ogrlica trbušastih slova
teglica meda od kadulje i poljubac smokava
zaglavila sam na devetoj latici jutra
u čaši vode utopila sam žličicu razuma
obrazi su slani od riječi
pregrizla sam inicijale imena
između trećeg i četvrtog rebra osluškujem izdisaj sutrašnjice
moje si riječi pomiješala s ostacima zagorjelog ručka
i preko ramena bacila poput pahuljica
sad lutalice niz ulicu razvlače moje emocije
pojela sam pola limuna i odmahnula rukom
.
.
sreća je više od buketa balona
smijeha na trampolinu
plaže napuštenih puževih kučica
hm, da…vidjet ćeš
ako uspiješ iskopati glavu
iz pijeska očekivanja
Post je objavljen 23.03.2010. u 13:56 sati.