Marketing
Kakve veze imaju anđeli s poklonima?
Kad se moja najbolja prijateljica i "službeno" udala, nisam bila prisutna. (Službeno se ona udala još nekoliko godina prije, ali budući da ih je na toj ceremoniji bilo samo troje nakon čega su se ako se dobro sjećam napušili i napili u nekom egipatskom il sličnom kafiću... ali ta ceremonija NARAVNO DA SE NIJE RAČUNALA u glavama dušebrižnika i čuvara društvenih normi.) Ovdje mogu slobodno reći da na žalost nisam bila prisutna jer ako sam na ikakvu svadbu i željela ići to je bila njena.
Ali poslala sam joj prigodan poklon: Anđela Čuvara na privjesku od srca (uz naravno dugo i široko pismo u mom stilu u kojem sam filozofirala o liku, djelu ali i o ulozi koju anđeli imaju). Sličnog anđela imam i sama (dobila sam ga još na krštenju kad sam imala niti godinu dana) i to je nešto bez čega ne idem nigdje.
Jučer dok smo razgovarale prvi put smo se "uživo" dotakle teme Anđela. Naime spomenula sam kako sam mogla znati da će me ona nazvati jer sam ujutro stavila na sebe lijepe naušnice u obliku listova koje mi je poklonila. Na to je ona rekla da Anđela kojeg sam joj poslala uopće ne skida s lančića i da stalno dobiva komplimente kako je super.
Hm. Problem dođe ukoliko im ona ide ispričati "pričicu" da joj je njena prijateljica poslala anđela čuvara da je čuva u braku... jer da će joj itekako biti potreban. Tada se nad glavama "suvremenih i otvorenih" Amera često pojavi upitnik... kao Molim???? Da. Ni njima nije jasno, a kako li će tek biti jasno zatucanijima od njih oliti možda nekom Balkancu? Pa za svadbene poklone se poklanjaju skupi porculanski servisi, bakreno posuđe i ručno izrađeni kalupi za kuglofe koje će mladenka i buduća majka peći svojoj obitelji, neki skupi kuhinjski robot (čula ovaj izraz kod Ane Ugarković) koji će gotovo pa sam smiksat savršen biskvit, prhko ili bilo koje drugo tijesto, svilena posteljina i popluni od paperja, umjetničke slike i vaze, a možda i kakav manji perzijski tepih čak? Da se mogu na njemu valjati ispred kamina u vikendici, pofotkati i objaviti idilične slike na Facebook. Ili možda poklon u obliku egzotičnog dvotjednog putovanja i krstarenja... slike s kojih će također osvanuti na Faceu uz popratne komentare "powered by kum/kuma" te razne pošalice mnogobrojnih prijatelja sretnog para. (Uz naravno najomiljeniji poklon kod nas: novac, ali sad sam malo više orjentirana na prijateljicu koja se eto oba puta udala za istog muža u SAD-u).
To je ono što se zove "prigodan poklon" a ne anđeo da je čuva... pa žena se samo udala, nije išla u rat!!! (Misle se oni.)
Kaže ona: Oni jednostavno ne kuže poantu. ja imam crni smisao za humor i kad krenem pričati vidim da su zbunjeni.
Humor baš kao i ja, Danijela. Ne zaboravi da sam ja osmislila taj "idealan" poklon. Za nas dvije idealan. Njima je samo lijepo zlato i način na koji je anđelić oslikan. Oni ne vide van te doduše prekrasne forme. A nas dvije dobro znamo što se krije iza tog simbola oko tvog vrata. Koja je poruka. I želja.
Brzo dolazimo do zatucanosti. I toga da je ona vjerojatno na istoj razini i kod nas i u toj "jako otvorenoj i navodno bezpredrasudnoj" zemlji...
Kako god bilo, zamišljam da priča ide u ovom smjeru...
Danijela tad otvara novčanik i pokazuje moju sliku (na toj sam sličici baš lijepo ispala): Evo, ona mi je poslala anđela čuvara.
Oni skrenu pogled s anđela čuvara na mene: Wow, koja lijepa žena!! Ona je tvoja prijateljica??
Danijela: Da, prijateljica, rodica, ...(htjela vjerojatno reći i anđeo čuvar, ali oni je više ne slušaju zabuljeni u moje plave uvojke i dobru šminku te dobar rad fotografa zapravo) pa je prekinu: Zbilja je lijepa.
Danijela govori u sebi: Da lijepa je i što onda? Pa nije to ono što vam pokušavam reći...
Govori u sebi jer je davno shvatila da se ne ispalti objašnjavati glasno. Kao prvo ne može objasniti da ja zapravo u javnosti i nisam tako lijepa ( :) ), a kao drugo da to zapravo nije bitno jer sam ljepša u duši.
Oni odu dalje svojim poslom, a Danijela u svojim mislima.
Tek eto ponekad istresemo u dvosatnom razgovoru sve te sitne situacije naočigled nevažne. Bio je petak i razgovor je došao kao melem na ranu (rekla bi moja pokojna baba). Što sam mogla nakon toga nego ispeći tortu samo za sebe (od kakaa, datulja i kave molim lijepo), pogledati film i pročitati članak o porculanskom sjaju socijalizma te gospođama koje su izrađivale te silne servise.
Na kraju krajeva možda još nije kasno za pravi svadbeni poklon?
Post je objavljen 20.03.2010. u 17:52 sati.