ostalo jedina ranjiva točka na njegovu tijelu. Otuda i metafora Ahilova peta za nečiju slabu točku. U drugoj inačici mita, list je ostao prilijepljen uz njegovu petu pa je zato ostala ranjiva.
U starijoj inačici priče, Tetida ga je premazala ambrozijom i stavila navrh vatre da bi smrtni dijelovi njegova tijela izgorjeli. Za razliku od ovih priča, Homer u Ilijadi ne spominje njegovu neranjivost, a čak i spominje da je bio ranjen.
Pelej ga je zajedno s Patroklom dao Hironu, Kentauru, da ga odgoji na brdu Pelionu.
Vrač Kalhant prorekao je da mu je suđeno da umre u Troji. Tetida ga je stoga odvela na Skiru, kralju Likomedu i prerušila ga u djevojku. Na tom je dvoru s Didamijom imao sina Neoptolema. Odiseja je Menelaj poslao po Ahileja. Stigavši, pitao je može li prinijeti darove ženama te je izložio dragulje, a također i oružje - mač, koplje i štit. Sve su se djevojke divile nakitu, a samo se Ahilej divio oružju te ga je Odisej tako prepoznao. Odisej mu je dopustio da zadrži oružje, a potom su krenuli u rat. Druga inačica mita govori da se začula ratna trublja te da je Ahilej instinktivno zgrabio oružje.
Ahilejeva je smrt bila opisana u Etiopidi. Opisuje se njegova borba s Pentezilejom, kraljicom Amazonki i njegova smrt. Ahileja je ubio Paris, a neki izvori govore da je Apolon vodio strijelu koja ga je pogodila u petu, njegovo jedino ranjivo mjesto.
Druge pak inačice priče govore da je ubijen nožem u leđa dok je posjetio Poliksenu, princezu Troje.
Njegove su kosti pomiješane s Patroklovim i održane su pogrebne igre. Paris je skončao nakon nekog vremena tako što ga je ubio Filoktet rabeći veliki Heraklov luk.
Ahilejev je štit, zajedno s oružjem bio predmet natjecanja između Odiseja i Ajanta. Osvojio ga je Odisej, a Ajant je bjesnio i osvećivao se zvjerski na stoci i životinjama te se na posljetku ubio. O ovoj tematici piše Sofoklo u tragediji Ajant.
ENEJA
Eneja, sin je princa Anhiza i boginje Afrodite, trojanski je junak koji je imao zapaženu ulogu u Trojanskom ratu.
Nakon pada Troje sa svojim ocem Anhizom i sinom Askanijem bježi iz gorećeg grada i tu počinje Vergilijev ep. Zajedno s njim bili su i eneidi - njegovi prijatelji Ahat, Sergest, Akmon, zatim iscjeljivač Japig, trubač Mizen te vodič Mima. Sa sobom su vodili Lare i Penate, trojanska kućna božanstva koja poslije postaju rimskim simbolima doma.
U Homerovoj Ilijadi bio je vođa trojanskih saveznika Dardanaca te Hektorov poručnik. Enejina majka Afrodita često mu je pomagala na bojnome polju, a također je bio i miljenik Afroditina brata Apolona. Diomed ga je napao i gotovo ubio, ali spasili su ga Afrodita i Apolon te ga zaveli oblakom i vratili u Pergam da bi se izliječio. Poslije mu pomaže i Posejdon kad je na nj nasrnuo Ahilej, premda je bio na strani Ahejaca. Nakon pada Troje, Eneja je bio jedan od rijetkih preživjelih Trojanaca te je s ostalima koji su preživljeli (tzv. eneidi) krenuo na put u Italiju. Eneja je na odlasku iz Troje dobio od Parisa trojanski mač, a proročanstvo starih proroka govorilo je da onaj koji ima trojanski mač ima sjajnu budućnost
HEKTOR
Hektor ,sin je trojanskog kralja Prijama i Hekabe; jedan od najvećih boraca u Trojanskom ratu Hektor je bio vođa trojanskih snaga u Trojanskom ratu između Ahejaca i Trojanaca. Isprva nije odobravao rat, predložio je da se on riješi dvobojem njegova brata Parisa s Menelajem. Kao što to Homer govori u Ilijadi, sukob je ostao neriješen zbog intervencije bogova.Poslije ga je njegova žena Andromaha molila da se povuče s bojnog polja, za mir njezine duše i njihova sina Astinaksa. Na posljetku ju je Hektor uvjerio, oprostio se i otišao nadajući se da će se njegov sin jednog dana ponositi svojim ocem.Hektor je poslije, znajući da mu još nije suđeno umrijeti, izazvao jednog ahejskog ratnika na borbu prsa o prsa. Grci su među sobom izabrali Ajanta te su se oni borili dan i noć, ali nijedan nije uspio svladati drugoga. Na posljetku su pohvalili jedan drugoga, hrabrost i vještinu te razmijenili darove. Hektor je Ajantu darovao svoj mač, a Ajant Hektoru svoj pojas.
