Jeste li koji put pregledavali oglase i naišli na koji gdje se za posao s fiksnim radnim vremenom traži redovan student s barem dvogodišnjim iskustvom? U poslu, ne studiranju. Nije li to prilično nelogično? Ili je samo problem u mojoj glavi...? Khm...štogod (zapravo je u mojoj glavi ovo bilo khm...whatever, ali odlučila sam truditi se ubuduće pisati materinjim jezikom, barem kolko tolko – ježim se kad mi netko priča da je nešto lejm, ili da netko ima gig i slično, a skužila sam da i sama to sporadično radim).
U principu sam odustala od traženja posla. Ako bih i radila, voljela bih raditi nešto bezumno poput dijeljenja letaka ili unosa podataka. Fino se isključiš, i ko strojček štancaš kaj već treba. Telefonsko anketiranje dolazi u obzir ako si plaćen po satu, ako ankete ne traju 20 minuta (naporno i tebi i ljudima), i ako ti šefica nije nadrkana nedojebana kuja koja ti fula pri isplati (naravno, plati ti manje), i još bolje, izdere se na tebe, jer si, naravno, ti kriva što nisi naglasila što treba napraviti, iako jesi, i iako je zapisala na jebeni post-it (ne znam hrvatski naziv, neka mi netko javi kak se kaže).
Kaj, i ja sam nedojebana, 2 i pol mjeseca nisam kurca vidla, pa se trudim ne iskaljavati na okolini i slučajnim prolaznicima. Uglavnom se iskaljavam na žici. Nekad ispadne dobro, nekad završi u smeću. U svakom slučaju, sve svoje nade za zaradu za kartu do Izmira polažem u taj nakit, tj. prodaju istoga. Fala bogu na mojoj poduzetnoj sestrici koja to uvaljuje ljudima, obzirom da sam ja prilično nikakav prodavač, a i fotke mog nakita nikoga ne fasciniraju. Naravno, fotke su krive!
(malo samoreklame)
Naravno, sve što sa dosad nadrobila nema apsolutno nikakve veze s onim što me uopće natjeralo da svoje dupe uvaljam pred kompjuter i nakon 3 i pol vječnosti konačno nešto podijelim s vama.
Javila mi se neki dan frendica, ljubavni jadi je more. Isprika, javila mi se prijateljica!
U vezi je zadnjih godinu i pol do dvije. Nisam sigurna za točnu brojku, no ionako nije na meni da pamtim takve informacije. Sretna, manje sretna...ne znam, i nije na meni da razbijam glavu o tome. Ako je već i toliko potrajala, valjda i znači nešto.
U svakom slučaju, tuži mi se prijateljica, prije nego je ušla u tu vezu, nitko ju nije fermao ni pol posto. Da upotrijebim njen opis – Texas, i onaj oblak prašine preda mnom.
A sad, kad je u vezi, sad se ljepe (lijepe...? ubijte me, al stvarno ne znam. Sramota!) za nju. Ko muhe na drek. Uobičajena priča. Ne znam u čemu je kvaka, al to tak funkcionira.
Između ostalih, zalijepio se za nju jedan koji ju ne privlači kao osoba...ali da kao pojebi - odjebi materijal. Kaže da voli svog dečka, i da ga ne želi povrijediti, ali ne zna što da čini. Problem (barem ona to tako vidi) je u tome što joj je on...prvi. I sad ju kopka ono iza zavjese. Ima li boljeg?
Kako dati savjet u ovakvoj situaciji?
Moja potraga za blagom je završena, našla sam što sam tražila, i bez karte. Pitanja poput ovog koje moju prijateljicu muči su mi smiješna sa sadašnje pozicije jer jednostavno znam da bolji ne postoji. Z nije savršen...ali je savršen za mene. I u to sam savršeno sigurna. I srce mi nekako govori (bljuje mi se od ovakve patetike) da bih ga prepoznala i da je bio ovdje prije svih. Jer za sve sam ostale u startu znala da su najobičnija prašina, sada ovdje, ali otpuhnuti s prvim vjetrom (koji mi je kurac danas, ljiga do ljige...).
Ali nije bio tu prije svih...i ne mogu znati što bi bilo...da je bilo (a ionako je nezdravo tako razmišljati).
...štogod! Dakle, moje je mišljenje da sto posto znaš kada nađeš pravu stvar, iz prvog, trinaestog ili stopedesetog pokušaja! No ja nisam svemoguća, sveznajuća niti posvuduša bilo koje vrste.
Ovdje, mili moji, vi upadate.
Koje je vaše mišljenje – je li prethodno iskustvo nužno? Treba li se, kak bi se reklo, iživjeti, poševiti određen broj uzoraka, da bi se jednom prepoznao pravi? Ili stvarno postoji mehanizam u nama koji se aktivira pri pronalasku krajnjeg cilja?
(al sad mi je palo na pamet, kaj ak kreneš s potragom dalje, umoriš se, i shvatiš da je onaj kojeg tražiš, najbolji, zapravo onaj prvi?)
(ukoliko niste primjetili, uvodni dio ima smisla, u svakom slučaju sjebe vas iskustvo. dakle, lagala sam kad sam napisala da uvod nema veze s nastavkom. al samo malo.)
Nadam se da sam vam barem malo falila.
Velika pusa do idućeg mentalnog iživljavanja od Lipsy!
Post je objavljen 19.03.2010. u 17:22 sati.