Živimo u društvu u kojem većina istospolnost partnera smatra ogromnom preprekom za ljubavnu vezu. Svojim neprijateljskim stavom, ta većina zapravo oblikuje tu prepreku, ili barem višestruko nadograđuje njenu biološku pozadinu, preuveličavajući i nadodajući probleme. Ipak, postoje i mnoge druge prepreke s kojima se ljubav suočava, nerijetko i veće od ove, a onda, sometimes love just ain't enough.
Prvo, udaljenost. Žive li zaljubljeni na različitim krajevima svijeta (pa i na različitim krajevima države) ili se jedno svakako namjerava uskoro odseliti daleko te nitko nema mogućnost / namjeru odstupiti od svojih planova i upustiti se u preseljenje koje može drastično promijeniti njegov život, ljubav, dakako, ne može imati budućnosti, a onda prema mišljenju mnogih ni kratkoročnog smisla.
Drugo, generacijski jaz. Naravno, "na isto valnoj duljini" mogu se naći ljudi vrlo različitih dobi. Ne postoji čvrsto odrediva razlika u godinama iznad koje sama pojava ljubavi postaje apsurdna, ali u slučajevima gdje jedno drugom može biti roditelj (ili i više), javljaju se mnoge praktične poteškoće. Ako se sve drugo i prevlada, neumoljiva je biološka činjenica da će jedno ostarjeti i umrijeti dok drugo još bude u lijepim godinama – opet, nema budućnosti.
Treće, i po mom mišljenju zapravo najbitnije: sretna zauzetost. Ako je barem jedno u sretnom braku ili dugoj vezi, drugo nema uopće što pokušavati ni čemu se nadati. Takvu sigurnost nije pametno ugrožavati zbog strasti koja se lako može pokazati prolaznom, a varanje je nepošteno i bezobrazno prema dugoročnom partneru. Osobno smatram da je to jedina prepreka protiv koje nikad ne valja ići.
Osim ovih najvećih prepreka, javljaju se i mnoge druge, koje više ovise o stavovima i prioritetima upletenih pojedinaca i njihove bliže okoline. Naprimjer, religija. Ako su oboje vjernici "samo na papiru", dogovor nije preteško postići, ali ako je barem jednom njegova religija vrlo bitna, ili mu je bitno mišljenje okoline kojoj je bitna, to može postati nepremostiva prepreka. Ima primjerice zagriženih katolika koji bi praktički jednako teško prihvatili da im se kći uda za muslimana kao i da se "uda" za ženu. Slično je s različitom rasnom ili etničkom pripadnošću, razlikama u društvenom statusu (obiteljska pozadina, zanimanje, imovinski status)... svaka razlika može postati uzrok razdora ako je uključenima bitna (čak i "banalna" pitanja poput vegetarijanstva, pušenja, sporta, kompjuterskih igrica... za neke mogu biti ključan eliminacijski faktor).
No, dakako, nije sve tako crno. Mnogi parovi uspijevaju nadvladati neku od ovih i drugih prepreka, a neki čak i kombinaciju više njih. Ponekad je moguće premostiti pola svijeta ili pola života. Ili, if I were a carpenter, and you were a lady, i tada je ljubav ponekad moguća. A u usporedbi s nekim od tih situacija, spol se čini najmanjim "problemom".
Post je objavljen 21.03.2010. u 16:52 sati.