Legenda o Hektoru opisuje ga kao ratnika koji je samo branio svoj narod i svog kralja od najezde barbarskih Grka, čak je i korio svog brata kada je ovaj ležao u svojoj sobi ne boreći se protiv neprijatelja. Govorio je:
«Srce mi se para kada čujem, Parise, kako te hrabri trojanski borci kore i proklinju, pođi sa mnom u boj i pokažimo omraženim Grcima da rod slavnog Prijama zna jako udarati mačem.»
Kada se Hektor na bojnom polju pojavio sa svojim bratom, oduševljeni Trojanci klicali su njihova imena i taj je dan bio dan velike pobjede trojanske vojske, ovaj put vođene i Parisom, koji se ipak dokazao kao vrsni strijelac ubivši nekolicinu grčkih prvaka.
Uz pomoć Apolona i Euforba, Hektor je uspio ubiti Patrokla misleći da je Ahilej. Zatim mu je skinuo oružje (Patroklo je bio s Ahilejevom opremom) i obukao oklop. Patroklova je smrt bila povod još jednom okršaju. Ahilej je čuo za smrt svog voljenog Patrokla te je preuzeo tijelo, a obje su se vojske odmarale. Patroklova je smrt prekinula Ahilejevu srdžbu zbog koje nije sudjelovao u ratu te je odlučio osvetiti svoga prijatelja. Te su noći Trojanci održali vijeće na kojem su odlučili da će se vratiti zidinama grada gdje će biti sigurniji od Ahileja. Hektor nije htio slušati misleći da su nadomak pobjedi.
Sljedećeg se dana Hektor suočio s Ahilejem. Bacio je koplje na nj, ali Atena je obmanula Hektora, prerušena u njegova brata Difoba. Hektor je bacio još jedno koplje na Ahileja. Promašivši, okrenuo se da od brata uzme još jedno, ali njega nije bilo. U tom je trenutku shvatio da je to znak da mu nema spasa te je tražio Ahileja da dopusti Prijamu, njegovu ocu, da preuzme njegovo tijelo, ali Ahilej je to odbio.
Ahilej je vidio da nosi Patroklovo, odnosno njegovo oružje te je znao njegove slabosti. Bacio je koplje koje je prošlo kroz jednu pukotinu te je Hektor ubijen. Potom je Ahilej skinuo oružje i oklop s njega i privezao Hektora za svoju kočiju. Sljedećih je dana vukao tijelo oko Troje, ali bogovi su ga očuvali netaknutim.
Uskoro je došao Prijam da bi preuzeo tijelo. U jednom od najdirljivijih trenutaka Homerove Ilijade, Ahilej pristaje i predaje mu tijelo. U Troji su održane pogrebne počasti, a čak je i sama Helena oplakivala Hektora koji je uvijek prema njoj bio dobar. U posljednjim se stihovima Ilijade opisuje Hektorov pogreb.
