Marketing
Da se ne zaboravi ili kako od drzave napraviti ...
Evo malo duzega teksta za one sa kratkon memorijon
Bilo je to na brdovitom balkanu, pocelo je veliko komesanje, domino je stiga i na ova bespuca i pomeja komuniste sa vlasti.
Svi su glasali kontra komunista.
I ja san.
Pobjedija je Franjo T.
Franjo je obecava brda i doline. Svi su ga slusali i virovali mu.
Pa san na baketinu. Ka frzelin. Zelen i naivan.
Dosa je upalit svitlo u lipoj nasoj, pa kako mu nebi virovali.
Iako je u svojin izjavama i spominja 200 familji i tretira opoziciju ka nepotrebni ukras demokracije, sve se to nekako provlacilo neprimjeceno.
Bili smo opijeni valon demokracije i “slobode” koju je nosila.
Pocelo se kuvat s srbima i na horizontu su se nadzirali tmurni i teski oblaci.
Prve pukotine na politickim potemkinovim selima novopecenog predsjednika izlaze na povrsinu.
Padaju prve tvornice i prvi radnici odlaze na biroe rada.
Umirovljenja i dokup radnog staza uskoro postaju glavne ekonomske aktivnosti.
Isisavanje novca od gradjana se nastavlja sa otkupon stanova, blokiranjem stednje (stara/nova), nametima i ko zna cime sve ne.
Zapocima masovna pljacka od strane HDZ-ovaca i njihovih poltrona. Pljackaske horde su se razlile lipom nason, ka smrdljiva kuga, ne stedeci nikoga.
Opozicija na celu sa Racanom mudro suti i ceka svoj povjesni trenutak.
Rat bjesni djielom ljepe nase, a sve lose u zemlji se pravda raton.
Zemljon vladaju bivsi pizzarioli, vlasnici pecenjarnica sa zeljeznickih kolodvora i “ljudi koji su zaduzili Hrvatsku mnogobrojnim patentima”.
U saboru, ikebana, koja se naziva opozicija, pocima slabasno i nemusto dizat glas kontra pljacke i unistavanja svega hrvatskog ali uskoro dobiva po prstima od samog Franje T., koji ih proglasava – citiram - “stokom sitnog zuba”
Istovremeno proglasava Hrvatski narod nesposobnim za vodit firme i tvornice i koristeci tu izjavu kao pokrice, prikazuje pretvorbenu pljacku kao prirodni proces u cilju spasavanja “posrnule privrede”. Cak ide toliko daleko, da proglasava "Hrvatsko gospodarsko cudo" !!
Na politickom planu, Dalmatinska Akcija biva neutralizirana bombama i pohapsena pod optuzbama da su sami sebi digli u zrak prostorije u kojima su radili.
Sindikate je razbilo i razjedinilo, vodje pokupovalo i tako otvorilo prostor za nesmetanu manipulaciju i otpustanja radnika bez ikakvih posljedica.
Preplasena retorikom i agresivnoscu jastrebova u vladajucin redovima, oporba se povlaci u svoje rovove i mirno osmatra kako se rastace jedina nan domovina.
Franjo T. se pobjedonosno vraca in New Yorka sa glavne skupstine UN, kad je nasa bandira dignuta ispred zgrade, a na sjedinci, Hrvatska primljena u clanstvo.
I pobjedonosno vice na glavnoj pijaci metropole – “Imamo Hrvatsku!!”.
Malo ko ga je onda svatija, jer on je u stvari vika da oni imaju Hrvatsku – on i jos 200tinjak familja, koje su po nekoj bozjoj providnosti i uz Franjinin blagoslov, odredjene da vladaju ljepom nason.
Padaju sve banke. Dokapitalizirane nasin novcem, prelaze za sitnu lovu u ruke stranaca, koji od tada kreiraju monetarnu politku zemlje.
Firme koje su ista vridile nakon pljacke i uspjele nekako prezivit, prelaze u ruke stranaca za sitnu/ nikakvu lovu, i od tada nan stranci kreiraju ekonomsku politiku.
Opoziciija sve to mirno promatra iz svojih rovova, u koje kadikad upadne koja sitna sinekturica koju in baci Franjo.
Zadovoljni su mrvicama.
Staz u saboru ide, smjesi se lipa penzija.
Zemlju ce ionako spasavat neko drugi.
Rat je iza nas, pljackaski pohod ne posustaje.
Hrvatska se mrezi ortackin ugovorima koji ce krojiti sudbinu zemlje u buducnosti.
Sva proizvodna aktivnost zamire.
Zivi su jedino skverovi koji se drze na zivotu radi socijalnog mira i nekolicine, u cilju gomilanja osobnog bogastva.
