Kada usporedimo koliko je vode i hrane potrebno da bi se proizvelo meso koje danas većina konzumira, plus i količina CO2 koji se ugojem otpušta u atmosferu, dolazimo do podatka da je uzgoj životinja za hranu (osim što je nehuman) i jedan od najvećih zagađivača Zemlje.
Potrebno je 200 litara vode da bi dobili 1 kilogram pšenice. Da bi dobili 1 kilogram mesa, potrebno je 20.000 litara vode.
Za četveročlanu obitelj koja konzumira meso u godini dana potroši se goriva dostatno za 6 mjeseci vožnje automobilom.
Krv koja istječe iz životinja nakon što ih zakolju, odlazi direktno u naše rijeke i tako ih zagađuje. Sav otpad i izmet od milijardi životinja slijeva se u more i rijeke, što stvara prekomjernu pojavu raznih algi.
Oko 50% zagađenja vode u Europi uzrokovao je masovan uzgoj stoke. Dušik iz gnojiva uskladištio se u podzemne vode u tolikoj mjeri da neke mineralne vode više ne zadovoljavaju kriterije pitke vode.
Voda potrošena da bi se dobilo 5 kg mesa proporcionalna je godišnjoj potrošnji jednog domaćinstva. Podzemne vode crpe se u ogromnim količinama za potrebe životinja, što još više doprinosi i doprinjet će nestašici vode.
100 litara vode potrebno je da bi se proizveo 1 kg pšenice, a za 1 kg mesa potrebno je 10.000 litara vode.
Dodajem ovim podacima i osobno iskustvo u vezi priča o ribi kao zdravoj hrani. Pitanje je – koliko je ribe koja dolazi u naše trgovine uhvaćena dok slobodno pliva rijekom ili morem, a koliko je uzgojeno u uzgajalištima. I tu počinje moja priča. Za vrijeme ljetovanja na Braču šetnjom smo došli do uvale u kojoj se uzgajaju tune. Smrad je bio jak (po pokvarenoj ribi). Voda masna po površini. Toliko o zdravlju te ribe.
Inače, ja se uopće ne zavaravam. Itekako znam da su i bilje i soja pune pesticida te vreba GMO hrana. No, radi se o tome što manje šteti Zemlji i što manje šteti meni te na kraju i cjelokupnom životu na Zemlji.
A kada se radi o Indijancima – oni su imali svoje zlatno doba u sasvim nekim drugim vremenima. Da smo barem nešto preuzeli od njih, ne bismo došli do ovolikog zagađenja. Jer sasvim je druga stvar kada je Indijanac ubijao životinju kako bi preživio i pri tome iskoristio svaki njezin djelić te ubijao samo onoliko koliko mu treba, i ovo što se danas radi po farmama – velikim mučilištima životinja.
Post je objavljen 17.03.2010. u 09:09 sati.