HERAKLO
Heraklo je bio heroj, sin Zeusa i Alkmene, i praunuk i polubrat Perzeja(zbog Zeusa). Bio je najveći Grčki junak i simbol muškosti. Posjedovao je ogromnu snagu, hrabrost i domišljatost, i bio je poznat po biseksualnosti. Također se često igrao sa djecom. Herakla je izrazito mrzila Hera, još prije nego što je bio rođen. Naime Zeus se pretvorio u Amfitrona, i pravio se kako je došo ranije i zaveo je Alkmenu, njegovu žen. Kasnije se Amfitron uistinu vratio iz rata i Alkmena je bila trudna od Zeusa i Amfitrona u razmaku od tri mjeseca. Hera je Herakla držala tri mjeseca duže u Alkmeninoj maternici, kako bi bio rođen drugi i izgubio pravo na krunu. Heraklije je odma po rođenju učinio veliko djelo, ubivši dve zmije koje je Hera poslala da ga ube, i onda ih koristivši ko zvečke. U ranoj mladosti je Herakle ubio svoga instruktora muzike sa lirom, i Amfitron ga je zato poslao u planine da ćuva ovce. Tamo su ga posjetile dve nimfe, Užitak(čitaj u ženskom rodu) i Vrlina, koje su mi ponudile ugodan i lak život ili težak, ali slavan život. On je odabro ono drugo. Pri jednom zadatku je Heraklije pomogao kralju Tespiju, za kojega je ubio Lava od Kiterona. Za nagradu mu je dao mogućnost da zatrudni svaku od njegove 50 kćeri, što je on učinio u jednoj noći. Kasnije se vjenča sa Megarom, kćeri kralja Kreona. Hera ga šalje u stanje ludila u kojem ubija Megaru i njihovu djecu, Shvativši što je učinio bježi u Delfe, gdje mu proročica, koju manipulira Hera, kaže da mora za kralja Eurista(njegov brat) obaviti dvanaest godina službe i činiti sve što mu kaže.U tih 12 godina dobio je 12 zadataka. Postoje dvije verzije samo 12 zadataka i ova os 12 god
Zadaci:Nemejski lav
Zadatak je bio ubiti ga i kao dokaz donijeti njegovu kožu kralju Eurista. Koža lava bila je tako debela da je nijedno oružje nije moglo probiti, a mogla ga je ubiti samo ljudska ruka. Heraklo je pokušao lukom i strijelom te toljagom brončanim mačem, ali nije uspio. Heraklo je potom odbacio sve svoje oružje i hrvao se s lavom na tlu. Na kraju ga je zadavio i ugušio ga.Nakon njegove smrti, Heraklo mu je satima pokušavao oderati kožu. Bio je bijesan jer je mislio da neće uspjeti ispuniti svoj zadatak. No, Atena je došla prerušena u staricu i pomogla mu da shvati da najbolje oruđe kojim bi mogao razderati lavlju kožu jesu lavlje pandže.Ispunio je zadatak i nosio je neprobojnu kožu kao svoj oklop. Kralj Eurist vidjevši ga tako prekrivenog, od straha se sakrio u veliku brončanu posudu.
Lernejska hidra
Heraklo je stigao do močvare lernejskog jezera gdje je živjela Hidra.Prekrio usta i nos tkaninom da bi se zaštitio od otrovnih para i ispalio plamene strelice u njezin brlog da bi je namamio van. Zatim se suočio s njom. Svaki put kad bi odsjekao neku njezinu glavu, ona bi opet narasla. Apolodor govori da je Heraklo shvatio kako je ovako neće moći svladati te je pozvao svog nećaka Jolaja da mu pomogne. On se dosjetio (možda pod utjecajem Atene) da spale rane nakon što odsjeku glavu. To su i učinili te su na posljetku ubili Hidru. Jednu njezinu besmrtnu glavu postavio je ispod velika kamena na svetom putu između jezera i Eleja, a potom je umočio strelice u Hidrinu otrovnu krv i tako završio zadatak.Druga inačica priče govori da je, nakon što bi osjekao svaku glavu, umočio mač u Hidrinu krv i koristio njezin otrov da glave ne bi ponovno narasle.Hera je poslije rekla da je zadatak nevažeći jer mu je nećak pomogao.