Opozicija i dalje mudro suti, narod niti da pisne, a kamoli da zableji na permanentno strizenje.
Nista!
HDZ hara zemljon ka svojon prcijon.
Priblizava se bioloski kraj naseg voljenog vodje.
Opozicija napokon vidi svoj sansu.
Simptomaticni su (tajni) sastanci Franje T i Racana.
Rezultati razgovora nisu nikada objavljeni ali nakon izbora ce se i te kako osjetiti.
Franjo T. je partija ka i svaki covik na ovoj kugli zemaljskoj.
Povjest ce ga valjda smjestit na pravo misto, iako je u kolektivnoj svjesti kod pola hrvata osta ka prvi predsjednik – skoro ka otac nacije, a u svjesti druge plovine ka bezobzirni autokrat i beskrupulozni pljackas koji je upropastija zemlju.
Vjerovartno je istina negdje po sredini, ali ostavimo to povjesti i buducin narastajima neka odluce, dok budu vracali kredite koje je diga on i njegovi nasljednici.
Cila je Hrvatrska stala iza opozicije na izborima nakon nove godine i pobjeda uopce nije bila upitna. Narodu je bilo dosta otimacine, arogancije, bahatosi i svega sta se vezivalo uz vladajucu stranku.
Za to su vrime skoro sve upropastili i zemlju tako temeljito unistili da buducnost i nije bila bas svjetla.
Ali na krilima obecanja i retorike, narod je plebiscitarno sta na stranu koalicije i izabrao ih da vode zemlju, na drugaciji nacin od HDZa.
Koncenzus hrvatskog naroda nikad nije bija veci.
Nade su bile velike, ocekivanja jos veca.
Ma koliko mraka bilo iza nas, svi smo nekako virovali da ono pravo tek dolazi, da ce napokon i nama krenit.
Prvo zasjedanje novog saziva sabora.
Oni tukac od Ante Djapica se naivno dize i predlaze amandaman na zakon o privatizaciji. Prijedlog je bija da pljacka i zlocini napravljeni u privatizaciji ne podljezu zastari. Biva glatko odbijen od strane SDPa i partnera.
Oooppaaa….od muke mi se otelo kad san to gleda i okrenen se Jedinoj i kazen – mozemo skupit prnje i otic vanka, ovde se nista nece prominit. Nahebali smo zajedno sa drzavon.
O kaznenom progonu kriminalaca koji su opljackali zemlju – niti govora, cak ih se postavlja za potpresjednike sabora.
Uzas!!!!
Ono malo sunca sta se bilo promolilo ispod tmurnih i olovnh oblaka ponovo biva zastrto , ovaj put za dugo dugo vrimena a mozda i zauvik.
Velika sansa koju je imala ova zemlja i mi ka njezini stanovnici, otisla je u nepovrat .
Dakle, to je bija rezutat razgovora i dogovora Franje i Racana.
I umisto da se nogira sve sta se sa HDZon dogovaralo i to objasni drzavnim interesom, koalicija je izgubila prvih 6 miseci na vlasti oko borbe za fotelja. Ka hijene , beskrupulozno su se otimali za svaku sinekturu, za svako direktorsko misto , za svaku stolicu u nadzornon odboru, protvrdjujuci Franjinu tezu o opoziciji kao stoci sitnoga zuba.
U tin danima mi se utroba okricala i bogava san na sva usta. Jedina nije bas bila u tome pa i nije bas ubirala o cemu se tocno radi.
A ja, ja san vidija oni vic – neka zadnji ugasi svitlo, jer sta se samostalne i slobodne drzave tice – to je bilo gotovo i nepovratno izgubljeno .
A imali su su apsolutnu podrsku ciloga naroda.
Mogli su napravit sta su tili.
Mogli su potrpat u zatvore one kriminalce, pokrenit ono malo firmi koje su ostale.
Mogli su vratit monetarnu politiku u nase ruke.
Mogli su ulit nadu u neku bolju buducnost.
Ali ne.
Oni su samo nastavili onde di su oni prije njih stali.
Pasalica je zaminija Linic. Umisto Kutle sada je na sceni bija Vrhovnik
O ostalima necu ni govorit.
Budimo posteni i dajmo koaliciji kredit jer razmjeri pljacke nisu bili isti ali istovremeno, u to vrijeme dolazi do nevidjene devastacije prostora, posebno u Dalmaciji.
Isto tako, realizacija projekta autoputa je kompletirana do Splita,
Nazalost, ta jedina lasta nije niti nagovjestila proljece.
Dakle, nista se nije prominilo.
HDZ se ponovo docepa vlasti, da dokrajci ono sta je zapoceja i koalicija nastavila.
