Marketing
Putevima Frankopana
Upozorenje: stavio sam zaista mnogo fotografija sa ovih utvrda koje su pripadale Frankopanima (osim Trsata i Grobnika) i ako nemate volje nemojte ni počinjati. Hvala.
Moram priznati pun sramote da u 26 godina koliko živim na Kvarneru tek sam ove subote otkrio čari Vinodolske doline, pomalo izoliranog svijeta od ostatka primorja jer je smješten između dva klanca što mu daje posebnu draž i identitet.
Krenuli smo ujutro u nastavak sa našim edukativno-poslovno-rekreacijskim izletom u potrazi za terenom koji bi kao ponuda mogao završiti u ministarstvu. Nakon što smo prešli Bakar digli smo se magistrale prema Meji i dostigli naš prvi cilj, kaštel Hreljin.
Parkirali smo kod groblja otkuda smo nastavili po šumskom putu gdje sam zapazio iskorjenjeno stablo pa sam morao uslikati tu silinu koja je iščušala tako snažan organizam. Ovdje je vjetar zaista opak.
Stvarno se žilavo držao za kamenje ali uzalud mu trud.
Ruševine se naziru iza drveća.
Kaštel je smješten na iznimno povoljnoj strateškoj točci koja je dominirala nad komunikacijama koje povezuju unutrašnjost Hrvatske preko Gorskoga kotara s morem i Bakarcem, u to vrijeme lukom Kaštela. Narodni naziv "Gradina" mogao bi ukazivati na prapovijesnu fazu a pomišlja se i na to da je bio dio lanca rimskih fortifikacija "Septem turres".
Godine 1255. postaje posjed knezova Krčkih, koji se od XV.stoljeća nazivaju Frankopanima. U Hreljinu je 1440. godine izdana glagoljska isprava kojom knez Ivan daruje zemlju pavlinima samostana Sv.Marije u Crikvenici. U XV stoljeću je Hreljin veće mjesto pa u njemu borave npr. i četiri svećenika.
U XVI. i XVII. stoljeću u posjedu je aristokratke obitelji Zrinski. U vrijeme provala Osmanlija prema Istri i Sloveniji značajnija im je prepreka. Nakon što je Beč pogubio zadnjeg Zrinskog, kaštelom upravlja austro-ugarska komora.
Od 1778. pod upravom je susjednoga Bakra. Nakon izgradnje Karolinske ceste, stanovništvo seli na obližnju lokaciju Piket. Godine 1789. ukinut je hreljinski kaptol a 1790. grad je napušten.
Novo naselje Hreljin.
Ispod Hreljina se nalaze terase omeđene suhozidima ili kako se kod Bakra zovu prezidi.
Nastavak autoceste za Žutu Lokvu gradi se punom parom.
Bakarski zaljev.
Krčki most ili Titov koji je ovaj dao sagraditi i dovršiti 1980. Zbog nebrige i očitog neinvestiranja u njegovo održavanje (ne zaboravimo da se prolaz na Krk plaća) planira se izgraditi most istočno od sadašnje pozicije i još pritom dovesti prvu prugu na jedan naš otok. Živili pa vidjeli.
Kraljevički škver.
Žao mi je kada baština propada ali ima nečeg lijepoga u tome da priroda preuzima natrag teren koji joj je nakratko oduzet.
Tlocrt grada, kojeg omeđuju nekadašnji bedemi, pokazuje nepravilnosti uvjetovane konfiguracijom tla. Najstariji dio grada, sam Kaštel, smješten je u jugoistočnom djelu. U nepravilnoj osnovi ističu se kvadratna i okrugla kula.
Kad me sljedeći put ljudi budu pitali ako sam pronašao kakvo zlato šaljem ih da traže stablo označeno sa slovom X.
Kripta u koju se nisam usudio ulaziti da mi se nešto ne uruši u glavu.
Beton kao krov zvonika nije estetski lijep ali barem štiti od vremenskih agensa..
Grad je imao sjeverni i južni ulaz. Uz unutrašnji plašt zidina izgrađeni su stambeni i gospodarsko objekti, sada urušeni. U centru naselja bila je crkva Sv. Jurja sa zvonikom - kulom na pročelju. Izvorno je bila jednobrodna a kasnije proširena. Uz nju je kapela Sv. Marije iz XVII. st. i to na mjestu starije crkvice Sv.Stjepana. Nedaleko kapele je gradska cisterna.
Krenuli smo dalje, ovaj put u samu Vinodolsku dolinu kroz Križišće (pogođeno ime jer mjesto ima funkciju raskrižja) pa ravno dolje prema drevnome Driveniku.
Drivenik nalazi se na brežuljku koji je naseljen još u prehistoriji. Toponim Drivenik spominje se još u tzv. Antoninijevu itinerariju kao jedan od sedam utvrda na području Vinodola.
Srednjovjekovna frankopanska utvrda je četverokutne osnove s ugaonim kružnim kulama, jednom polukulom te romaničkom branič-kulom koja je najstariji dio utvrde. Svoj konačni izgled gradina dobiva u XV. stoljeću kada se sklop pregrađuje i dorađuje.
Unutar same gradine provodila su se arheološka iskopavanja sve do živca.
Sa velikom žalošću moram konstatirati da sam uništio najdraže mi škornje i da je potrebno kupiti nove ako želim imati suhe noge. Ah.
Puškarnica.
Akumulacijsko Tribaljsko jezero.
Župna crkva Sv.Dujma XVII-XVIII st. Polovicom XVIII st. gradi se cesta Bakar-Novi Vinodolski te se stanovnici s brijega spuštaju u dolinu gdje se formira današnje naselje.