Kerinejska košuta
Euristej je bio ljut zato što je Heraklo izbjegao smrti u prethodna dva zadatka te je potrošio više vremena razmišljavši o sljedećem zadatku. Treći zadatak bio je uhvatiti kerinejsku košutu koja je bila posvećena Artemidi. Eurist se nadao da će se božica ljutiti na Herakla. Kerinejska košuta imala je brončana kopita i zlatne rogove, brža od strijele. Heraklo ju ju smio samo pokazati Euristeju neozlijeđenu pa ju je lovio godinu dana kroz Grčku, Trakiju i Istru. Nakon što ju je izmorio, odlučio je odapeti jednu strijelu i pogodio je u nogu, ali između mišića i kosti, bez kapi prolivene krvi. Tako ju je zavezao i krenuo Euristeju. Susreo je Artemidu i njezina brata Apolona te joj je objasnio da mu je to zadatak i molio je za oprost rekavši da će košutu brzo vratiti. Artemida mu je dopustila, a Heraklo je košutu odnio Euristu. Eurist je rekao da će košuta postati dijelom kraljeva zvjerinjaka. Heraklo je znao da mora vratiti košutu te je rekao da će mu je predati ako je sam Eurist uzme. Kralj je krenuo po nju, a Heraklo ju je pustio, a ona je, brža od strijele, pobjegla svojoj gospodarici Artemidi. Heraklo je potom Euristu rekao da nije bio dovoljno brz i tako je uspio završiti ovaj zadatak.
Erimantski vepar
Erimantski vepar predstavljao je problem seljacima u Erimantu zbog uništavanja usjeva i goveda. Heraklo također nije smio ubiti svoj plijen. Kentaur Hiron (njegov učitelj) rekao mu je da ga namami u dubok snijeg. Heraklo je uplašio vepra, zbunio ga i natjerao u snijeg gdje ga je zavezao i odnio do Euristeja. Kralj se uplašio i rekao mu da se riješi te zvijeri, Heraklo ga je poslušao.
Augijine staje
Euristej se dosjetio ovome zadatku jer su prijašnji zadaci samo uzdizali Herakla u očima ljudi, a ovako bi se i ponizio. Augija je bio Helijev sin pa je njegovo stado bilo blagoslovljeno: imao je 300 crnih bikova, 200 plodnih bikova i 12 srebrnobijelih bikova koji su branili cijelo stado. Njegove staje nisu bile očišćene jako dugo, a Heraklo ih je sve morao isprazniti i očistiti u jednome danu.Prvo je razbio dva zida, a onda preusmjerio rijeke Alfej i Penej prema stajama. U roku od nekoliko sati, posao je bio gotov. Augija nije htio dati dogovorenu desetinu stoke pa ga je Heraklo ubio, a njegovo je kraljevstvo dao njegovu sinu Fileju.
Stimfalske ptice
Šesti Heraklov zadatak bilo je istrebljivanje ptica koje su se razmnožile na obalama stimfalskog jezera. Bile su posvećene Aresu i hranile su se ljudima, a imale su brončane kljunove, pandže i oštra, metalna pera kojim su mogle napadati žrtve. Budući da je sve bilo mračno, Atena i Hefest pomogli su Heraklu davši mu čegrtaljku kojom je uplašio ptice i nagnao ih na let.Zmiju je bacio a ptice dok su pokušavale bježati, gađao strijelama i poubijao. U drugoj verziji priče gađao ih je katapultom. Ptice koje su preživjele nikad se nisu vratile u Grčku.
Kretski bik
Na Kreti je bio bik kojeg Minos nije htio žrtvovati Posejdonu. Bio je to ili bik koji je odveo Europu ili onaj s kim je Pasifaja začela Minotaura. Iako je Minos ponudio Heraklu pomoć, on ju je ljubazno odbio i odlučio obaviti posao goloruk. Taj je bik bljuvao vatru, pa je borba potrajala. Na koncu ga je nadjačao i zarobio bika te ga odnio u Mikenu. Nakon što ga je Euristej vidio, htio ga je posvetiti Heri, ali je ona to odbila jer je bik odražavao Heraklovu snagu.
