evo moga intervjua s lidrana, ukratko nisam prosla... mislim da je malo preozbiljno i nema ono nesto, ni meni se ne svida nes posebno, no opet, drag mi je jer imam jako lijepe uspomene dok sam ga radila =) btw. ovo je neispravljena verzija dakle ima puno mjesta gdje imaju gramatičke greske i pitanja nisam prebacila u onaj vi oblik (nije mi se dalo)... ma evo vama da prosudite... budite brutalno iskrene...
da, naravno umalo zaboravih, ovo je intervju s jednim mladim glumcem: Stjepanom Perićem. kako da vam najlakse objasnim tko je to... filip iz najboljih godina... il ak vas fakat jako zanima (u što cisto sumnjam) odite i upistite u google stjepan perić i izbacit će vam sve sta vas zanima (osim ima li curu :P ja bar to nisam nasla)
U kakvom Vam je sjećanju ostala Treća gimnazija?
Ostala mi je u jako dobrom sjećanju. U III. sam upoznao neke ljude koji su dan danas uz mene i tu najprije mislim na svoje prijatelje. Tamo sam imao prve ljubavi, a i naučio sam neke stvari. U srednjoj mi je bilo lijepo, ali sad mi je ljepše. Protivnik sam svih onih silnih zaplašivanja da će na faksu biti grozno. Ustvari tada ćete svi biti pametniji, ljepši i raditi ćete ono što stvarno volite i moći ćete puno slobodnije raspolagati slobodnim vremenom. Svaka čast srednjoj, ali faks je zakon =)
Nakon Treće upisali ste studij Prava, no ubrzo ste odustali i upisali Akademiju dramskih umjetnosti. Kako je došlo do takvog preokreta i kako su vaši roditelji reagirali na to?
Na Pravo sam krenuo s mišlju da s tim poslom mogu dobro zaraditi, ali to nije bilo nešto što volim i onda sam krenuo za onim što voli – glumom. Mama me odmah u potpunosti podržala, a tata je na početku bio malo skeptičan, jer su i on i moj djeda pravnici i to zanimanje je bilo kao neka tradicija u obitelji, no ubrzo je shvatio da mi to jako dobro ide i pružio mi je maksimalnu podršku.
U Trećoj ste išli na dramsku grupu, jeste li tada otkrili tu ljubav prema glumi ili je to postojalo još od prije?
Pa od malena ( točnije od sedme godine) kad sam dobio kameru fascinirao me film pa su tako počeli zanimati gluma i režija, a na dramskoj sam definitivno vidio da u tome ima nešto što me jako zanima. Ne mogu reći da se to tamo probudilo,ali tamo sam tu ljubav prema glumi potvrdio.
I kakve su uspomene iz tog razdoblja, neka anegdota s Lidrana?
Zapravo i ima. Radili smo jednu predstavu i dobili novi tekst. Profesorica Ilić je rekla: „Vi radite, a ja ću doći vidjeti kako vam ide“. Kako se nikome nije svidio tekst, mi smo počeli sami nešto raditi i napravili smo nekakav potpuno drukčiji, izmišljeni tekst. To zapravo nije ni bio tekst nego recitirana improvizacija. Profesorici se to svidjelo i s time smo išli na Lidrano. Na kraju smo bili jako tužni kad nismo prošli (bili smo prvi ispod liste).
Glumio si i u kazalištu i na TV (serije) pa što ti je draže?
Ni jedno no drugo. Film mi je najdraži jer ima puno veću moć nego kazalište. Na filmu možeš više toga pokazat, iako mislim da je teže glumiti u kazalištu što sam iskusio i na vlastitoj koži. U jednoj predstavi sam bio dva i pol sata ,od početka do kraja, na sceni. Tamo se ne smije dogoditi pogreška jer nema
„ok, idemo još jednom“ što ima na filmu. Tv je tu između jer nije toliko kvalitetan i detaljan kao film.
Rekli ste da je u kazalištu puno teže raditi jer ne smije se dogoditi pogreška, pa da li vama (glumcima) jako smeta ako npr. netko u publici komentira il nešto slično, uglavnom kad nije tišina?
