Pregled posta

Parlafon i šifrarnik za vrata

Nekome će djelovati da skačem sa jedne na drugu temu, no zapravo ovaj blog više i nije slijedni prikaz kako se izvodilo već referat nekakvih iskustava u izvedbi pojedinih detalja, pa i faza.

Izvedba parlafona je definitivno nešto što se treba isplanirati u fazi instalacija. Tu prvenstveno mislim na vezu do svakog pojedinog stana (pa bio to i samo jedan). Kod parlafona se odmah prepoznaju dva mjesta. Jedno na ulazu u privatni prostor, a drugo u toplini doma. U dosadašnjem kratkom iskustvu sa parlafonu primjetio sam da može biti jako zanimljiv i kod kuća sa jednom obitelji recimo kada dođu nekakve dostavne službe, a ne mogu ući u dvorišni prostor jer se tamo nalazi npr. oštar pas. Naravno kada postavite ogradu i vrata koja se mogu otvoriti samo ključem (ili npr. šifrarnikom) oni niti ne mogu doći do tebe bez parlafona. Tipa netko ti pošalje preporučeno pismo i na njemu nema tvog mobitela kojim bi te poštar pozvao, te on nema druge nego ostaviti one žute pozive u poštanski sandučić.

Osim ta dva očita mjesta, često postoji i treće mjesto, a to je izvor struje, odnosno mjesto gdje će se smjestiti nekakvi transformatorić. Sve se to može lijepo isplanirati, no ako fulate u početku kasnije imate naknadne instalacijske radove koji ne moraju biti baš lijepi. Naravno za točnu konfiguraciju je bitan odabir i samog proizvoda. Mi smo se odlučili za rješenje talijanske tvrtke Urmet i to smo odlučili nabaviti preko zagrebačke tvrtke Osor Promet i moram priznati da je to bilo jako dobro iskustvo. Naime, dosta puta sam kontaktirao sa njihovim električarem, još dok smo odlučivali oko nabave i instalacije kabela, te oko same ugradnje i bio je prilično susretljiv. Ne trebam spomenuti da sam ga zvao dvije-tri godine kasnije nakon što smo proizvod nabavili, a to je ovdje u Puli teško nači, pošto u manjoj sredini zapravo takvi majstori 'čuvaju tajne zanata'. Odlučili smo se za slušalice Atlantico i portafonsku seriju Sinthesi.

Naš konačni sustav se sastoji od brave (el. prihvatnik koji zapravo nismo kod njih nabavili), prijemnika (sa mikrofonom), tipkala (za poziv stanovima), šifrarnika (za otvaranje vratiju bez ključeva), napajanja (transformatora) i slušalica (po stanovima). Postoji još i mogućnost spajanja slušalice (možda sa nekim dodatkom) na zvono ispred vratiju svakog stana, pa onda imate jedan zvuk za zvono parlafona i drugi za zvono. Mislim da za tu soluciju je potreban još jedan dodatak, tipa generator zvuka ili nešto slično, no nismo se odlučili za takvu soluciju, premda gledano unazad bilo bi zanimljivo imati sve to ujedinjeno u jedno rješenje, jer ovako imamo dodatno zvonce u stanu. Naravno trebalo bi vidjeti koliko bi koštao taj dodatak po zvučnom mjestu u odnosu na klasična vulgaris zvonca. Mi se nismo odlučili za njih.

Ima tu još jedna odluka vezana za fazu izgradnje. Naime ovi audio sustavi dolaze u dva rješenja tipa 1+N i 4+N. Jedan i četri predstavlja broj zajedničkih žica koje idu do svake slušalice od centralnog prijemnika. N je zapravo odraz nedefiniranog broja slušalica. Generalno zbrojem se dobije ukupni broj žica koje idu iz prijemnika, a ne broju do svake slušalice. Do svake slušalice ide ili 2 (1+N) ili 5 (4+N) žica. Mi smo odabrali 1+N rješenje premda sada ne mogu staviti ruku u vatru točno zašto. Onako daleko po sječanju je bilo zbog jednostavnosti izvedbe, možda je i električar to preporučio, jer nama je tada to bilo svejedno. Generalno sustav 1+N se koristi kod zamjene postojećih starih sustava koji su bili u tom stilu, a 4+N kod novogradnji.

Minimalna debljina žice je u biti bio bitan podatak i po preporuci električara se radilo od 0.6 mm2 presjeku. Možda smo nju ugradili, a možda 0.75. Stvarno je to davno bilo. Ovo je važno jer nakon ugradnje obično više nema promjene. U praksi centralno mjesto vam je taj prijemnik, gdje se dovodi 12 volti sa napajanja, od kojeg se odvodi napajnje do slušalica (važna napomena električara je bila da napajanje uzmemo sa prijemnika, a nikako sa transformatora zbog mogućih šumova), signal do slušalica, te napajanje za električnu bravu. Sam šifrarnik je defakto neovisan modul, ali koji se napaja sa 12 volti pa se koristi isti transformator. On nema ostale veze sa odabirom parlafonskog sustava, osim što sve lijepo fiti u te njihove plastike za ugradnju i sl. To vam može biti zanimljiv podatak ako želite ugraditi šifrarnik, a nemate Urmetov parlafonski sustav. Već sam par postova prije spomenuo da smo imali takav šifrarnik u zgradi gdje smo živjeli i nevjerojatno je koliko je praktičan.

Sa šifrarnikom dođu upute na engleskom i hrvatskom jeziku i kao zanimljivost mogu istaknut da hrvatske upute imaju grešku (fali jedan korak), tako da sam se dobro čudio. Prvo sam podesio koristeći engleske upute, i kada sam htio dodati još jednu šifru (sada gledajući hrvatske) nije išlo. Inače može se isprogramirati čak 22 šifre i ima mogućnost otvaranja dvije sklopke uz koje se mogu vezati te šifre. Mi smo jednu sklopku vezali uz ulazna vrata, a imam plan jednog lijepog dana pozabaviti se da mogu sa šifrom otvoriti i jednu kliznu kapiju. Vjerojatno bi se odmah pozabavili time da nije napajanje parlafonskog sustava na 12V, a automatike za kapiju 24V, no ništa strašno za rješiti pomoću npr. dodatne sklopke. Samo što nam sada to doista nije bitno. To sam vidio kao interesantnu mogućnost kada mi dođu prijatelji pa da mogu sami otvoriti kapiju kako bi parkirali u dvorište, jer mi za otvaranje kapije imamo daljinske ključeve.

Post je objavljen 22.03.2010. u 10:09 sati.