Diomedovi konji
U pokrajini Trakiji ludi kralj Diomed imao je četiri konja: Podarga, Lampona, Ksanta i Dena koje je hranio ljudskim mesom. Heraklo je morao otići tamo i ukrasti te konje. On je to učinio s velikom lakoćom, a onda ih je nahranio Diomedom zbog njegove zloće i okrutnosti. Druga inačica priče govori da je došao sa svojim ljubavnikom Abderom koji je čuvao konje dok se Heraklo borio s Diomedom. No, Abdera su konji pojeli, a za osvetu je Heraklo dao Diomeda njegovim konjima.Nakon što su se najeli, konji su postali mirniji te ih je odnio u Mikenu da kralj Euristej odluči o njihovoj sudbini. Euristej je naredio da se odvedu na Olimp i budu žrtvovani Zeusu, ali je to Zeus odbio i poslao vukove, lavove i medvjede da ih ubiju. Druga verzija priče govori da ih je Heraklo pustio da slobodno lutaju Argom budući da su postali trajno mirni.
Hipolitin pojas
Heraklo je morao Euristejevoj kćeri pribaviti pojas Hipolite, kraljice ženskog ratničkog naroda Amazonki kojoj je pojas dao njezin otac Ares. One su onesposobljavale mušku djecu i muškarce kako bi morali raditi kućne poslove. Koristile su se brončanim oružjem i prve su osnovale konjaničke redove. Hera je nahuškala Amazonke protiv Herakla, pa je on bio prisiljen pobiti ih i uzeti kraljevski pojas. Heraklo je silovao Hipolitu i potom je dao Tezeju za ženu. U drugoj inačici priče, Hipolita se zaljubila u Herakla i svojevoljno mu je dala pojas.Uglavnom Heraklo je ispao faca hehe
Gerionovo stado
Heraklov deseti zadatak bilo je hvatanje Gerionova stada iz Eriteje, ali ne da ga otkupi ili zatraži nečiju pomoć. Gerion, sin Hrisoara i Kaliroje, kćeri Titana Okeana, bio je troglavi div, uvijek naoružan do zuba.Na putu do Eriteje, Heraklo je prešao libijsku pustinju i bio ljut zbog vrućine te je ispalio strelicu na Helija, boga Sunca. Helije ga je molio da prestane, a Heraklo je zahtijevao veliki zlatni pehar koji je potom koristio da bi plovio morem. Tako je stigao do Eriteje gdje se suočio s dvoglavim psom Ortom kojeg je ubio svojom toljagom. Eurition koji je čuvao stado došao je pomoći Ortu, ali ga je Heraklo ubio. Čuvši komešanje, Gerion je došao naoružan sa tri štita, tri koplja i tri kacige. Na posljetku ga je Heraklo ubio strijelom koju je umočio u otrovnu krv lernejske Hidre.
Heraklo je potom morao odvesti stoku Euristeju. Da bi mu otežala, Hera je poslala obada na stoku koji bi uznemiravao i iritirao stoku. Također je poslala poplavu koja je uzdigla rijeku, a Heraklo nije mogao proći sa stokom. Heraklo je podigao dva velika kamena smanjivši razinu vode i spriječivši dolazak moskih čudovišta i nemani. Ti se stupovi kod Gibraltara i danas nazivaju Heraklovi stupovi. Potom je odveo stoku Euristeju, a ona je posvećena Heri.
Hesperidine jabuke
Nakon što je 10 zadataka završio za 8 godina i mjesec dan, Heraklo je došao do Euristeja tražeći nagradu. No, kao što je Hera prije naumila, moralo je biti 10 zadataka, pa Euristej nije priznao drugi i peti zadatak te je Heraklo morao izvršiti još dva. Sljedeći zadatak bio je zahtjevan. Morao je donijeti Hesperidine zlatne jabuke, ali to nije učinio sam.Nerej iz rijeke Po savjetovao je Heraklu da zamoli Atlanta diva koji drži nebeski svod da ubere te jabuke. Ovaj bi učinio sve da se malo odmori od svog teškog posla, ali se bojao Ladona bića sa stotinu glava koje je čuvalo jabuke. Heraklo ga ustrijeli iz velike udaljenosti pa div pribavi plodove (vjerojatno je bio u srodstvu s Hesperidom, možda njezin otac). No, on se nije htio vratiti starom poslu pa ga je Heraklo morao nadmudriti, zamolio ga da pridrži svod dok stavi podmetač za glavu. Atlant je nasjeo pa se Heraklo s jabukama zaputio prema Euristeju. Na putu je osnovao Tebu – grad sa stotinu vrata. Euristej se bojao jabuka pa ih je Heraklo dao Ateni koja ih je poslije vratila.
