Marketing
Primorska Gojzerica - izvještaj
Dana 13.3.2010, dolazim na Kantridu, u uniformi i marami, a ljudi svi blenuše. Gledam ja u njih, gledaju oni u mene te nitko ne kuži u čemu je riječ. Malo mi fali da se ne zaderem: PA PRIMORSKA GOJEZERICA JE TU, DUUUH! Al' dobro, vidim Koku i ekipu, pa ću bit pristojan. Nakon što smo se svi okupili, vođe mnogobrojnih ekipa su prijavile ekipe u "stožer" te je cijelo natjecanje moglo početi. Nakon službenog izvlačenja brojeva , Koka je otvorila natjecanje i zadatak na startu je mogao početi. Imali smo za ucrtati KS na karti. Moja patrola čvrsto pristupa tom zadatku, samouvjereni u svoju točnost i preciznost ……. u nekim drugim topografskim radovima, jer smo u trenutku pristupanja shvatili da nismo baš stručni u tom dijelu. Mašemo Koki, Nataši, malcima sa bazena ali nitko nas ne šljivi. Na kraju nam Nataša prilazi da vidi gdje smo i veoma srdačno nam pomaže (ako pod pojmom srdačnog možemo navesti fraze poput: „ Ajde, nemamo cijeli dan„ „pa kako to ne znaš? „itd. …. ali da ne pretjerujem nije cijelo vrijeme bila takva). Napokon smo krenuli, prije nas krenuše, kronološkim redoslijedom, Geosi i Budla (ili Badla, ovisi o tome ko izgovara). Hodali smo, i hodali (moram li spominjati da smo prošli kod Izviđačke ulice) te na posljetku došli do 1.KS na kojoj su se nalazili Boki i Sale. Zadatak nam je bila signalizacija, koju je, makar u našem slučaju, otežavao prolazak auta. Mojoj ekipi je bilo super sve dok DRUGI MUŠKI ČLAN MOJE EKIPE nije pročitao 2 puta jedan red. Nije ni čudo da Klara je primala svako drugo slovo Z. Ali dobro, išli smo dalje te prošli kraj dvorane na Zametu gdje smo mogli i zaviriti na Europsko prvenstvo u šahu, ali nismo nego smo odmah produžili dalje te naišli na početak podvožnjaka i 2.KS na kojoj je bila Tamara. Test poznavanja prirode, rasturamo (Tamara ljubomorna) i nadobudno krećemo u brzinski prijelaz. Prolazimo kraj baptističke crkve i susrećemo se sa skupinom koja je na križnom putu te je predvođena katoličkim skautima koje pozdravljamo izviđačkim pozdravom i nastavljamo dalje. Hodamo, čim – čim brže , tim – tim bolje. Napokon smo došli na 3.KS gdje nas je čekao test iznenađenja. Spominju se neki akcijski glumci, nama prvi na pameti Čak Norris. Dobro, taj debakl je završio i nastavljamo dalje. Sada vodimo dnevnik puta, kojeg se prihvatila Klara i njezina pokvarena busola (ili je makar tako mislila). Hodamo po Mulcima i ostalim naseljima (makar mislim) te nailazimo na jako ljubazne ljude koji nam potvrđuju da se krećemo u dobrom smjeru. Napokon, dolazimo do 4.KS. Gužva je ogromna bila, pa smo uzeli mrtvo vrijeme. Na 4.KS je bio prijelaz minskog polja pa smo, iako u mrtvom vremenu, se svi psihički pripremali za zadatak koji je bio pred nama. Krenuli smo i stali. Naime, fulali smo prvu. Malo nam je falilo. Razočarenje se nije moglo sakriti. Petra i Heni, kontrolorke na toj KS su otišle do auta, a mi smo krenuli prema 5.KS na kojoj su se nalazili Sanja i Andreja i test izviđačkog znanja. Opet rasturamo i krećemo se prema Veloj Straži, Koki i ekipi te prvoj pomoći. Pogled sa Vele Straže predobar, kao i zadatak na KS-i . Zadovoljni sa svim na 6.KS, krećemo dalje i završavamo kod škole Pehlin. Završna KS , i već se logički da zaključiti da se crta skica kontrolke. Tu su se našle sve 3 patrole koje su usput riješile i skicu minskog polja. Nakon završenog posla ostalo nam je doći još jedino na cilj. Patrola B.T je krenula užurbano, bodreni ljubaznim prolaznicima koji su potvrđivali pravilnost našeg pravca kretanja, te je na kraju shvatila da su daleko zašli na krivi put . No, sreća usputni prolaznici (ili: GPS Bakice) su nam pokazale prečicu do LOVORKE !!!!!!! Tamo su nas dočekali svi kontrolori i mogli smo krenuti sa posljednjim zadatkom: ČVOROVI !!! Svaka ekipa je imala 3 člana koji vežu, a vezali su se: Ambulantni, Mrtvi, Ribarski, Detektivski i Skraćivaljk . Koka je označila start i trka je krenula. Prvo vezanje: LEA PRVA !!! Idem ja odvezat, ruke se tresu, sleđene su, a Lea vezala onaj ribarski čvrsto. Uz malo muke, ipak je odvezan. Klara sa strane bodri svakog člana prije polaska. Druga runda nije bila zanimljiva koliko prva te joj ne treba pridodati previše pažnje. Pobjedila je u čvorovima Budla, ispred Geosa i mi smo zadnji bili sa vremenom 5:10 (ili nešto slično). Slijedilo je zbrajanje rezultata i konačno proglašenje. Tjeskoba je prisutna jer je Koka rekla da je bilo tijesno. Svi sa nestrpljenjem zurimo u vrećicu ljupke hostese Tamy. Trenutak odluke je stigao:
Poletarci
1. Sivi sokoli
Mlađi izviđači
3. Bijeli Tigrovi
2. Geosi
1. Budla
I svi smo dobili Ultrasuperubercool vezice, a polići su dobili napolitanke koje su podjelili sa ostatkom Odreda. Usljedio je Alabio i povratak kućama, sa još jednom Primorskom Gojzericom u lijepom sjećanju.
… i svoj odred voli … Ante
Post je objavljen 28.03.2010. u 21:18 sati.