Pricamo satima ljubimo se rijecima
dva srca u jednu dušu spojili
neznaš me dobro neznam te
a dusa nam kuca istim ritmom
oči mi postaju snene umor me savladava
a ti čuvaš me ne bojim se mraka
nema meni srece više bez tebe
još mi samo tuga srce slama dok me samoca
pozove da pođem pustinjom samoce
sjetim se prošlih dana na tebe majko jedina
ti koja si znala tajne moje moju bol
nema te majko moja tugo jedina
cvijece cvate ali ne mirise
sunce sija ali me ne grije
nas dom moja tuđina postao
samo hladan kamen i ruza bijela
slomljen angel kleci i moli za oprost
za suze sta lijem zbog odlaska iz toplog doma
sta te ostavila majko
trebali na put zajedno krenuti
molim te pozdravi angele i oblake
i onog malog angela sta se naviruje i baca poljubce
da se zaljubimo i volimo
majko na srce tvog Izgubljenog anđela
pali su mali ali slatki poljubci

Post je objavljen 20.03.2010. u 18:26 sati.