Zašto glavni trg glavnog grada naše domovine veći dio godine izgleda kao karikatura Harmice, tržnice i sajmišta grada od sredine 18. stoljeća?
Mene osobno, a mislim da nisam jedina, žalosti način na koji se u novije vrijeme stanovnici Zagreba koriste Jelačićevim trgom.
Jelačić trg je, u prvom redu, reprezentativni trg nacionalnog značaja i, kao takav, trebao bi zračiti dostojanstvom i dignitetom kakvim odišu trgovi od sličnog nacionalnog značaja u drugim zemljama.
Značaj koji Jelačićev trg ima za Hrvate u rangu je značaja koji Trafalgar square ima za Britance, ili Crveni trg za Ruse ili Trg nebeskog mira za Kineze. Reprezentativnost i dignitet tih prostora ni u kojem dijelu godine ne dovode u pitanje mirisi kuhanih kobasica iz drvenih kućica primjerenih jedino šumskim proplancima, raznorazna događanja, skupljanja potpisa , izvlačenja rednih brojeva skijaša koja se inače održavaju po planinskim selima skijaških velesila.
Da Zagreb nema toliko prostora ispod i na Sljemenu ili Trg sportova, da nema toliki broj trgova po cijelom gradu više nego primjerenih za svaku vrstu događanja, još bi se mogla i opravdati i razumjeti tolika koncentracija raznoraznih aktivnosti na Trgu. Ali mentalitet malog mjesta s jednom glavnom ulicom koja vodi na jedini trg u mjestu na kojem se odvija sav javni život mjesta, to nikada do sada nije bio mentalitet glavnog trga Hrvata i Hrvatske. Na Trgu su se odigravala samo događanja od nacionalnog značaja.
Reminiscencija na Harmicu je potpuno deplasirana, jer je u vrijeme dok je ona bila gradsko sajmište i tržnica, glavni trg Zagreba i Hrvatske bio Markov trg, sa svim dignitetom glavnog i reprezentativnog trga države. Gledala sam neki dan japanske turiste na Trgu kako hodaju po smeću oko kućica i pitala se kakvu će sliku i dojam o mentalitetu, navikama, vrijednostima koje pokazujemo da cijenimo odnijeti sa sobom i prisjećala se s kakvim sam se ja osjećajem ( straho)poštovanja i divljenja šetala po Trgu nebeskog mira i Crvenom trgu osjećajući točno što ti trgovi znače tamošnjem stanovništvu i što je to važno što žele pokazati posjetiteljima.
Što se to, dakle, desilo s Trgom lijepo se može demonstrirati numerološkom analizom.
Najprije je bila Harmica, sajmište i tržnica. Izraz je u broju 8, broju biznisa, novca, ekonomije, a Intimni broj je 2/11 broj druženja, drugarskih, prijateljskih, poslovnih i svakih drugih međuljudskih odnosa. Brojevi savršeno odražavaju bit onoga što je Harmica predstavljala tadašnjim stanovnicima.
Godine 1848. Harmica je preimenovana u Jelačić trg. Izraz je u broju 7, a Intimni broj je 6. Intimni broj još i odgovara tadašnjoj namjeni trga, ali broj 7, s osobinama dostojanstva, elegancije,ekskluzivnosti, samoće i kontemplacije nikako nije u skladu s djelatnošću tržnice. Prostor je postajao «gradskiji», na Manduševcu je izgrađena fontana, postavljen je Fernkornov kip bana Jelačića na konju.
No, krajem dvadesetih godina, tržnica je preseljena na obližnji Dolac, koji vibrira brojem 8 kao i Harmica, i predstavlja idealno mjesto za tržnicu i slične djelatnosti.
Poslije drugog svjetskog rata trg je preimenovan u Trg republike. Broj izraza je 9 iz 63, gdje broj 63 nosi u sebi vibracije žrtve. Broj 9 je inače odličan broj za glavni trg bilo gdje, a za Zagreb je posebno dobar, jer se brojevi 5 i 6 odlično slažu s brojem 9. Kao broj 9 donosi toleranciju, velikodušnost, vibracije sućuti, uvjete za bavljenje humanitarnim radom, ali i fanatizam, sklonost neredu i nemaru s novcem.
Trg bana Josipa Jelačića, kako se danas Trg službeno zove, zrači brojem 6 iz 69, gdje broj 69 donosi vibraciju materijalnog uspjeha i emocionalnog zadovoljstva, stvarajući uvjete za čast, slavu i sreću. Kao broj 6 ostvaruje ono što Zagreb nosi u srcu kao Intimni broj 6. Znači, Intimni broj Zagreba i broj Izraza glavnog trga u svojim se vibracijama potpuno podudaraju s brojem 6 , kao brojem Izraza RH.
I to bi sve bilo krasno kad bi se živjele samo pozitivne osobine broja 6. S obzirom da je glavni broj grada 5 u neskladu s brojem 6, potreban je stalni svjesni napor da se što više realiziraju pozitivne osobine broja 6. Kad toga nema, šestica je sklona pokazati i svoje negativne strane, a to je ono što se upravo i dešava zadnjih godina na Trgu.
Osobine tradicionalizma, koji je samo korak od primitivizma i provincijalizma, neki ni ne vide razliku, pretjerano zanimanje za tuđe probleme, lijenost, sporost, kič – a ne umjetnost, samovolja, neurednost – neki su vidovi življenja negativnih osobina broja 6.
Post je objavljen 24.03.2010. u 00:08 sati.