Da se odmah na početku neko ne bi osjetio uvrijeđen, sebička kučka iz naslova sam ja glavom. Priznajem to pred svijetom ne da bi ponovila ono što je već rečeno iz usta nekih majki nego i da bi se ogradila od možebitnog gledanja na mene kao na osobu koja ne zna da je razmažena i sebična, a ponekad, kad je jako dobra - i kučka.
Obrazložimo moje kučkanstvo.
Prvi bi razlog bio moja odluka da nikad, bar ne u ovom životu, neću imati dijete. Nema to veze sa mojim lezbijstvom, jer lezbaba sam postala tek u kasnoj 28 godini a do onda sam već uspješno i na moju inicijativu razjebala jedan ne tako loš brak. Zašto? Jer mi se više nije dalo biti u istom (braku) nit' mi se dalo da isti (mislim na bivšeg muža i njegov ..) bude u meni. I onda fino, natenane, sporazumno i sa tulumom koji je trajao tri dana. Duže od svadbe, svakako.
Iz tog braka sam izašla bez djeteta ali sa mačkom, prvim u nizu.
To je dobro. Da sam kojim slučajem imala klinca (znam da je potpuno nemoguće da bi imala curicu, jer to bi bila podnošljivija nepodnošljiva varijanta) puno bi se teže odlučila na razvod. Jer, rekoh, nije to bio neki loš brak, nije bilo svađa, prevara, ponižavanja - baš ničega zbog čega se MORA rastajati. Vjerojatno bi ostala u braku, zbog djeteta, da ne gubi majku, da ne gubi oca... kako bi to rekla moja bivša prijateljica.
Ista ta prijateljica ostaje u braku zbog sina. Muž joj je prokockao grdne pare i sad ona dirinči od jutra do sutra da vrati njegove dugove i da mu svakodnevno pred prljavu njušku stavi pivo i joint. Veli, dobar je otac. Je. Malo koji otac će svaki dan čuvati klinca, nakon napornog posla u uredu, dok žena radi po cijele dane. Možda zato što ti očeki kad čuvaju klince, čuvaju klince. Ovaj pije pivu i gleda tv. Mali je, kad sam god tamo došla dok ga on čuva, uvijek na kompu. Od 6 godina koliko je mali skupio do sada tri je proveo pred kompom. Ma pretjerujem, dvije i pol.
I onda ona kaže, ostajem u braku zbog sina.
Ne razumijem.
Zar ne bi trebala za dobrobit tog djeteta pobjeći iz tog braka koliko je noge nose, dok mali još nije potpuno siguran da je u redu piti, drogirati se i kockati dok se računi gomilaju? Dok mali još nije ziher da svijet ne postoji i izvan tog kvarta?
I dok još nije shvatio da ne mora on ništa, bude žena...kad se oženi...
No, nisam fer. Lako je tuđim kurcem po plotu mlatit.
Moja rastava i njena nisu isto, kao što ni sad dvije nismo isto. Ona voli svoje dijete najviše na svijetu i odavno je zaboravila koliko je bila očajna kad je zatrudnila jer ni ona nikad nije željela imati dijete.
A ja ga ne želim iz daleko većeg razloga nego što je razvod ili nerazvod.
Idem se malo preseravati:
Nisam nikakav autoritet, neznam odgojiti ni životinju a kako da to napravim sa djetetom? Moje je mišljenje da, kad imaš dijete, moraš napraviti sve što je u tvojoj moći da ga pripremiš za život, da ga odgojiš da bude Čovjek, da razlikuje dobro i zlo, da cijeni ljude po tome kakvi su a ne što su....i sve neke takve stvari.
Znam da ja to ne mogu, nemam ni ustrajnosti ni volje za tako nešto. To nije za mjesec dana, za godinu, to je za cijeli život. A ja sam sebična. I jako volim svoje slobodno vrijeme.
