Kada već primjećujemo da se po gradu sve više šire parole tipa; Pazi žbuka, Pazi cigla, Pazi metak. Ova me asocira na literaturu poslije 2. svjetskog rata, ono o Slavku i Mirku. Svaki rat daje svoj obol i u književnosti. Ovaj posljednji je iznjedrio pjesnika - generala Ivana Tolja. Taj se nije bojao metka, već žbuke - i to s unutarnjih zidova. On je bio general pjesništva, a pjesme se pišu za stolom ili na krevetu.
No, i ova ogulinska upozorenja imaju ratnu pozadinu. U ratu se, naime, vršila svekolika pretvorba i privatizacija, pa tako i stanova. Oni su, istinabog, bili jeftini, ali jednako i oni s kojih žbuka nije padala, kao i ovih starih neodržavanih zgrada. Održavanje je ovisilo o tome tko je u zgradi stanovao. Sasvim normalno. U trokatnici kod semafora nije stanovao nitko značajan (u političkom smislu), ako izuzmemo trgovačko poduzeće Zvijezdu, pa je fasada prepuštena zubu vremena bez kontrole.
Kada su zgradu otkupili stanari, većinom umirovljenici i slabije stojeći, dobili su na teret neriješeno vlasničko stanje građevne parcele i ruiniranu fasadu s ravnim krovom. Stanari ne mogu platiti novu fasadu s računa pričuve, ali bi mogli kada bi ih netko kreditirao. Zato su pred dvije godine u dva maha pisano zamolili; Gradsko poglavarstvo i Gradsko vijeće posebno. Tada je Grad imao novaca da su ih mogli i ispirati, ali tim ljudima nisu odobrili kredit da se u najstrožem centru grada uredi fasada. Ma šta odobrili kredit - Grad nije našao za shodno da tim dobronamjernim ljudima uopće odgovori - ni pismeno, niti usmeno, premda u toj zgradi Grad ima dva stana i dva poslovna lokala! Ti stanari vjerojatno nisu njihovi glasači, misli gradska vlast. I volio bih da je tako.
Nezainteresirani za trokatnicu,a puni novaca, Gradsko vijeće na prijedlog Poglavarstva uspijevalo je oslobađati od plaćanja komunalne naknade razne privatne poduzetnike, ali i dioničko društvo TP Ogulin. Tom društvu (misli se dioničkom) Grad je oprostio ogromni dug za komunalnu naknadu, a za uzvrat se TP Ogulin obvezao popraviti fasadu "Miznerke", one željeznarije u ulici I.G. Kovačića, koja je zgrada u privatnom vlasništvu, ali Grad nema udjela u tom vlasništvu! No, popravak fasade koštao je samo dio duga od neplaćanja komunalne naknade, a TP Ogulin i tako ju je morao urediti jer je većinski vlasnik te zgrade.
Dok se Grad tako maćehinski i bahato bude ponašao prema svojim građanima sve će više biti natpisa: PAZI ŽBUKA. Hodat ćemo po rubu pločnika, ali će nas tamo dočekati natpis: Pazi, voda na kolniku!
Post je objavljen 30.07.2006. u 13:13 sati.