Znala je samo da je to dugo željela...I sad on tu stoji pred njom i s onim zločestim smješkom na licu pokušava joj nešto reći, a njegov najbolji prijatelj stoji do njega. Njih dvojica bili su nerazdvojni. Otkad ih je upoznala, bili su dream team, samo su gluposti valjali, i što je najbolje bili su prilično kreativni dok su se sprdali sa svime što su vidjeli. Zato su joj i bili dragi, obojica, s njima bi se uvijek dobro nasmijala. ali jedan joj je ipak bio draži, samo mu se nije usudila dati to do znanja. I sad on tu stoji pred njom i pokušava joj nešto reći i...ona sva na iglama, ajde izgovori da sam i ja tebi draga, da želiš biti sa mnom, na koji god način, samo reci to već jednom! Ajde, da bismo ih mogli razlikovati, nazovimo ih nekako... Budući da me danas cijeli dan proganjanju vektori, gdje god se okrenem, nazovimo ih e1 i e2 (i tako oni postaju jedinični vektori.). I tako, e1 konačno otvori usta i govori: Znaš, on te toliko ludo voli... Svaki dan mi samo o tebi priča... e2 stoji do njega, ali okrenut od nje, gleda u neku točku na zidu koja je tako zanimljiva. Ona je u šoku... Ne može govoriti... Ne da joj je knedla u grlu, nego tenk. - M-m-molim? Onda e2 nešto govori, ali ona ga ne čuje, još je u šoku, misli da će se onesvijestiti... onda opet e1 progovara: Ajde, curo, nemaš šta čekati ni misliti, reci daaaa!!! Ona pogleda e2, pa pogleda e1 i suze joj krenu... - Ja...ja...ja ne...ne mogu... nije fer... Gleda jednog pa drugog (e2 gleda u pod). Pogled joj se zaustavlja na e1. - Moooolim? Nećeš bit s njim jer si zaljubljena u mene? Naravno, e1 to govori u zajebanciji, ali njene suze teku sve žešće. e2 odlazi... Sve nestaje... Ona shvaća da sad ne može biti s nijednim. NE BI BILO FER!!! Na nekom totalno drugom mjestu, ona i dalje plače, e1 je grli i kao da uopće ne zna da je ona zaljubljena u njega govori joj da će sve bit ok... da se e2 neće naljutit na nju... Ali da je e2 tako voli i da nikad s nikim ne bi bila sretnija nego s njim... Ali ja bih htjela biti s tobom... misli ona. Vrte joj se u glavi scene - pa kako bi ja uopće mogla biti s njim, pa ja sam ga oduvijek gledala na prijateljski način, kao najboljeg prijatelja od e1 zbog kojeg mi srce poludi svaki dan zadnjih par mjeseci...kako bi ja njega uopće mogla poljubit? kako... ajme...ne.ne... Više nema nijednog blizu nje. Iako joj se srce kida, ne bi bilo fer... ne bi bilo fer biti s nekim od njih dvojice. Iako... e1 se cijelo vrijeme drži tako neutralno... a e2... on je lud za njom... Hormoni joj govore - bolje bilo tko nego bit sama! A srce... pa što uopće fali e2? Te njegove predivne plave oči gledaju je kao božicu, zna da ju je zavolio u tih par mjeseci, a ona je tako...Pa i ona je njega zavoljela, ali na koji način... Osjeća da će joj glava puknuti, ma kvragu pa nikad me nijedan dečko nije volio, a kamoli kao on! Odlazi k e1, i kao da nikada ništa nije bilo, govori mu: Ja sam kod njega svoju šansu prokockala, je tako? - Ne, draga, on je lud za tobom, samo odi kod njega!! Nekim čudnim čudom uspjela se dovući do e2, i jedino što je uspjela napraviti bilo je proći rukom kroz njegovu predivnu kosu, i to nježno kako je samo ona mogla...i prislonila je svoje lice uz njegovo...tih nekoliko sekundi kao da je cijeli svijet stao... a onda je on prislonio svoje usne na njene...I braća Grimm završila su uspješno još jednu svoju bajku, s hepiendom i rečenicom: Živjeli su dugo i sretno...
Sad je samo pitanje da li i zajedno.
Heh, za sve vas koji ste pročitali post do ovdje, sad ću vas morat razočarat. Ovo nije moja priča iz stvarnog života. Nikad nisam bila u takvoj situaciji (sreća)..
Ovo je opet bio jedan od ludih snova, samo je ovaj bio noćni a ne popodnevni. Ne znam šta mi podsvijest želi poručiti, možda je stvar u tome šta mi je ritam spavanja totalno otišao k vragu i spavam nekad po 3 sata dnevno...Pa mi šalje takve snove koji nemaju veze s mozgom (valjda). A ma, činjenica je da je došlo proljeće, doba kad se moj bioritam okrene naglavačke...I dobijem nevjerojatnu želju za učenjem, više mi nije teško ustat ni nakon 3 sata spavanja, samo zbog učenja (da, da, znam - luđakinja). Rekli su mi ljudi da ne mogu spavat jer me očito muči savjest. Hm, zbog nedovoljno učenja? e da se mene pita 24 sata dnevno je premalo za živjeti... A kako je rekao jedan moj prof iz srednje - onda moraš brže spavati.
Čini se da ći blog morat nazvat Sanjarica, s obzirom na zadnja 2 posta... heh...
Ako netko zna tumačit snove neka mi protumači ove ludosti koje mi prolaze kroz glavu. Ali ja ipak mislim da me samo uhvatilo proljetno ludilo - ono doba u godini kad letim kroz život. Ne znam zašto, ali tako je...
Naslov - e da... danas sam slušala tu pjesmu pa mi se nekako učinila kao zgodan naslov za pričicu (ona kao njega moli da joj oprosti šta je cijelo vrijeme zaljubljena u njegovog frenda, ali na kraju shvaća da ipak njega voli). Heh, baš me zanima, ako su se kojim slučajem vjenčali, da li je e1 na kraju bio kum na vjenčanju? Joj, joj...
Post je objavljen 26.03.2010. u 22:25 sati.