kate i david carr živuckaju i trpe se u jednom običnom građanskom braku sve dok kate ne dojadi njen čangrizavi muž i ne počne joj ići na živce. uleti u jednu avanturu te kaže mužu da želi razvod. ni sama nije sigurna u istinitost vlastitih riječi.
david, negativac po konstituciji (iliti pljuvator na sve pokretne i nepokretne mete), začuđujuće flegmatično prihvaća tu informaciju (želju?) i onda i on (ali i cijela knjiga) odlaze u jednom sasvim drugom smjeru (meni ne više tako zanimljjivom).
naime, david upoznaje jednog tipa (a tip se zove Dobra Vijest) koji se bavi alternativnom medicinom i koji propovjeda u budističkoj maniri Ljubav, Sreću, Jednakost ...... david to ozbiljno shvati i dovede tipa (doslovno ga useli) u kuću kod kate i njihove djece. te započne svoju metamorfozu.
oprosti kate nevjeru i krivnju svali na sebe, otkaže posao te započne, zajedno sa DV stvarati Idealni Svijet.
priča je ispričana iz perspektive Kate, koja opterećena vlastitom krvinjom, trpi ovu promjenu i tretira ju kao jedan davidov kratki hir. zanimljivo je pratiti reakcije nje, običnog čovjeka kakvi smo svi mi, na konkretne akcije davida, kada dolazi u čudnovate situacije u koje ju on dovodi (npr. zbrinjavanje beskućnika, dijeljenje novaca siromašnima, poklanjanje “viška” stvari onima koji to nemaju). kako se obraniti od te Apsolutne istine, Ljubavi i Pravde i kojim argumentima sebično zaštiti Sebe, Svoje i Svoj život koje se između ostaloga temelje na Sebičnosti, Škrtosti, Egoističnosti...?
zanimljivi citati:
"Istina je da više ne želim da David bude David. Želim sa stvari budu u osnovi iste - želim da je on otac moje djece, želim da je on u braku sa mnom već dvadeset godina, čak mi ne smetaju ni kile ni bolna leđa. Samo ne želim slušati taj glas, taj ton, to neprestano režanje. Želim da sam mu draga, zapravo. Je li zaista previše tražiti toliko od svojeg muža?"
"Sasvim je moguće da silazim s uma; ili, s druge strane da sam naprosto zbunjena i nesretna; ili, s treće strane, da znam točno što želim, ali se ne mogu natjerati da to učinim zbog sve boli koju bi to izazvalo, a od napetosti između tih dvaju stanja bivstvovanja najradije bih ekslopidrala. Ali kad me David tako dotakne, nježno, s ljubavlju i brižno, sve se to saspe u ništavilo, i samo želim ostatak života provesti s njim i s djecom. Ne želim ni pipnuti Stephena, ne želim se svađati oko toga što David jest ili nije možda rekao drugima, ili oko onoga što je svakako rekao Molly i Tomu. Samo želim preko dana raditi svoj posao, navečer gledati dinosaure, noću spavati s Davidom. NIšta drugo nije bitno. Sve što trebam učiniti jest zadržati ovaj osjećaj i bit će mi dobro."
"Molim te, ne idi", rekao je, ali nisam u njegovu glasu mogla čuti nikakve usrdnosti ili očajavanja. Možda se nije dovoljno trudio.
"Zašto ne želiš da odem?" upitala sam ga. "U čemu će tebi biti razlika?"
I nastupila je duga, zamišljena, fatalna stanka prije nego što je išta rekao, stanka koja mi je prvo omogućila da zanemarim, a zatim i da zaboravim, ono što je na kraju skrpao."
prva rečenica:
“Nalazim se na parkiralištu u Leedsu dok govorim svome mužu da više ne želim biti u braku s njime.”
posljednja rečenica:
“To je iskra koju želim uzgojiti, dašak života u praznome akumulatoru; ali baš u krivom trenutku ugledam noćno nebo iza Davida i jasno mi je da ondje nema baš ničega.”
Post je objavljen 19.03.2010. u 21:51 sati.