Rekoh da nevolje ne dolaze same.. mnoge su se stvari izdogađale i neki razgovori o kojima ja nemam volje pisat na ovim retcima no o nekima ću dati detalje
kako smo putovali jednu vecer u daljini smo vidjeli da grad u koji trebamo doći gori u plamenu. situacija je bila jasna , u grad ćemo ući i pomoći svima kojima je pomoć potrebna i da bez obzira na naše ciljeve imamo dužnost uskoćiti u zastitu slabih..nakon jednog govora o moralu i kako će nas pamtiit kao heroje moji suputnici i ja pođosmo iako smo bili vrlo umorni od puta
vatre su gorile,kuće u plamenu su se rušile
vidjeh nekoliko spodoba malih ružnih i zelenih.. da to su bili goblini. bića zla i brojna. bilo ih je 7 na kupu i nekoliko iza u daljini.
pogodili su vilenjaka sa strijelom na što ju je on isčupao i uzvratio paljbu.
ne okljevah isukah mać i posrnuh na njih. okupili su se oko mene kao oko moljci oko vatre. zapoćeo sa svoj ples smrti parirajući nisko režući visoko(kod glave). vatre nekako kao da su me hipnotizirale. smrti i boli se nisam bojao. u nekom trenu kojeg ja bas nisam dovoljno svjestan vilenajk je ušao u blisku borbu n ubrzo je je pobjegao jer koža bas ne pruža obranu od maćeva. ostali suputnici su pokušavali pogodit iz daljine lukon i samostrelom gobline.
nekako u borbi vidjeh da pokraj nas prolaze 3 goblina i da dvojca nose neku djevu (vjerojatno u roblje). u tom trenu sva bol i umor je nestala.
i duh u meni je plamtio od strasti. goblini nisu imali šanse. jedino što nisam imao je bilo vrijeme. nadao sam se da će gobline koji nose djevu uhvatiti Luki i Ambroz.
u mojoj borbi se pridružio hrabar ali ranjen stržar s halebardom no nedugo za njim su došla još dva goblina . nažalost nije preživio. no svi osim jednog goblina su pobijeni ležali na zemlji i topili je krvlju.
nakon borbe. naćuo sam kako nesto ruši kuće , nešto veliko. ranjen bježao sam uz rub grada kako bi našao kuću u kojoj bi se mogao sakriti.
ne znam dali su je moji prijatelji spasili ...
duboko se nadam da jesu...
Post je objavljen 24.03.2010. u 16:03 sati.