Ja mislim ga je odgovor u tome da ako si ti totalno uživljen u neku ulogu da te ništa ne može omesti. Ipak mislim da su neke stvari poput kašljanja, smijeha ili međusobnih komentara nešto normalno. Nemojte ovo sad krivo shvatiti, ovo nije otvoreni poziv da komentirate tokom predstave (smijeh). Naravno da je tišina poželjna, ali ne znam da li to stvarno dekoncentrira glumce. Ali ima tu još jedna stvar, kada je nešto napeto, iskreno, i puno emocija, onda je takva tišina da ne čuješ škripanj i nikome ne pada na pamet uopće slušat osobu do sebe koja ti želi nešto reći jer ni on isto neće ništa reći nego će samo gledati. I to su ti trenutci u kazalištu koji su magični.
Glumio si u HNK-u, to je jedno od najprestižnijih kazališta u Hrvatskoj, pa kako je došlo do te uloge (Werther, Patnje mladog Werthera)?
Za ulogu Werthera bio sam pozvan na audiciju, no to nije bila prva uloga u HNK-u. Prvu ulogu u HNK-u sam dobio još prije. Bilo je to na četvrtoj godini Akademije. Svaki dan smo imali scenski govor u pola tri. Ja sam, ne znam zašto, taj dan sam došao u pola dva. I tako sam sjedio tamo, mislim si gdje su svi i onda je došao jedan kolega. Mi smo počeli nešto pričati i on mi kaže da se vrača s audicije iz HNK-a. I tako ja malo razmišljam i odem ja u HNK, prvi kat gdje se održavala audicija. Tamo mi je otvorila neka ženu, koja mi je izgledala kao neka gospođa iz ureda, i ja nju pitam:“ oprostite gdje je audiciji“ na što mi je ona odgovorila pa ja sam audicija. To je bila Matea Pleja, Audicija je trajala pet dana i svaki dan je otpadalo još i još glumaca. Na kraju smo ostali još jedan glumac i ja. Zadnji dan došao spreman i rekao sam da ja to mogu, hoću i znam i da mi izvoli dati tu ulogu. Nakon toga ona mi je pružila ruku i na tečnom hrvatskom( inače je bila slovenka) rekla „može druže“. I to je priča kako sam ja dobio prvu ulogu u HNK-u.
Imaš neku ulogu koja ti je bila posebno draga?
Svaka mi je uloga na neki način draga, neki trenutak ili neki dio te uloge. Draga mi je uloga u filmu „Show must go on“ koji će izaći 2010. Draga mi ta uloga jer tamo ima jedan kadar od tri minute u kojem me kao prati kamera. To je snimano u dijelovima tako je dio sniman kao u nekoj Big Brother kući, zatim sam na Visu u tunelu i onda na gradilištu u Zagrebu. Na kraju će se montažom to sve staviti u jedan kadar. Mislim da će to biti za hrvatski film jako iznenađujuće.
A jesi li ikada razmišljao o režiji?
Jesam, i definitivno ću se u budućnosti više time baviti time jer mislim da je redatelj veći autor nego glumac.
A je li bi režirao film po nekoj poznatoj priči ili bi to bilo nešto izmišljeno?
Svejedno mi je jer tražim jednu lijepu kratku priču o ljubavi. Htio bih napraviti nešto stvarno toplo nakon čega bi se ljudi malo zamislili, da im to pošalje neku jako lijepu poruku i da im bar na trenutak to bude u glavi .
A u filmu koji ti je najdraži žanr za glumu (komedije, drame..)?
S obzirom da sam tu u Hrvatskoj gdje nas je prilično malo, radim i jedno i drugo. Možda mi je lakše glumiti komediju, ali po žanru filma više volim glumiti u drami.
A kako izgleda jedan dan u životu glumca?
