Već se poduže vrijeme spremam napisati tekst o političkoj karikaturi – pravi pravcati novinarski članak – no ovaj post ponovo to neće biti.
Povod je drugačiji: Niku Titaniku su probušili sve četiri gume na autu. Da poruka bude nedvosmislena izbušili su gume i na autu njegove žene. Susjedov auto nisu dirali. Štoviše, čak su ga i ispolirali. Susjed V.P. je rekao – dobro su ga izvoštali, zadovoljan sam. Zatim je češkajući bradu dodao - Dobro je dok buše samo gume. Mogli su mu probušiti ženu... ili trbuh.
Demokracija i građanska kultura očituju u mnoštvu detalja, jedan od njih je svakako politička karikatura i ilustracija. Prelistamo li bilo koje dnevne novine, bilo koji politički tjednik lako ćemo uvidjeti da prostor predviđen za politički likovni komentar resi krupni plan ružnog političara, golo tijelo prsate sisavice, ili reklama što obiluje drop shadowima. Naravno jasno je zašto je tome tako, na stranu sad sociološka analiza i ostalo umovanje, transkripti su ipak najjači.
Nik Titanik nije moj favorit – ne sviđa mi se njegov crtež, a poruka dnevnih karikatura mu je počesto pre plitka – no čak i kao takav Nik Titanik je barem tri puta inteligentniji od Ice Voljevice, barem deset puta duhovitiji od intelektualno pretencioznog Ota Reisingera; za nekoliko nijansi bolji od Srećka Puntarića...
Kako god, ne pucajte u karikaturista, potrebni su nam.
Post je objavljen 24.03.2010. u 18:57 sati.