Dakle, evo ga, onaj pravi, drugi (a u stvari prvi, razlog)
Ne da mi se to. Prvo trudnoća, pa porod (jao!), pa onda nespavanje i dojenje i usrane pelene i rast zubića i vrtić i škola i svaki "mama, vidi ovo" i zdravi obroci i pubertet i prva cigareta (ako ne i nešto gore) i mama ja bi novi mobitel (a mama ako kupi kruh nema za mlijeko) i mama a zašto ja nemam tatu nego dvije mame.
I mislim da u ovom našem zatucanom društvu još nije došlo vrijeme u kojem će moje dijete moći u školi reći da ima dvije mame i ne dobiti poslje škole po pičci od nekog petoškolskog homofoba.
Ne želim se odreći svojih asocijala, ni svojeg čitanja, ni nekuhanja ni tisuću drugih stvari koje ne bi dolazile u obzir (bar ne u ovolikoj mjeri) kada bi imala dijete.
Zajeb je u tome što ja smatram da ako si mama prvo si mama a onda si tek osoba. I potrebe i želje djeteta dolaze na prvo mjesto. Ako mu nisam u stanju pružiti sve, svu svoju ljubav i pažnju nije li fer prema tom imaginarnom djetetu da ga ipak možda nemam? Ja mislim da je.
Na jednom forumu, nekad davno, bila je tema tipa - da li bi bila sa ženom koja ima dijete /djecu. Odgovori su bili uglavnom potvrdni, naravno da bi, ako je ljubav dovoljno jaka, ako je to ono pravo....i slično.
Ja sam bila prva koja je napisala: ne bi.
Obrazložila sam da ako se upuštam u pravu, duboku emocionalnu vezu sa ženom koja ima dijete upuštam se, posredno, u vezu i sa tim djetetom. Ako veza za neko vrijeme pukne, kada se to dijete vezalo za mene i ja za njega, prekid neće boljeti samo mene nego i nju nego i to dijete. A malo lezbijskih veza traje u stilu bajki i malo koje od njih liv hepili forevr aftr. Osim toga, vratimo se na ono moje; sebična sam. Kad se zaljubim, kao i svi ostali, želim provoditi što više vremena sa tom osobom. Ma koliko god sebično zvučalo ako kažem da tada želim biti potpuno slobodna i ne razmišljati o tome gdje je dijete, da li će doći ili se možemo sad poseksati i da li ću ga probuditi ako preglasno svršim i ako potajno želim da odemo na taj izlet samo ona i ja....puno bi sebičnije bilo kada bi rekla da mi je ok ako ona ima dijete ako to nije sto posto tako.
Jer kad tad dodje vrijeme kada će se pokazati da JA želim biti na prvom mjestu i da mi (u ovom slučaju genijalno) drugo mjesto nije dovoljno. I onda nju boli, jer osjeća da želim da bira između mene i djeteta. To je vjerojatno najnepošteniji zahtjev na svijetu.
Pogotovo zato što ne može pobijediti u toj igri.
Izabere si njega, ja nisam najvažnija i to me boli.
Ali izabere li mene, kakva je to majka? I kako da volim i poštujem neku kojoj neko može doći ispred djeteta? Nemoguća misija.
Bilo je drvlja i kamenja po meni. One se sve kunu da bi voljele to dijete kao da je njihovo i da im NIKAD, baš nikad ne bi smetalo.
Čudno je kako to da znam za vezu dvije žene u kojoj se otvoreno traži da se izabere? Ok, čini mi se da se ta nije oglasila u toj temi ali da se oglasila sigurna sam da bi me i ona proglasila sebičnom.
Meni se čini da sam samo fer. I možda po tom pitanju preiskrena na svoju štetu.
Znam i za slučaj jedne lezbijske majke blizanaka koja se busa u svoja bujna prsa kako se žrtvovala i nije išla poslje posla na kavu nego da je za te novce kupila djeci čarape. Lijepo od nje. Jako lijepo. Vjerujem da će im do kraja života nabijati na nos tu nepopijenu kavu.
A meni se, kao promatračici, čini da se za svoje dijete ne žrtvuješ, za njega sve što činiš dolazi od ljubavi a ne žrtve.
Za one koji žele znati više:
Post je objavljen 19.03.2010. u 16:26 sati.