Kerber
Posljednji i najteži zadatak bio je Kerber. Heraklo je morao otići do vrata Hada i tamo se obračunati s tim troglavim psom koji je imao rep zmije, a slina koja je padala na pod stvarala je otrovnu biljku akonitu. Dok je bio u podzemlju, Heraklo je oslobodio Tezeja koji je tamo bio zatvoren jer je pokušao oteti Hadovu Perzefonu. Heraklo je otišao do Hada i Perzefone i upitao smije li uzeti Kerbera. Bogovi su se složili pod uvjetom da ga ne ozlijedi. Neki kažu da je Perzefona pristala jer je Heraklo bio njezin brat. Heraklo je potom uhvatio Kerbera oko vrata i izvukao na svjetlo dana. Čim je izišao iz sjene, Kerber je počeo bijesno lajati i stenjati. Euristej se uplašio čim je vidio Kerbera pa ga je Heraklo brzo vratio u Had.
Nakon što je završio zadatke, Heraklo se pridružio Argonautima u potrazi za zlatnim runom. Spasili su junakinje, osvojili Troju i pomogli bogovima u ratu protiv Giganata. Također se zaljubio u princezu Jolu od Ehalije. Kralj i njegovi sinovi s prijezirom su gledali na Heraklove pothvate, svi osim Jolina brata Ifita koji je postao Heraklov najbolji prijatelj. Eurit je ponudio ruku svoje kćeri onome tko ga pobijedi u streljačkome natjecanju. Kad je to učinio, Eurit nije održao obećanje te je Heraklo ubio njega i njegove sinove, osim Ifrita, a Jolu je oteo. No, Hera je još jednom Herakla natjerala do ludila te je bacio Ifita s gradskih zidina.Heraklo se morao iskupiti i očistiti služenjem lidijskoj kraljici Omfali. Morao je raditi ženske poslove i nositi žensku odjeću, a ona je nosila njegovu lavlju kožu i toljagu. Nakon nekog vremena oslobodila ga je te su se vjenčali.
Heraklo se ženio četiri puta. Prvi put s Megarom koju je zajedno s djecom ubio u napadu ludila koje je uzrokovala Hera.Sljedeća mu je žena bila Omfala, lidijska kraljica, kojoj je isprva bio rob.Treća žena bila je Dejanira za koju se borio s riječnim bogom Ahelojem. Nakon vjenčanja, putovali su i trebali su proći jednu rijeku, a jedan je Kentaur imenom Nes ponudio pomoć, ali je pokušao silovati Dejaniru. Heraklo ga je usmrtio strijelom natopljenom Hidrinom krvlju. Umirući, Kentaur je Dejaniri rekao da, ako želi Herakla spriječiti od veza s drugim ženama, skupi njegovu krv i spermu te da ih premaže po njegovoj odjeći. Znao je da je njegova krv došla u doticaj s Hidrinom te da će ubiti Herakla.Poslije je Dejanira bila ljubomorna na Jolu te je uronila košulju u tu mješavinu. Heraklov je sluga donio Heraklu tu košulju, a tkanina je na Heraklu počela gristi njegovo meso. Potom je zamolio da ga postave na lomaču da mu prekinu patnje. Filoktet je zapalio lomaču, a Heraklo mu je dao svoj luk i strijele. Nakon njegove smrti, bogovi su ga učinili besmrtnim. Druga inačica priče govori da je lomača spalila ljudsko u njemu, a da je ostalo samo božansko. Potom je uznesen na Olimp gdje je oženio Hebu.
Post je objavljen 28.03.2010. u 23:29 sati.