Koalicija, koja se pocela raspadat od preuzimanja vlasti, radi svoje pohlepe i gramzljivosti, potpuno se izgubila sa politicke scene. HDZ je opet imao nesmetanu pasu i radija je sta je tija.
Umisto Franje ovi put su na sceni bili ljubitelji opera i tocnog vrimena. Rodjacke veze sa barbama iz metropole su ponovo postale glavna preporuka za sinekturu.
Iduca velika sansa za Hrvatsku je bila kad je za predsjednika SDPa izabran Milanovc.
Podrska SDPu je narasla na 72%.
Bilo je to 5 mjeseci do parlamentrarnih izbora.
Sa takvom podrskon izgubiti izbore moze samo amater i prepotentni sveznalica kakav je Milanovic.
U stvari, najveci gubitnik novijeg doba na nasoj politckoj sceni je bas on. Preuzeja je stafetnu palicu od Budise. Budisa je bar u mladosti napravija par pametnih poteza, a ovi nije zna niti mucat kad je tribalo, nego se bahato ita izjavama o samobitnosti SDPa i njegovoj sigurnoj pobjedi, ne dozvoljavajuci cak niti spekulacije o ikakvoj koaliciji za izbore.
Ne svacajuci ozbiljnost situacije i bit drzavnih prioriteta, ravnajuci se samo prema uskopartiskin interesima, odbijajuci koalirati i gubeci radi toga izbore, Milanovic je taj koji je zabija zadnju brokvu u kapsil neovisnosti i samostalnosti lipe nase.
Sumnjam da taj covjek svaca koliku je stetu nanija Hrvatskoj i njezinin gradjanima.
Eto i sada, nakon svega, krug se zatvara.
I ponovo se formira koalicija za preuzimanje vlasti.
Malo prekasno drugovi dragi.
Dalmacija vise nije niti na koljenima, lezi potrbuske, gmize po podu. Pola Dalmacije ce u sljedecem razdoblju ostati bez posla. Ni ostatak Hrvatske osin Istre, nije u boljoj situaciji.
Ka boomerang se vraca macehinski odnos metropole i centara moci prema ostatku Hrvatske.
U stvari, obisitnila se Miloseviceva zelja. Hrvatska je postala Zagreb i ono sta se vidi sa zagrebacke katedrale.
Ostatak zemlje je provincija, vukojebina.
Jedva vridno spomena, osin kad triba ubrat harac za debeloguze vlastodrsce.
I za kraj, pogledajmo sta je ostalo u ljepoj nasoj i zapitajmo se, imamo li pravo na ikakvu nadu za sebe, nasu djecu i unuke.
Financijski sustav – sve velike banke osim HBORa su u stranim rukama – stranci nan kroje monetarnu politku, ma koliko se Rohatinski busa u prsi da HNB to radi.
Ekonomija – sve firme koje nesto znace na trzistu su u stranim rukama, onaj jadni ostatak, u vlasnistvu Todorica i par tajkuna (koji se moraju vozat po ovin razrovanin cestama u ferarijima)
Komunikacije – sve kompanije su u stranom vlasnistvu. Monopol ili bolje receno kartel namece najskuplje cijene usluga u Europi.
Prirodni resursi – na putu unistenja ili prelaska u strane ruke – ostale su Hrvatske Vode, Elektroprivreda, more-otoci.....
Vanjski dug - dogodine se predvidja izjednacenje BDPa sa iznosom vanjskog duga. Ne triba bit nobleovac iz ekonomije da bi se svatilo sta to znaci.
Perspektiva nasih unuka – zanimanje i uz malo srice, i zaposlenje kao konobari ili sobarice. Za one uspjesne, radno mjesto u stranoj firmi za upola manju placu od one van granice.
Sindikati – razjedinjeni – usitnjeni, svaki baca glavu u pjesak nad tudjin problemima.
Sva busanja u prsi o nekakvoj samostalnosti i neovisnosti su odavna postali tlapnja, koja se spominje jos jedino u lektiri iz povjesti.
Muka mi je vise nabrajat…
Ima li ista lipoga, ista sta je ostalo a da bi mogli ostavit unucima….?
Malo i skoro nista…
Jos je gore pitanje - ima li u nas politicara koji moze nesto napravit za dobrobit ove zemlje?
Ja ga ne vidin i ne samo to, ne vidim nikoga za koga bi moga glasat i nadat se da ce bit bolje u buducnosti
Opet cu glasat protiv nekoga i evo nas opet, zatvaramo jos jedan krug koji smo otvorili prije 20 godin, a da se nismo makli s mista.
Dapace, uspjesno smo odradili velike korake unazad !
Svaka nan cast ka narodu.
Bolje nismo ni zasluzili!
Post je objavljen 22.03.2010. u 12:00 sati.