Vrata su se ponovno otvorila i Tom je izašao van. Okrenula sam se i stala.
-Daj, čekaj. Nije to što misliš.-, odmah se počeo pravdati.
-Pa ne mislim ja da je to išta. Baš me briga, radi s njom što hoćeš.-, rekla sam s lažnim smješkom. Njegovim je licem prošla neka tamna sjena. Malo sam se i prepala. Par puta je otvorio usta kao da će nešto reći, ali onda je samo prošao pored mene sa suznim očima. Pogledala sam u pod. Ubrzo sam se vratila u svoj ured i završila posao s Filipom. Odlučila sam pronaći Toma da mu kažem ono što sam mu htjela reći. To jest, pitati. Pokucala sam Johanni i pitala ju je li ga vidjela. Nakon onog nije. Pa gdje bi mogao biti? Izašla sam van iz ureda i vidjela ga kako sjedi na stolcu ispred nečijeg ureda. Dotrčala sam do tamo.
-Hej! Što radiš tu?- veselo sam rekla.
-Hej. Ma...samo sjedim.-, tužno je rekao ne podižući pogled s poda. Sjela sam pored njega.
-Što ti je?- pogledala sam ga. Podigao je glavu i pogledao me. Oči su mu bile nekako umorne.
-Maa...ništa.-, rekao je.
-Tom! Poznajem te. Ne laži. Što ti je.-, očešala sam se o njega.
-Ništa, stvarno. Vrijeme me sustiglo.-, nasmješio se. Zagrlila sam ga.
-Očito nekome treba zagrljaj.-, rekla sam, a on se naslonio na mene.
-Trebala si me nešto?- rekao je nakon par minuta.
-Ma...htjela sam te pitati nešto...ali nije tako bitno.-, rekla sam.
-Aha. Ma pitaj svejedno.-, rekao je i pogledao me.
-Ranije danas...rekao si da se ne možeš tako brzo promijeniti, jel.-, pogledala sam ga, a on je kimnuo glavom, -Tko...Mislim...Zašto bi se uopće trebao promijeniti?- nasmješila sam se.
-Zato...Zato što ti zaslužuješ bolje.-, tiho je rekao i pogledao negdje u stranu.
-Pa čuj...Možda, a možda i ne. Onda bih se i ja trebala promijenit. Zašto da se mijenjaš sam?- nasmijao se. Prvi put danas, valjda.
-Ne, gle. Već je vrijeme da se ja smirim. Mislim, toliko sam toga propustio. Onih stvari koje su moji vršnjaci već osjetili...ja sam osjetio tek s tobom. Počeo sam se ponašati romantično i tako tome slično. A to mi uopće ne ide.-, nije me ni jednom pogledao.
-Ja mislila da si profić!- našalila sam se.
-Ti ne možeš vjerovati koliko je to meni glupo. Inače. Ali kad se radi o tebi...nije mi bio bed. Baš naprotiv. Bilo mi je baš drago napraviti tako nešto za tebe.-, blago se nasmješio i pogledao me.
-Ajoj, pa nisam ni ja neki romantičar, nisi morao to sve ako...mislim, ako nisi u tom filmu, to je ok. Nisam ni ja.-, nasmješila sam se.
-Da, ali jednostavno je prekrasno vidjeti te...znaš, kad ti donesem cvijeće ili nešto. Iako to nije ništa puno i s obzirom na to da sam pun ko brod mogao bih se i više potrudit.-, nasmijala sam se, -Nekako... kad vidim kako te to obradovalo...osjećam se stvarno super.-, slegnuo je ramenima.
-Dobro. To je dobro.-, nasmijao se, -Opet...mogao si mi reći da se želiš promijeniti, pa pomogla bih ti!- pogledala sam ga.
-Kako sam ti trebao reći? Ljubavi, ja sad želim postati netko drugi. Aj pomozi.- tupo je gledao ispred sebe.
-Pa eto, već si napravio prvi korak. Zaljubio si se. To je početak svega.-, nasmješila sam se i čvršće ga zagrlila.
