Marketing
Banana-kapitalizam
Hrvoje Šalković: »Kombinacija d.o.o.«, roman, V.B.Z., Zagreb, 2009.
Nakon globalne avanturističke bajke i urbanog krimića iz prethodna dva romana, Hrvoje Šalković nam u svom novom uratku nudi tranzicijski triler. Glavni junak ovog je puta Luka Kecerin, Zagrepčanin s dvodesetljetnim poduzetničkim stažem u Americi, koji se nakratko vraća kući da bi bratiću pomogao prodati firmu. Naizgled siguran i jednostavan poslić pretvara se u noćnu moru kad se pred glavnoga junaka ispriječe za ovu našu državu i društvo normalne i podrazumijevajuće, ali za njegov amerikanizirani mentalitet neshvatljive prepreke: od zabušanata i pronevjeritelja u firmi, preko pohlepnih i korumpiranih gradskih i državnih službenika pa sve do kvartovskih reketara.
Taj se dio priče razvija trilerski, gradacijom nedaća i opasnosti po sigurnost i imovinu glavnoga junaka, ali i u pravcu sve intenzivnije groteske. Negativci-epizodisti svakom novom pojavom postaju sve karikaturalniji (zamišljamo ih otprilike kao one čuvene gradske vijećnike iz Alana Forda), njihovi zahtjevi za vlastitim dijelom kolača dobrostojeće firme u procesu promjene vlasnika bivaju sve veći, a posao zbog kojeg je glavni junak došao u Zagreb čini se sve neostvarljivijim. Istodobno, mijenja se i sam glavni junak: od hladnokrvnog zapadnjačkog biznismena pretvara se u paranoika, čak i pištolj nabavlja, a svijet u koji je došao obaviti jednostavan poslić u njegovim očima postaje sve konfuzniji i sve opasniji. Rasplet je naravno euforičan, pa čak i krvav, i teško je reći je li se sve dobro svršilo ili će ipak biti nepopravljivih posljedica.
Ovu prilično pravocrtnu osnovnu fabulu efektno razbija i novim dimenzijama karakterizacije likova obogaćuje usporedna nenadana ljubavna priča, a kao začinski intermezzo između poglavlja su umetnuti njujorški monolozi bivše djevojke Luke Kecerina. Tim se umecima kroz roman gradi intrigantan kontrapunkt između idealizma i realnosti te između nostalgije i razočaranja. Luka Kecerin je dobrodušan, pozitivan lik, kome je, da bi se samoostvario, bilo nužno potrebno da se odmakne od svega što ga je u domu i domovini sputavalo i ograničavalo. Povratak, pa makar i privremeni, nije mogao proći bez frustracija, a najteža ga je dočekala u roditeljskom domu.
Kao što se na razini glavne fabule romana sukobljavaju tradicionalne društvene negativnosti s pokušajem i željom da se radi i djeluje ispravno i na dobrobit svih, tako Kecerinovi odnosi s roditeljima odražavaju sukob i neshvaćanje tradicionalnog i modernog na osobnoj mikrorazini. Teško, naime, može biti društvenih sloboda i ljudskih prava ako među najbližima postoje odnosi podrazumijevajućih očekivanja čije se neispunjavanje prima kao smrtna uvreda i razlog za durenje do groba. Da se još malo potrudio, pisac je mogao zornije dočarati kako korijeni društvenih odnosa leže baš u tim tradicionalno uštogljenim obiteljskim odnosima, no žaoka je ipak usmjerena malo globalnije, pa likovi, i među onim glavnima i među epizodistima, djeluju više kao simboli nego kao stvarne sudbine.
Smješten u doba nakaradne tranzicije i prvobitne kapitalističke akumulacije, gdje se iz starog u novi sustav najlakše transponiraju deformacije i devijacije a puno teže ili gotovo nikako rad, ljudska prava i zakoni, ovaj roman možemo čitati i kao satiričku kroniku stasanja Hrvatske u banana-državu. Kako, međutim, posljednjih tjedana stvarnost biva sve grotesknija u razotkrivanju pionirsko-kapitalističkih pothvata stvarnih inačica likova kakvi se pojavljuju u Kombinaciji d.o.o., Šalkovićeva će se priča o mukama oko prodaje jedne male firme još učiniti blagom i mekanom, možda čak i uljepšanom verzijom stvarnosti.
(Objavljeno u Glasu Istre, 9. siječnja 2010.)
Post je objavljen 25.03.2010. u 21:56 sati.