Ne znam za ostatak ljudske populacije, ali najpamtljiviji snovi, između ostalog i najbolesniji odvijaju se u mojoj glavi uvijek, ali baš uvijek kad zaspim preko dana. Izluđena nesanicom koja me zeza cijeli tjedan (možda je problem šta sam preko vikenda odspavala 2x12h) dolazim doma poslije faksa, vruće mi je, skidam se u kratke rukave, otvaram prozor i bacam se na krevet (pitam se da li će posljedice spavanja uz otvoren prozor bit vidljive već ovaj vikend). Odlazim... I tako počinje vrtlog nepovezanih stvari iz stvarnog zivota. Alisa trči za zecom... hehe ne... Sanjam moj predragi faks koji u svemu teži ka izvrsnosti. Ali ovaj put pre-izvrsnosti. Naime, iza maske ''najboljeg faksa na svijetu'' krije se... zatvor! Zatvor iz kojeg svi 5,0 genijalci ne smiju izlaziti ni na dnevno svjetlo, već po cijele dane rade za dobrobit faksa (ja naravno nisam među njima, čak ni u snu). Međutim, mi malo gluplji ipak imamo pravo izlaska, ali i to je nekako ograničeno (kako-nemam pojma). Onda se pojavljuju 2 cure koje su išle sa mnom u srednju (e sad, čak se sjećam koja je jedna, ali druga...hm..?) i zovu me da dođem živjet s njima u stan, da ne živim više u domu (apsurd je u tome šta ta koje se sjećam studira u Rijeci i nikad si nismo bile dobre, a zove me da dođem živjet s njom i to u Zagrebu). I ja idem živjet s njima. Uglavnom, u glavi mi odzvanja riječ "kašnjenje" šta je nešto jako loše. Next scene - odlazim na neko predavanje gdje mi asistent govori da mi neće dat bodove za prisustvo makar sam tu (???) - možda zbog kašnjenja? i saznajem da se sve studentice koje ostanu trudne uglavnom izbacuju s faksa. Onda pričam s profesoricom iz fizike i pokušavam joj objasnit da to nije u redu, ali ne uspijevam joj to reći jer me ona šokira činjenicom da ima 65 godina (žena u stvarnosti ima 40ak i ne koristi botox hehe). Onda srećem ženu kojoj fale 2 prsta na svakoj ruci, kao da joj ih je netko odsjekao nekad davno - uglavnom žena ima palac i još tri prsta na svakoj ruci, ali fale joj 2! Šta se rodila sa 6 prstiju?? I tu me uvlače u neku diskusiju iz koje se svim silama trudim izvući. Sljedeća scena - predvorje (koje je puno zelenila i ograđeno s rešetkama - toga u stvarnosti nema blizu faksa :) ). Srećem jednog od 5,0 genijalaca. Kako je on vani? Tip mi govori da planira pobjeći. Dolazi asistent i optužuje me da mu pokušavam pomoći u bijegu, a ja glumim da nemam pojma tko je on. Zašto mi je dao dalekozor? Negdje ga odvodi.
Next scene - Julija negdje odlazi, i najedanput gleda utakmicu (košarka???) i sjedi na tribinama. Dolazi Romeo (dok je hodala znala je da je iza nje), sjedne pokraj nje i počne je ljubit po vratu, njoj neugodno, pa iako joj se sviđa, govori mu: Nemoj ovdje, čekaj da izađemo... E, a gdje je izlaz? Ograda, zatvor...
Budim se... Da li da nastavim sanjati, baš me zanima nastavak.... Ne, već sam se previše razbudila...
Pouka priče - nije dobro spavati popodne. Ili, kako bi rekao jedan frend s faksa, možda je problem u tome šta nam fali seksa, izlazaka, života... Hm... Ili je samo došlo proljeće pa popodnevni snovi postaju sve luđi, za razliku od zimskih...
Ah ne znam... Čudna je ta kemija u našoj glavi :)
Post je objavljen 17.03.2010. u 21:32 sati.