-Da, jako lijepo. Što mi to vrijedi kad ona mene više ne voli? Opet dokaz da uprskam sve.-, pogledao je u pod.
-Ne uprskaš sve. Uprskaš pola svega.-, nasmješio se, -A za ovaj drugi dio. Tko kaže da ona tebe više ne voli. Možda umire od želje da te poljubi tu, sad, pred svima i da ti oprosti sve, ali jednostavno nije spremna za tako veliki korak.-, rekla sam i naslonila glavu na njegovo rame. Sad sam ja više bila u njegovom zagrljaju nego on u mom.
-Kako to misliš nije spremna?- pogledao me.
-Kako da ti kažem. Ona...ona i njen ponos. Previše je ponosna.-, rekla sam i pogledala u stranu.
-Aha. A on je povrijedio njen ponos, jel.-, primio me za ruku.
-Je. Na žalost. I ona mu nije još spremna to oprostit. Ali...jednog dana...hoće.-, rekla sam i pogledala ga.
-Kad je taj jedan dan? On je nestrpljiv.-, nasmjiao se. Ustala sam se, pa je i on. Odvela sam ga u svoj ured, nema smisla pred ljudima izljevati ljubav. Sjeli smo na dvosjed i ja sam mu bila spremna sve oprostiti za samo jedan poljubac. Sjela sam bliže njemu.
-Ovo je sve što sam ikad od tebe tražila.-, rekla sam.
-Koje?- zbunjeno me pogledao.
-Ovo. Ovakav razgovor. Otvorio si mi se. Napokon.-, nasmješila sam se. Nakon par trenutaka i on mi se primaknuo. Okrenuo je glavu prema meni i primio me za ruku. Privukla sam glavu još bliže i blago ju zakrenula. Zatvorio je oči, a ja sam gotovo dotakla njegove usne svojima. Da, gotovo. I sve bi bilo savršeno da u tom trenutku nismo čuli lupanje po vratima. Otvorio je oči i pogledao ravno u moje.
-Ne misliš otvorit?- pitao me. Bio mi je tako blizu da sam mogla osjetiti njegov dah.
-Izvolite ući.-, rekla sam srednje glasno i digla se s dvosjeda. Ona žena je stajala pred vratima. Miranda, jel.
-Oh, dobar dan, Zara. I tebi isto.-, pogledala je u Toma, a ovaj je samo kimnuo glavom. U ruci je držala neke papire.
-Evo, ovo je novi oblik pravilnika. Po njegovom nalogu.-, pogledala je u Toma i kimnula glavom. Pogledala sam ga i ja i nasmješila se.
-O, super. Mogu li ga dobiti?- pitala sam ju pružajući ruke.
-Naravno. Evo ti. Vidimo se.-, rekla je, pružila mi pravilnik i napustila ured. Počela sam listati i očima prelaziti po tekstu. Nisam baš čitala, više samo preljetavala preko teksta. Nasmijala sam se.
-Što je ovo?- pogledala sam ga.
-Maa...Ono je stvarno bilo bizarno. Ja...Tražio sam male izmjene.-, nasmješio se.
-Male? Tražio si izmjenu od 50 stranica!- nasmijala sam se, -Hvala ti.-
-To je sitnica.-, rekao je sramežljivo. Onda je netko upao u ured.
-TOM!- viknuo je Jost s vrata. Oboje smo se trgli i okrenuli prema vratima.
-A?- zbunjeno je rekao.
-IDEŠ NA MALDIVE? VI SVI IDETE NA MALDIVE? BEZ ZARE I MENE? Aaaaa...ne'š, gospon!- bacio je avionske karte na stol.
-Š-Što je ovo?- zamucala sam.
-Idemo na Maldive!- ovaj se nacerio, a Tom i ja smo se samo pogledali.