Pa, svaki dan je drukčiji. Naš posao je jako živ, imaš nekad tjedan dana da ne moraš ništa raditi,onda imaš dvanaestosatni radni dan, zatim imaš jedan dan ideš po uredima vezano za ugovore i uloge i slično. To se meni inicijalno svidjelo; još sam u Kušlanovoj, dok sam sjedio u klupama, razmišljao pa mogao biti glumac, nemaš fiksno radno vrijeme, zarađuješ onoliko koliko si dobar, dobro mi ide i lagano je. Jedino sam se zeznuo, nije baš lagano.
Rekli ste da nemate fiksno radno vrijeme, pa kako uspijete uskladiti sve obveze?
'Ko prvi njegova cura. (smijeh). Pa točno tako. Kad dobijem datum predstave ja si to lijepo zapišem, a idući koji nazove ako kaže taj datum ja mu lijepo objasnim da ne mogu tada i dogovorimo se za neki drugi dan i tako se to sve posloži. To često zna biti jako čudan raspored, ali funkcionira.
Kakvi su planovi za budućnost, u kojim filmovima i serijama ćemo te moći vidjeti uskoro?
Prvo radim jednu predstavu koja je „working progress“ znači ne radi se po tekstu i ona će izaći krajem godine, zatim sad idući tjedan snimam jedan film sa Sarom Hribar kojoj imam glavnu ulogu. Zasada je radni naslov „Jenny te voli“, što je naslov pjesme od Gaby Novak. Nadalje, možda se početkom vratim godine u Najbolje godine i onda ću raditi jednu seriju na ljeto.
Sad kad si spomenuo ljeto, jesi li sudjelovao na nekim ljetnim igrama?
Sudjelovao sam na Riječkim filmskim noćima i Dubrovačkim ljetnim igrama. Na Dubrovačkim ljetnim igrama sam nastupao u predstavi „Dundo Maroje“, s ulogom Mare. U principu baš i ne volim te ljetne manifestacije jer je ljeto za mene vrijeme za odmor nakon naporne radne godine.
A što misliš o glumcima koji nisu završili akademiju?
Stvarno ništa protiv njih, postoje mnogi dobri glumci, a da nisu završili Akademiju. Završena Akademija ništa ne garantira, ako imaš taj neki Bogom dani talent, onda to imaš i bez završene Akademije. Naravno, mladima koji se odluče za glumu savjetujem da završe Akademiju zato što im ona da neka oruđa i alate jer je na kraju krajeva gluma ipak neki posao koji treba naučiti.
Kritika je jedna od stvari koja prati vaš rad, pa kako doživljavate te kritike, uvažavate li kritike ili mislite da je mišljenje nekog kritičara njegovo mišljenje, a ne zapravo mišljenje publike?
Reakcija publike je najtočniji pokazatelj je li predstava dobra ili loša. A što tiče kritičara… U principu kritike ne doživljavam osobno. To ne bi smjelo utjecat na moj rad jer onoga trenutka kada podlegnem pod utjecaj kritičara izgubit ću taj neki svoj smjer. Jednom davno prije dobio sam jednu negativnu kritiku i to me jako pogodilo i onda sam nakon dvije godine glumio u istoj predstavi i od istog sam kritičara dobio najpozitivniju kritiku. Dakle, reakcija kritičara je samo relativna.
Smatrate li se sretnom osobom, mislim mlad ste uspješni radite posao koji volite....?
Pa smatram se sretnom osobom. Baš sam nedavno o tome razmišljao. Na primjer, idući tjedan snimam jednu scenu u kojoj moj lik pjeva na karaokama i producent mi je dopustio da si sam izaberem pjesmu koju ću pjevati. Tako sam ja proveo tri sata tražeći po Youtubu ljubavnu pjesmu koja bi odgovarala mome liku. I baš sam si razmišljao evo ja sam tu već tri sata, slušam ljubavne pjesme i to je dio mog posla. Ništa mi ne fali i baš mi je lijepo =)
I za kraj je li bi poručio što mladima?
Savjetovao bi im da budu hrabri, ako im se sviđa netko u školi da poduzmu nešto vezano za to jer se hrabrost uvijek isplati. Također rekao bi im da uče jer će kasnije sve što nisu naučili morati nadoknaditi. I naravno neka uživaju u ovom razdoblju.
Post je objavljen 21.03.2010. u 21:43 sati.