Marketing
Pogled u dušu
Zatvorih umorne oči od zurenja u prazno
i pogledah u dušu,
za koju nedavno saznah da je uopće imam,
nakon dugo dugih praznih dana odlučih se za to,
nisam se ni nadao što bih vidjeti mogao,
a to što sam vidio, prestravilo me skroz.
Gomila slomljenog porculana
od kojekakve skupocjene vaze u rukama
Izmrcvaljenog Čovjeka,
a rane mu bijahu otvorene.
Oko njega crvljivi plodovi na osušenim granama,
uvenuli cvjetovi smrada poput ustajalog leša
i ugnojena gnjizda mrtvih golubića..
A taj Čovjek Boli, svojom krvlju taj ukleti vrt zaljeva...
...i sve uskrisava
Slavici,
28.03.2010, Split, Z.Ć.
Često sagledam svoju situaciju i položaj gdje se nalazim, trenutak u kojem živim, izdignem se iznad sebe i gledam se nekim duhovnim očima sa svih strana. Što vidim u zadnje vrijeme jest baš situacija opisana u pjesme, moj trulež i Božje oživljavanje.
Priznajem se grešnim jer to jesam od početka, sva su moja djela bila na krivu nakanu, dok sam izigravao prije nekoliko godina čupavog intelektualca iz provincije koji mislio da je iznad sviju sa svojim genijalnim prenaprezanjima i nekim kvaziutopističko-komunističko-liberalističkim idejama o slobodi i sa bolesnim uživanjem u melankoličnim stanjima i crnjacima, a ustvari sam bio obična sebična kukavica koja nije znala promijeniti sebe, nije htjela, nego je prilagođavala svijet svojim potrebama i najnižim strastima i ubrzo dotakla dno jer vidila da su se sve te stvorene iluzije o nekakvom pseudoindentitetu gdje niti sam domoljub niti vjernik (jer me se tobože nije pitalo da biram nacionalnost i vjersku pripadnost) splahnule u tren oka, kada je došla prava nevolja u moj život. Danas je ta prošlost zabetonirana i ostaje vazda u Božjim rukama gdje On sada liječi rane na mojoj duši, uzrokavane grešnim životom zbog neprihvaćanja Njegova autoriteta.
A naš Bog?
Naš Bog sve uskrisiva, čini novim, čini nešto ljepše od nas, nešto više, ostvaruje u nama ono božansko.
Ali kršćanski život nije sreća, nije uživanje, nije lagan, nego je trpljenje, patnja, progonstva, razapinjanja, bičevanja, pljuvanja, poniženja, tu smo da umremo s Kristom za Istinu i bit će nam kao Njemu, jer nije učenik veći od učitelja. Nema širokog puta koji vodi do Neba, ne, ne, samo radikalni put ljubavi i življenja Evanđelja, radikalno za Kristom, ostalo je sve ispraznost i laž i trebamo se pripremiti da umremo zajedno s Njim, da umremo sebi i živimo Bogu. Svatko od nas treba proći svoj Getsemani, bičevanja i Križni put, jer jedino tako možemo se sjediniti s Kristom i po tome smo mu najsličniji, po patnji koja nas prati kroz ovaj bijedni život. Ali imamo svoju nagradu, ako odaberemo vrštiti Njegovu Volju, Život Vječni, Vječnu Radost, jer mi nismo primili svoju plaću...
Pa sjedinimo se zajedno s Kristom u ovom Svetom Tjednu, razmatrajući Njegovu Muku, Patnje i Boli koje je on podnio iz Ljubavi prema svima nama....
BVB
Vaš Defton!
Post je objavljen 28.03.2010. u 11:35 sati.