***
Svi smo bili u zračnoj luci i čekali avion. Svi dečki, Jost i ja. Zara nije išla s nama. Čekali smo avion. S obzirom da je Jost kupio karte za sebe i mene morat ću sjediti pored njega. Prekrasno. Bolje mu je da nije stalno tako...poslovan. Zazvonio mi je mobitel. Javila sam se.
-SEKOOO!- Zara se zaderala u slušalicu.
-Hei!- odvratila sam, -Kak si mi?-
-Joj, pa kak bi bila. Otišli ste prije pol sata. Nego, reci ti meni. Jeste se ti i Tom već zažvalili ili...?- rekla je posprdno.
-Mi više nismo zajedno. Neamo se šta žvalit.-, rekla sam tiše kako ovi okolo ne bi ništa čuli.
-Paaa?- rekla je.
-Šta pa? Pa zašto bismo to prakticirali?- rekla sam to na taj način kako ne bih dala nikome oko sebe naslutiti o čemu vodimo razgovor.
-Oko tebe su, a?- rekla je.
-Potvrdno.-, odvratila sam uz smješak.
-Oke, da-ne pitanja?- nasmijala se.
-Dobro, može.-, nasmješila sam se.
-Jel sexy sad?- pitala me.
-Tko?-
-MOJA BABA, ETO KO! O kome pričamo cijelo vrijeme?- povisila je ton i živčano rekla.
-Kakvo je to pitanje? Ja bih kao trebala odgovorit na to?- rekla sam uvrijeđeno.
-Samo reci Da ili Ne. Nije tako teško.-, nasmijala se.
-Užasno nije opcija?- pogledala sam u Toma.
-Hm...razmislit ću još. Oke, koje boje nosi?- pitala je znatiželjno, -Ali reci mi ovim redom: cipele, hlače, vesta ako ju ima, majica, kapa i cvike ako ih ima.-, nasmijala se.
-Dobro...Čekaj tren.-, rekla sam i nagnula se prema naprijed s obzirom da je Tom bio prvi s lijeva, a ja prva s desna. Snimila sam boje i ponovno stavila mobitel na uho.
-Crna, plava, bijela, s printom - isto bijela, bijela, nešto smeđkasto. A šta ja znam.-, nasmješila sam se.
-Uuu, to zvuči jebeno. A moj Bill?- pitala je.
-Šta ne znaš?- nasmijala sam se.
-Ne želim da on misli da mene zanima što on nosi. Reci mi fino istim ovim redom. Ne želim da on misli da se ja toliko zanimam za njega.-, nasmijala sam se ovome, -Šta se smiješ? Moram se praviti hladnom.-, rekla je, a ja sam se ugrizla za usnicu da ne prasnem u smijeh. Jost, koji je stajao pored mene, čudno me pogledao. Samo sam okrenula očima u onom stilu Znaš kako je, opet posao, a on je samo kimnuo i ponovno pogledao naprijed. Zatim sam se ja nagnula da bih snimila Billa koji je sjedio odmah pored Toma.
-Okej, crna, siva, veste nea, siva, crna i crna.-, rekla sam s podsmijehom.
-Opet je obukao onu ogromnu sivu majicu u kojoj izgleda ko da je pobjegao iz filma Pirati s Kariba jel tako?- sarkastično je rekla.
-Yap.-, rekla sam kratko.
-Naravno. Divno. Nego, vratimo se mi tvojoj napaljenosti...-
-Čemu?- prekinula sam ju.
-Napaljenosti. Horni si, kako ova mladež kaže.-, rekla je prkosno.
-Ma koja mladež? I ja uopće to nisam.-, rekla sam, a Jost me opet pogledao, -Sačekaj samo trenutak.-, rekla sam i poklopila mobitel drugom rukom spuštivši ga prema tlu.
-Ma Filip, treba mu nešto oko suda.-, rekla sam Jostu namignuvši.
-I mislio sam.-, nasmješio se i neuspješno pokušao namignuti. Vratila sam mobitel.
-Evo me.-, rekla sam.
-Pogledaj kako sjedi.-, samo je rekla.
-Tko?- pitala sam.
-ARNOLD SCHWARZENEGER!- sarkastično je rekla.
