U kafiću u koji često zalazim stolovi i sjedalice odijeljeni su ogradom, pa ako se naslonite na nju, glava vam je tek nekoliko centimetara udaljena od nekoga tko se naslonio s druge strane. Premda u kafiću istovremeno ori glazba i čuje se televizor, kroz sav žamor nemoguće je ne čuti što razgovaraju oni u susjednim odjeljku.
Dva ženska glasa:
- To što izgleda kao čistunac, to je samo naizgled. Primijetila sam da rijetko nakon zahoda pere ruke. Rekla sam mu – zašto ne pereš ruke? A on meni - kad se posere, uvijek opere ruke nakon toga, ali ako ide pišati, opere ruke PRIJE!
- Kako prije?
- I ja sam mu rekla! A on kaže: zašto bi ih prao NAKON? Kurac mi je čist, opran zaštićen čistim rubljem. Ruke su prljave! Rukama diram šipku u tramvaju, gumb lifta, novine, novce, sve i svašta. Operem ih prije da si kurac ne zaprljam.
- Ima logike.
- Lako tebi držati mu stranu! Ti se s njim samo rukuješ, a meni gura taj kurac u usta!