Ostavivši Tribalj iza nas i most koji prelazi Ričinu dolazimo do utvrde Badanj.
Čekali smo da Andrej navuče gojzerice samo da napravimo ovu fotku. Vukla nas je potreba za klišejem. A sad svi! 1,2,3 aaaaaawwwwh ...
Dok se uspinjemo prema Badnju možemo sa druge bande uhvatiti pogledom Grižane. Ako se potrudite možete vidjeti ljevo iznad novog naselja staru utvrdu koja se dobro mimetizirala sa okolinom.
Ričina.
Andrej misli da je po koncentričnom obliku utvrda iz ranog Bizanta no nema materijalnih dokaza koji bi to mogli potvrditi a Ranko Starac misli da je iz ranog srednje vjeka.
Nakon hitrog obilaženja malog kaštela spustili smo se prema autu i krenuli za Gižane preko Kostelja.
U centru Grižana dominira partizanski spomenik kao u cjeloj dolini pošto su ovdje njemci žarili i palili i tako potakli ovdašnje stanovnike na reakciju.
Nakon kave u kafiću Frankopan nastavili smo šetnju do utvrde a na putu nas je dočekala ova simpatična pasina željna pažnje ali pametan jedan nije išao za nama. Znao je da mora ostat čuvat kuću.
Ruševni ostaci gradine Grižane nalaze se iznad naselja Grižane, na kamenoj litici ispod stijena koje sa sjeveroistoka zatvaraju Grižansku dolinu. Ime dolazi od lokalne riječi "Griža", što znači "Živa stijena" - na kojoj je sagrađen Kaštel.
Prema arheološkim ostacima, pretpostavlja se da je lokalitet naseljen u doba Grka i Rimljana, kad su ovdje živili Iliri. U srednjem vijeku je za potrebe obrane prometnig pravca podignuta podignuta utvrda - u osnovi nepravilni četverokut s ugaonim kulama. Tlocrtna nepravilnost uzrokovan je nepravilnostima terena.
Kaštel se prvi put spominje 1288. godine kada slobodni predstavnici grada, zajedno sa drugim slobodnim gradovima Vinodola, sudjeljuju u donošenju Vinodolskog zakona - najznačajnijeg pravnog dokumenta na hrvatskom jeziku napisanog glagoljicom.
Kao i svi kašteli u rukama Frankopana, i Grižane ulaze u silaznu putanju sa padom obitelji u nemilost.
Ovo izgleda jako ozbiljno, kao da će se urušiti svakog trena ono što je ostalo od gradine. Nadam se da se to neće desiti i da će biti uviđajnih ljudi koji će to sprječiti.
Tribaljsko jezero sa ove bande.
U onom klancu se nalazi zaleđe Crikvenice a na pol puta desnog brda je Badanj iako je njega još teže naći golim okom jer je sačinjen istim kamenom kojim je okružen.
Crkva Gospe Snježne u Grižanama.
Trebalo bi uvest glagoljicu u škole...
Kakav bi to putopis bio bez barem jedne masline?
Sljedeći na tapetu je Bribir koji je totalno spaljen tjekom drugog svjetskog rata. Prije je bio mnogo veće mjesto s toga je običaj omladine da kaže da idu "u grad" tako nam je povedao jedan dragi barba ispred crkve.
Naravno i ovdje je spomenik partizanima sa imenima onih koji su dali život za slobodu svoga kraja. Odmah do njega su biste Josipa Skočilića i Tome Strizića, narodnih heroja.
U samom centru je bista Mihovila Kombola
Jel možete kakva su to zvona morala biti?
Frankopanska kula u Bribiru jedini je ostatak nekadašnjeg Kaštela smještenog u sjevernom djelu srednjevjekovnog utvrđenog grada. Služila je kao zatvor a puškarnice su izvorne sa svih četiri strana.
Ledenice, ono pravo što bi se trebalo iskopavati, cjelo jedno naselje u porušenom stanju sa crkvama. Problem je u tome što samo čišćenje bi zahtjevalo mnogo novaca a oni koji financiraju zahtjevaju odmah rezultate.
Pogled na Novi Vinodolski i na obližnju prehistorisjku gradinu gdje je i vidiokovac. Sve ukazuje da bi se odo ovg mjesta moglo učiniti nešto veliko naravno uz financijsku inekciju.
Oronulo i napušteno groblje podno brda, zanimljiv je taj suhozid sa ostacima crkve u sredini.
Napušteno groblje sa napuštenim naseljem u pozadini.
Pogled prema Klenovici a Senj je negdje pozadi, slutim ga iako ga ne vidim.
Novo naselje Ledenice sa prezidima iznad i poljanom gdje pasu koni vrani.
Svugdje raste kadulja pa sam ju stao ubrat za jednu meni važnu osobu..
Bili smo gladni i otišli napokon za Novi Vinodolski gdje smo slistili sve što se slistiti dalo pa smo malo prošetali po rivi gdje su biste Ivana Mažuranića i njegove unuke Ivane a odmah blizu bedem kasno-antičke utvrde koja bi se isto mogla istražiti, što bi se reklo "imbarazzo della scelta" ili neugodnost izbora pošto je na tako malo mjestu obilje povjesne i kulturne baštine. Ja se nadam kako moji sugađani uviđaju ogromni potencjal Primorsko-goranske županije.
Za početak je potrebo barem malo volje...
Post je objavljen 22.03.2010. u 19:56 sati.