-Nea tu nikakvog...-
-Ma šuti!- prekinula me, -Ajde, napaljeni hippo! Reci mi...kako predmet tvojih vrućih maštarija sjedi.-, nasmijala se.
-To nije istina, neam ja nikakve...to, jel. Čekaj da vidim.-, rekla sam i poklopila mobitel kako bih se nagnula i ponovno pogledala u Toma. Mislila sam da me neće vidjeti, ali uhvatio je moj pogled. Nagnuo se i nasmješio na najjebeniji način ikad. Prvo sam piljila u njega kao neka tinejđerica koju je pogledao najzgodniji dečko u školi, a zatim sam se brzo sabrala i ponovno naslonila.
-Ok, ovo je bilo...prejebeno.-, prošaptala sam u telefon.
-Vidio te?- pitala je.
-Aha.-, zbunjeno sam rekla.
-I bio je, pretpostavljam, jebeno seksi?- nasmijala se.
-Daj...Nije uopće.-, rekla sam, a ona nije ništa odgovarala, -Ok, možda malo.-, rekla sam.
-Ja još čekam!- rekla je i nasmijala se.
-Dobro, DOBRO!- nasmijala sam se, -Skoro sam se istopila.-, nasmješila sam se.
-AHA! Znala sam. Al dobro. Neću te više gnjavit. Idem zvat Billa. Čujemo se kad sletite, koka!- rekla je uzbuđeno.
-Naravno, čujemo se. Bok!- rekla sam i poklopile smo. Za par trenutaka smo čuli zvonjavu Billovog mobitela. Ustao se i otišao razgovarati. Tko zna kakve mu je sve perverzije govorila. Ne želim ni zamišljati. Ubrzo su se i Georg i Gustav ustali jer su, kakti, morali protegnuti noge, a Jost je otišao po kavu. U čekaonici smo uskoro ostali smo Tom i ja. Krasno. Ustao se i prišao mi. Stao je ispred mene.
-Hej.-, nonšalantno je rekao. Iznenadila sam se.
-Hej i tebi.-, odvratila sam i nasmješila se.
-Bi li ti smetalo da sjednem?- prstom je pokazao na stolac pored mog.
-Ne, nikako. Sjedni.-, rekla sam i dalje zbunjena cijelom situacijom. Sjeo je pored mene i prekrižio ruke.
-Onda...-, počeo je kimajući glavom. I ja sam kimnula par puta.
-Kako si?- pitao je odjednom.
-Super. Super, ti?- pitala sam.
-I ja sam...super.-, rekao je totalno šarmantno. Nasmješila sam se.
-To je super.-, rekla sam, a on se nasmijao. Jednako šarmantno. Onda je neko vrijeme samo buljio u mene. Totalno sam se zbunila. Izgledala sam kao srednjoškolka koja je upravo započela razgovor s najzgodnijim dečkom u školi. Ne znam zašto sad odjednom ima toliki utjecaj na mene. Nisam ovoliko padala na njega ni kad smo bili zajedno. U ruci sam držala onaj pravilnik planirajući ga pročitati do kraja na Maldivima. Trepnula sam i slučajno ispustila papire na pod. Kad sam postala svjesna situacije on je već pokupio gotovo sve papire.
-Joj, sorry, nisam ni skužila.-, rekla sam i pomogla mu skupiti ih. Pogledala sam prema njemu i pogledi su nam se susreli. Primakao je svoje usne mojima, ali nije ih dotakao. Onda je prišao mom uhu.
-Želiš li sjediti pored mene u avionu? Još uvijek imam onaj iPod.-, šapnuo mi je uz najslađi smješak koji sam ikada vidjela. Bila sam toliko, recimo to tako, očarana da nisam ni registrirala što je rekao.
-S-sjediti. S tobom. U avionu.-, isprekidano sam rekla zamuckujući.
-Aha. Sjediti. Samnom. U avionu.-, ponovio je isprekidano i tiho točno pored mog uha.
