Poplave, potresi i suše, vulkani, ludi vođe, nuklearno naoružanje. Sve su to recepti koji bi u bilo kojem scenariju mogli biti opasni po preživljavanje čovječanstva, a upravo je o tome pisao i poznati prorok Nostradamus, navodi se u tekstu na internet portalu net.hr. Na temelju primjenjivanja suvremenih algoritama u knjizi „Nostradamusov kod“ objavljen je smak svijeta koji bi se trebao odigrati između 2007. i 2012. godine.
Autori knjige identificirali su „ludog vođu“ s Bliskog istoka kao Osamu Bin Ladena, koji bi se trebao domoći nuklearnog oružja i njime napasti Europu. (Zna li itko što se u stvari zbiva s nuklearnim pokusima u Iranu?!) Jedna od tih bombi trebala bi završiti i u Sredozemnom moru i zatrovati sav život. Ostatak nuklearnog arsenala trebao bi biti iskorišten za napad na Rim, stari cilj islamista.
No, problemi ne prestaju s ludim vođom, koji će samo poslužiti kao uvertira za dolazak Antikrista. Antikrist bi trebao iskoristiti djelovanje ludog vođe za preuzimanje kontrole nad svijetom. U igri je i „crni papa“, u kojem mnogi vide američkog predsjednika Baracka Obamu. Nakon smrti crnog pape, koja će doći uskoro, u isto vrijeme u kojemu se u „Nostradamusovom kodu“ predviđa gospodarski krah SAD-a, vlast bi trebao preuzeti Antikrist, koji će iskoristiti nastalu situaciju da bi zavladao Azijom i Bliskim istokom, a to je početak Trećeg svjetskog rata i kraja svijeta.
Cijelo razdoblje trebala bi popratiti serija prirodnih katastrofa, posebno poplava i potresa, koji će od SAD-a napraviti nešto kao zemlju Trećeg svijeta. Iako, uloga Obame i nije sasvim jasna. S jedne strane ga se smatra tragičnim crnim papom, a s druge strane postoji uvjerenje da je upravo on Antikrist.
O Trećem svjetskom ratu, koji bi trebao započeti baš 2010. godine, nakon sukoba u Hindustanu i pokušaja atentata na četiri državnika, govorila je i poznata bugarska proročica, Vangelia Gušterova, poznatija kao Baba Vanga, iscjeliteljica i vidovnjakinja, koja je za svog života prorekla brojne katastrofe, među kojima su i početak Drugog svjetskog rata, potonuće ruske nuklearne podmornice Kursk te napad na Svjetski trgovački centar (WTC).
Proročanstva su tradicionalno nejasna, ali imaju dovoljno poveznica s današnjim vremenom da neki misle kako stojimo na samom početku Otkrivenja, tvrdi net.hr.
Sve navedeno, treba uzeti s ozbiljnom rezervom, jer vjernici znaju da je sudbina svijeta u Božjim rukama. Knjiga Otkrivenja ili Apokalipsa, posljednja u Bibliji, viđenje je svetog Ivana apostola koji je piše na otoku Patmosu i zaključuje izvještajem o tisućugodišnjem Kristovom kraljevstvu i konačnom pobjedom i sudom nad Sotonom.
To je knjiga puna simbolike koju mnogi tumače na različite načine. Po nekim bibličarima, svako vrijeme ima svoju Apokalipsu. Ipak, svi se slažu kako Ivan Vidjelac poručuje svojim povijesnim čitateljima i kasnijim vjernicima da će nepobjedivi Babilon pasti, a religija koja mu služi bit će zgažena tijekom povijesti koju vodi Bog.
Sjetio sam se ovim povodom i svoga prvoga novinskog teksta kojega sam objavio davne 1984. godine u listu MI, u broju 2(20). Naslov članka bio je „A što ako do toga dođe?“ Prenosim ga gotovo u cijelosti.
Ovim svojim mislima i razmišljanjima o događajima u svijetu općenito, o stanju ljudskog duha u gotovo svim područjima čovjekovog djelovanja, od rada do umjetnosti ili sporta, naprimjer, ne bih želio nikoga uznemirivati, a isto tako niti nametnuti svoje objašnjenje ili preporuke.
Staro je kršćansko pravilo naših dobrih benediktinaca: Ora et labora – Moli i radi. Isto tako kaže i narodna poslovica: Radi kao da ćeš sto godina živjeti, a moli kao da ćeš sutra umrijeti. Nijedan kršćanin neće odbaciti nikada ova pravila, ljubeći svoj križ koji milošću Božjom nosi kroz život. To dosljedno provođenje kršćanskih načela poglavito je aktualno danas u ovim teškim vremenima. Zašto teškim vremenima?
Živimo u vremenu kada je čovjek proniknuo u srž mnogih prirodno-znanstvenih, tehničkih i inih sadržaja. Toliko je čovjek ušao u područja različitih djelovanja, da je njegov razum otkrio gotovo sve zakone, i u svemu je postavljen kao upravitelj svega.