-Želim. Valjda.-, rekla sam i nasmješila se.
-Dobro. To je super.-, rekao je odmičući se. Pružio mi je papire. Primila sam ih i gotovo ponovno ispustila. Sjeli smo natrag i šutili. Gdje je nestao onaj kukavac od prije nepunih tjedan dana? Tko mu je dao dozu samopouzdanja?
-Danas je baš divan dan. Savršen za plažu.-, rekao je i odkačio sunčane naočale od majice te ih stavio na oči.
-Je. Baš je krasan.-, rekla sam nasmješivši se. Nasmješio se natrag i namjestio pirs. Pogledala sam prema naprijed.
-Idemo po nešto za popiti. Hoćeš da ti donesem nešto? Vodu?- pogledao me. Pravio se da o meni sve zna, da me čita kao knjigu. Znala sam ga dobro.
-Ne, ne treba mi voda, hvala.-, rekla sam. Digao se i otišao. Izdahnula sam glasno. Ovo je bilo stvarno vrlo nepotrebno. Nasmijala sam se, a svi dečki su se ubrzo vratili. Pojma nemaju što su propustili.
***
-Zara, ti sjediš pored Toma, zamjenili smo karte.-, rekao mi je Jost uz smješak.
-Aha. O-ok.-, trepnula sam i zamucala. Obgrlio me jednom rukom. Izašli smo van na pistu gdje nas je dočekao veliki avion. Tom ga je primjetio grljenje. Okrenula sam glavu prema Jostu. Zašto me sad zagrlio? Čudno. Tom ga je gledao kojitijekurac? pogledom. Slegnula sam ramenima i nastavila bezbrižno hodati. Tom nam se počeo prebližavati.
-Dobro, ja ću preuzeti odavde.-, nasmijao se, a Jost se maknuo. Čim se ovaj maknuo Tom me obgrlio jednom rukom.
-A sad. Di smo ono stali. Aha, kod krasnog dana i plaže.-, nacerio se.
-Da, tu negdje.-, nasmijala sam se.
-Ok. O čemu sad želiš razgovarati?- pitao me. Zbunjeno sam blenula u njega.
-Uhm...ne znam. Pričaj mi o turneji.-, nasmijala sam se.
-Pa...turneja će biti strava.-, umišljeno je rekao, a ja sam se nasmijala. Nismo shvaćali kako se sve više približavamo avionu.
-Vidiš, pozornica je totalno kul, ja sam totalno kul, naši fanovi su totalno kul...ma bit će to jedna kul turneja.-, nasmijala sam se toj izjavi.
-Znači, veseliš se?- pogledala sam ga.
-Naravno.-, stao je, -Više nego ikad.-, nasmješio se i rukama obuhvatio moju glavu. Prstima mi je prošao kroz kosu, a onda se primaknuo bliže. Pogledala sam ga u oči. Gledao me onim svojim pogledom. Ne mogu mu sad pustiti da me slomi. Ovo je postao rat u međuvremenu. Ja se opirem njegovoj okupaciji. Osjećam se kao Francuska u Drugom svjetskom ratu.
-Više nego ikad, ha?- ponovila sam.
-Više nego ikad.-, odvratio je i ponovno me obgrlio jednom rukom pa smo nastavili hodati prema avionu.
-Imaš li još tema?- pitao me gledajući prema naprijed. Nasmijala sam se.
-Ne. Ti biraj.-, rekla sam.
-Pričaj mi o... Pričaj mi o svom novom radnom mjestu. Kako ti ide?- pogledao me.
-Ne znam, sam prosudi.-, nasmješila sam se. Pogledao me i podigao obrve.
-Hm... Za sad si super.-, nasmješio se.
-Znaš, najbolje od svega je novi ured.-, nasmijao se, -Ne, stvarno. Baš je supač!- rekla sam uzbuđeno.
-Supač? Ok, zapamtit ću to.-, nasmijali smo se oboje. Došli smo do ulaza u avion.
-Dame imaju prednost.-, rekao je i ispružio desnu ruku prema ulazu.