Ušao je razum, ali čovječji, a razum Stvoritelja, Velikoga Boga, uopće se ne spominje u mnogim ljudskim istraživanjima. Čovjek je zanemario Boga u svomu životu. Odbacio ga je kao nepotrebnog. O duhovnom životu uopće se ne razmišlja. Takva dekadencija duha navlastito je nazočna u umjetnosti. Dovoljno je obići malo moderne izložbe u bilo kojoj galeriji. Ili poslušati novija glazbena djela. To više nije smiješno. Dapače, žalosno. Tako je eto napredak znanosti i tehnike na posredan način uništio stvaralački duh u ljudima.
Najžalosniji napredak industrije ostvaruje se u mnogobrojnim dostignućima najnovijeg arsenala oružja. Tu nema više ni govora o konvencionalnom oružju, već o raketama, atomskim, nuklearnim bombama. Novac se troši na oružje koje će uništiti svijet, a već ubija veliki dio stanovništva, i to onih gladnih dok se goleme svote novca čak sve više i više troše u vojne svrhe. A gladnih je ljudi također sve više. Isto tako sve više je onih koji su progonjeni radi pravde, ili zbog ideja koje se ne slažu s idejama vođa ovog svijeta. Njih tješe Kristove riječi: „Blaženi progonjeni radi pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko“.
I tako iz dana u dan. Duhovna i moralna kriza rastu. Mnoge ljude to nažalost ne zabrinjava. Njih zabrinjava samo ekonomska kriza. No i ona je tu. Nazočna je sa svim svojim posljedicama. I kako je nevoljni čovjek odlučio da olakša svoje tegobno stanje? Evo njegovih zahtjeva: „Dajte nam zabave, i to lude zabave i bez granica. Srušite nam moralne granice, to su kršćanske predrasude“.
A zaboravljaju doba velikih ekonomskih kriza tridesetih godina. Zaboravljaju da je to također bilo vrijeme ludih zabava i provoda. A samo nekoliko godina kasnije započeo je najkrvaviji rat u ljudskoj povijesti.
Mnogi ljudi danas ne shvaćaju ozbiljnost situacije u kojoj se nalaze. Uopće ne razmišljaju ozbiljno o mogućnosti izbijanja trećeg svjetskog rata. A što ako do toga dođe?
Rekao sam na početku da ne bih htio nikoga uznemiriti, niti uplašiti ovim razmišljanjem. (Ono je ipak uglavnom subjektivno.) Kršćanin se ne treba bojati ničega, dok moli i radi. A da naša nada bude postojanija, da ostanemo i dalje vjerni Bogu, a ne pokvarenom svijetu, imamo veliku pomoćnicu, Mariju.
K' njoj se utecimo i pobjedit ćemo ovaj svijet, pobijedit ćemo Sotonu. Jer sve ono što nam na iskrivljeni način pruža svijet, to su đavolske zamke. No, žena obučena u sunce, petom će mu zgaziti glavu. Stoga se pouzdajemo još više u Mariju, Majku Crkve, koja neka čuva svijet od teških nevolja.
I da se vratim u današnje vrijeme, čini mi se kao da je jučer bilo kad sam prije četvrt stoljeća pisao navedene retke. Ako zanemarimo formu, odnosno stil članka, nije se mnogo toga promijenilo u svijetu oko nas. Takav je barem moj doživljaj. Opet smo u ekonomskoj krizi, kao prije 25 godina, manje, više isti ili slični ljudi kroje sudbinu čovječanstva.
Mi Hrvati smo jedan krvavi rat, devedesetih, već preživili, a hoće li se opet negdje u svijetu opasno zaratiti, poput Bliskog Istoka, Afganistana, Iraka, da spomenem samo najopasnija žarišta sukoba, to samo nebo zna.
Unatoč svemu, zadnju riječ u povijesti svijeta ima jedini Bog, onaj koji je sve stvorio i održava na životu. Nikakvi Nostradamusi ni slični vidovnjaci ne mogu ni na koji način svojim proročanstvima utjecati na sudbinu čovječanstva.
Ostaje ipak činjenica, da je Apokalipsa otvorena knjiga, i da mi zapravo ne znamo što se i koliko od Ivanova viđenja u stvari dogodilo, a što se tek ima zbiti. Najvažnije je od svega biti u miru s Bogom i s ljudima, pa neka se ruše carstva i svijetovi, onome tko vjeruje, nada se i ljubi, sve se na kraju okreće na dobro.
Umjesto zaključka, navodim razmišljanje Hansa Jonasa, objavljeno u katalogu izložbe „Veliko da životu – ljudsko dostojanstvo i bioetički izazovi“, koja se do konca ožujka održava u HAZU – palača Milesi u Splitu, u okviru međunarodne manifestacije Dani kršćanske kulture, u organizaciji Verbuma.
„Apokaliptički potencijal tehnike - njezina sposobnost da dovede u opasnost opstanak ljudskoga roda ili da našteti njegovoj genetičkoj cjelovitosti... - postavlja metafizičko pitanje s kojim se etika nikada prije nije susrela, tojest mora li i zašto postojati čovještvo, zašto bi se čovjek morao sačuvati takvim kakvim ga je evolucija načinila, zašto bi se moralo poštivati njegovo genetsko naslijeđe, zašto bi uopće trebao postojati život?“
Vrijeme je da se naša civilizacija ozbiljno upita oko odgovora na rečeno pitanje.
Post je objavljen 21.03.2010. u 14:26 sati.