-Oho, sad si i džentlmen. Hvala.-, rekla sam i ušla u avion.
-Pa naravno, uvijek sam i bio.-, on se nasmijao, a ja sam okrenula očima. Kako sam bila ispred njega ništa nije vidio. Došli smo do naših mjesta.
-Hoćeš do prozora?- nasmijala sam se.
-Ne. Ti sjedni.-, rekao je. Pogledala sam ga poprilično impresionirano.
-Jesi siguran? Znaš da voliš sjediti do prozora.-, rekla sam.
-Ma ja sam već vidio tu vožnju, a ti nisi. Samo sjedi.-, rekao je i namignuo mi. Sjela sam do prozora, a on pored mene. Uskoro su i ostali ušli u avion. Čudno su nas gledali, pogotovo Gustav i Georg, a Bill je izgledao kao da prati svoj zli plan ili pokus. Stalno se smješkao. Tom je pročistio grlo.
-Što ćemo raditi?- pitao me.
-Ne znam. Što god ti hoćeš.-, rekla sam.
-Duuuuga je ovo vožnja. Sigurno želiš raditi ono što ja hoću?- nasmijao se.
-Ovisi. Što ti hoćeš?- rekla sam.
-Zadržat ću za sebe.-, rekao je.
-A dobro.-, rekla sam i pogledala kroz prozor. Malo smo razgovarali, malo slušali glazbu i ubrzo nam se prispavalo zbog promjene vremenskih zona. Tiho mi je pričao o prošlom putovanju na Maldive. To me tako uspavljivalo. Imao je vrlo smirujuć glas. Kao da je želio uspavati me.
-Znaš, ako misliš da ćeš zaspati, možeš se nasloniti na moje rame.-, rekao je odjednom u pola priče. Nasmješila sam se.
-Ne mogu ja dosegnuti do tvog ramena iz ovog položaja.-, odvratila sam tiho kao i on.
-Dobro, ja ću se malo spustiti.-, rekao je i spustio se u stolcu dovoljno kako bih mogla dosegnuti njegovo rame. Naslonila sam glavu. Nastavio mi je pričati, a ja sam sve više tonula u san. Uskoro sam osjetila kako je i on prislonio svoju glavu na moju. Lagano, kako ne bi bila preteška. Mislim kako je zaspao, ali nisam sigurna jer sam i ja već bila pred snom. Stavila sam jednu ruku na njegova prsa i približila mu se. Obgrlio me jednom rukom i privukao sebi. Bila sam već u polu snu kada me odmaknuo od sebe i naslonio na moje sjedalo. Maknuo je onaj držač za ruke između sjedala i vratio me na svoje rame, to jest, na sebe. U potpunosti sam mu pustila da radi samnom što god hoće. Zagrlio me i poljubio u kosu.
-Znaš, jako mi fališ.-, šapnuo mi je u uho.
-I ti meni.-, odvratila sam.
-Ali sad sam tu. Ne idem nikuda.-, rekao je vrlo tiho.
-I nemoj. Budi tu.-, rekla sam. Stavio me sebi u krilo i sjeo na sjedalo do prozora. Kako sam bila niska tako su mi i noge bile kratke pa nisam virila u prolaz. Stavila sam glavu između njegovog vrata i ramena. Bio je tako topal i to me na neki način još više uspavljivalo. Prebacio je jednu ruku preko mene i približio me bliže sebi.
-Je li ti dobro ovako?- pitao me tiho.
-Mhm...-, neodređeno sam rekla. Nasmješio se i poljubio me u obraz. S njega je počeo kliziti sve bliže usnama. Poljubio me pored usana, a onda zastao. Okrenula sam glavu bliže njegovoj. Onda je bio siguran da me smije poljubiti. Prislonio je svoje usne na moje, nježno i polako. Stavio mi je jednu ruku iza glave i nastavio ljubiti. Zašto sam se tako dobro osjećala?
Post je objavljen 21.03.2010. u 09:46 sati.